Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    „Ako ne verujete u to što radite, nemojte ni počinjati posao, makar vam izgledalo da vam može doneti gomilu novca“

    Muzej šibica u Sremskim Karlovcima jedini je takve vrste u ovom delu Evrope, ali i jedan od tek nekolicine u čitavom svetu. Zvanično postoji od 2013. godine, a u njegovoj kolekciji nalazi se više od 40.000 eksponata, od nastanka šibice, pa do današnjih dana. Osnivačica i direktorka Muzeja šibica slikarka Jovana Popović – Benišek priča o tome kako izgleda voditi ovakav posao i šta je u njega uložila. Ovo nije samo Muzej šibica već potencijalno kulturni centar, oaza kreativnosti, rasadnik novih ideja i brendova.

    Jovana kaže da je osnovni motiv da započne privatan posao bila neka vrsta “duga” prema njenoj pomajci Jasni Novak, glumici, dramaturškinji, prevodiocu i kolekcionaru, od koje je nasledila inicijalnu kolekciju današnjeg muzeja.

    “Ako vam neko maltene na samrti izgovori da ‘jedino vama veruje’ onda verovatno razumete da taj neko na izvestan načim mora kroz vas nastaviti da živi. Svemu je naravno, doprinelo i moje umetničko iskustvo, kao i rad u Spomen-zbirci Pavla Beljanskog u Novom Sadu, gde sam stekla osnovna znanja iz svih segmenata galerijske i muzejske delatnosti. Ono što me je dodatno poguralo jeste činjenica da sam 2009. godine, u istoj toj zbirci, uspela da realizujem jednu, za ovdašnje prilike krajnje nesvakidašnju, izložbu šibica koje sam u kolekciji imala. Tada sam videla da to za publiku predstavlja više nego zanimljivu tematiku, bez obzira na to da li je reč o ‘običnim’ posetiocima, ili o onima koji se i sami bave nekom vrstom kolekcionarstva”.

    sibica

    Nakon relativno kraćeg razmišljanja, odlučila je da kuću u kojoj živi od 2008. godine stavi na raspolaganje i svima koji u ovakvoj postavci žele i umeju da uživaju. Muzej šibica zvanično postoji od 2013. godine ali se Jovana kolekcionarstvom bavi već desetak godina unazad.

    “Prvi korak u tom ‘privatničkom svetu’ bio je 2007. godine, kada sam osnovala Umetnički atelje i galeriju ‘Jovana Popović Benišek’, u okviru koga funkcioniše školica, radionice, kursevi i čitav jedan uistinu širok opseg edukativnog i kreativnog rada namenjen prevashodno dečjem uzrastu. Muzej šibica je izrastao upravo iz te priče, kao neka vrsta poslovne jedinice ateljea, a od ove godine zvanično funkcionišemo kao udruženje građana ‘Društvo filumenist’”.

    Najveća pomoć u poslu je, kako kaže, bilo to što je nasledila fond od Jasne Novak, ali su joj pomogli i prijatelji, fotografi, štampari, uramljivači kao i brojni kolekcionari koji su svojim nesebičnim i često samoinicijativnim donacijama obogaćivali muzejski fond. Kada je reč o pomoći na institucionalnom novu, jedinu takvu podršku dobila je, za sada, od Opštine Sremski Karlovci. Ta podrška traje od prošle godina a Jovana se nada da će biti nastavljena i u budućnosti.

    Na pitanje koliko joj ne novca bilo potrebno za početni kapital Jovana kaže da je nemoguće odgovoriti, jer najveći kapital je bilo inicijalni fond eksponata a njegovu vrednost je nemoguće prevesti u konkretne cifre i brojeve.

    sibica1

    Što se ulaganja u samu zgradu muzeja tiče, kao i u sve ostalo što tu zgradu treba da oplemeni i obogati, kako u sadržajnom, tako i u ‘spoljašnjem’ smislu, sve u vezi s tim rađeno je sporadično, u zavisnosti od mogućnosti. A s obzirom na to da od starta na ovaj posao nisam gledala kao na neku strogo poslovno razliku između uloženog i dobijenog, nikada nisam ni zbrajala ono što sam ulagala, bar ne u onom uobičajeno-ekonomskom značenju te reči. U svakom slučaju, kapital sa kojim sam krenula u priču, za pojedinca svakako nije zanemarljiv, ali je daleko od basnoslovnih ulaganja”, kaže Jovana.

    Prema njenim rečima u poslu kojim se bavi teško je sebi postaviti i poštovati standardne principe poslovanja kakvi važe u nečemu što je samo uobičajeni biznis.

    Glavni principi kojima se rukovodim su, recimo, to da muzej ima kvalitetnu i uistinu reprezentativnu postavku, kao i sve prateće sadržaje, da onda ta postavka i sadržaj imaju svoju što širu publiku, a da se opet ne zapadne u klišeizirane i previše populistički nastrojene načine privlačenja te iste publike. A kada imamo kvalitet i kada imamo otvorenu i zainteresovanu publiku, onda je princip krajnje jednostavan: izvuči iz obostranog zadovoljstva i ono što će nam omogućiti da to zadovoljstvo traje, a to je, dakako, u krajnjoj liniji, i ta finansijska satisfakcija”.

    sibica4

    Delatnost kojom se bavi je specifična jer ovakvih muzeja nema u ovom delu Evrope, sve do Nemačke a i u čitavom svetu ih je tek nekolicina. Zbog toga se o tržištu u klasičnom smislu ovde ne može govoriti.

    Jedino tržište koje imamo jeste ono koje sami ‘unutar kuće’ stvorimo, a to je tržište od posetilaca koje smo svojim programima privukli u goste. Stoga nam jeste cilj da ubrzo obogatimo ponudu brojnim suvenirima, umetnički štampanim majicama, torbama, kao, naravno, i umetničkim slikama koje radim sama ili koje nastaju u našim radionicama. Postoji i trgovina samim eksponatima, ali se ta trgovina prevashodno odvija kao razmena među kolekcionarima a daleko manje kao kupoprodajni odnos koji odlikuje svako tržište”, ističe Jovana.

    Najveći i najtrajniji izazov je opstati a tek onda se može govoriti o napredovanju, smatra ona.

    Naš opstanak, bar mi se tako čini, sada sve manje dolazi u pitanje a napredovanje i širenje je ono u šta najviše ulažemo. S tim u vezi su izazovi koje pred nas nameće budućnost a to je širenje programa, širenje mreže posetilaca i postepeno izrastanje u jednu potpuno zaokruženu i u svim segmentima respektabilnu, nadam se, i profitabilnu instituciju kulture”.

    Jovana kaže da joj u poslu najviše nedostaje to da ljudi koji se bave ovakvim poslom mogu da budu potpuno ravnopravni i ravnopravno shvaćeni od strane države, društva i sistema.
    Naravno, ne mislim da iz budžeta treba finansirati kompletnu delatnost muzeja kao što je ovaj, ali bi jedan teren sa jasnim pravilima, za početak, bio sasvim dovoljan. Nadam se da će to, jednog dana, biti dovedeno u red”, kaže ona.

    Planovi za budućnost vezani su za nastavak škole crtanja, slikanja, vajanja, terapisko-kreativne radionice za decu sa smetnjama u razvoju kao i obogaćivanje fonda i ponude samog muzeja.

    Muzej ovih dana kreće u letnju sezonu, sa otvorenom baštom i čajdžinicom za posetioce, a u već sasvim realnom planu za blisku budućnost je i pokretanje niza tribina, razgovora, predavanja, književnih večeri, otvorena pozornica za predstave, koncerte i filmske projekcije, kao i pregršt sitnijih sadržaja kojima planiramo da na izvestan način priču zaokružimo. Dakle ideja je da, u vrlo bliskom periodu, Muzej šibica funkcioniše kao jedan kulturni centar namenjen širokom spektru posetilaca, a sasvim je sigurno da takvih posetilaca ima mnogo”.

    visnjaTreba dodati i to da muzej radi u Sremskim Karlovcima, koji imaju izuzetan turistički potencijal koji iz dana u dan raste. Potvrdu opravdanosti i atraktivnosti muzeja dobijaju gotovo svakodnevno kroz posete i komentare, kako domaćih, tako i stranih turista koji se sa ovakvim sadržajem uglavnom ranije, i nigde na svojim putovanjima, nisu sretali.

    Pod okriljem Muzeja šibica izrastao je još jedan brend, domaći liker od višnje “Višnjica”. Na prvi pogled dve nespojive priče, ali ono što ih spaja je maštovito vizualno rešenje – višnja koja izrasta iz fosfornog vrha palidrvceta šibice.

    Ne znam kako stoje stvari sa ‘pravim biznisom’ ali za posao kojim se ja bavim glavni preduslov je entuzijazam. Ako na ličnom planu ne verujete u to što radite, nemojte ni počinjati posao, makar vam izgledalo da vam taj posao može doneti gomilu novca”, poručila je Jovana.

    Izvor: BIZLife

    Piše: Tanja Njegomir

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE