Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    PREDUZETNIČKA PRIČA: Sve je bolje nego raditi za drugog

    Na imanju koje su nasledili od predaka zasadili su plantaže voća. Zbog niske otkupne cene odlučili su da krenu u posao prerade voća i šumskih  plodova. Olga Nikolić zajedno sa suprugom Goranom osnovala je firmu “Jastrebačka priča “ i krenula u osvajanje tržišta. Prvo je zakupila tezgu na pijaci i počela da prodaje svoje proizvode a kasnije radnju nedaleko od Skadarlije. Planira da razvija organsku proizvodnju, proizvode bez šećera, etno turizam i izvoz.

    “Na padinama Malog Jastrepca nalazi se dedovina moga muža za koju je emotivno vezan. On tu nije rođen niti je odrastao ali je devedesetih godina, kada su srušeni naši generacijski ideali o društvu i državi u kojoj smo sazrevali, odlučio da naše imanje, koje smo nasledili od njegovog dede, pretvori u plantaže višanja, šljiva, jabuka, dunja, kupina, malina”, priča Olga.

    Ona i suprug nadali su se da će otkupna cena biti stabilna, ali se to nije desilo već je iz godine u godinu sistem otkupa voća bivao sve lošiji. Međutim, iz problema se rodila akcija pa je Ogla odlučila da registruje firmu za preradu voća. To je bio bio motiv za početak.

    “Firmu sam zvanično osnovala 6. avgusta 2015. godine.  Naši preci su bili Cincari-Grci. Doselili su se ovde pre dva veka. Kupovali su imanja, šumu i gradili svoje kuće na ranču iznad sela, na padinama Malog Jastrepca. Odatle ideja da se bavim ovim poslom u netaknutoj prirodi. Mi pravimo proizvode od šumskih plodova: šumska jagoda, borovnica, dren, zova, kopriva. Naravno, pravimo proizvode i od našeg voća i povrća koje sami ručno prerađujemo. Obzirom da učestvujemo u celom procesu, od oranja, rezanja, cvetanja do ubiranja plodova, pretendujemo razvoju organske proizvodnje”.

    Olga kaže da na početku nije imala nikakvih problema. Zakupila je tezgu na Kelenić pijaci i od nje napravila štand gde je promovisala i prodavala svoje proizvode. Tada je bila “paušalac”.

    “Moji problemi su mnogo veći danas jer sam pre godinu dana zakupila lokal ispod Skadarlije. Više nisam paušalac, Sad je tu porez, kirija za lokal…”.

    Radnju je zakupila na toj lokaciji  zato što su njeni proizvodi upakovani u etno stilu a to turisti prepoznaju kao autentično.

    “Kada sam započinjala ovaj posao nisu mi strani turisti bili na prvom mestu. Međutim, vremenom se ispostavilo da su moji proizvodi i pakovanja interesantna kako strancima tako i našim ljudima koji žive na različitim stranama planete. Zato smatram da bi sledeći izazov za našu  firmu bio izlazak van granica jer su naši ljudi u rasejanju željni domaćeg ukusa. Planiramo i da veći deo na policama u radnji ubuduće zauzimaju proizvodi bez šećera namenjeni dijabetičarima”.

    Olga kaže da je na početku poslovanja planirala da spoji proizvodnju domaćih proizvoda sa etno turizmom jer za to ima dovoljno prostora na ranču. Međutim, to će za sada ostali planovi za budućnost jer se nisu stekli uslovi za razvoj u tom pravcu.

    “Pomoć još nisam dobila iako sam legalno konkurisala gde god se konkurisati moglo. Sve što smo do sada uradili finansirali smo iz sopstvenih porodičnih sredstava. Jedino što se može smatrati nekom vrstom pomoći su sredstva od Nacionalne službe za samozapošljavanje. To mi je poslužilo za prvu turu ambalaže. Voće i povrće je bilo moje”.

    Biti preduzetnik je izazov pun uspona i padova. Zato Olga smatra da bi svakom preduzetniku bila potrebna snažna podrška kako vladinih tako i nevladinih organizacija, jer opstati na tržištu je velika i lavovska borba.

    “Znam da će mnogi reći da sredstva postoje i da se redovno dodeljuju. Ali ako nas, tako male, uspevaju da pronađu razne agencije i da nam išćupaju novac za neke kobajagi mnogo dobre reklame a pronađu nas i oni kojima plaćamo poreze, mogli bi onda da nas nađu i oni koji pomažu i dodeljuju sredstva. Veliki problem je neinformisanost”, smatra ona.

    Olga kaže da bi, uz sve probleme koje ima,  uvek pre bila preduzetnik nego radila za drugog jer u privatnom poslu može da ostvari svoju kreativnost i da raspolaže slobodnim vremenom.

    “Sve je bolje nego raditi za nekog drugog ko će vam nametati svoje ideje i ograničavati vas u svemu. Ali da mogu da vratim vreme ne bih išla ovim već obrnutim redosledom. Nije dovoljno biti zaljubljen u svoj proizvod i misliti da ste jedini koji zna da napravi dobar džem, slatko ili ajvar.  Obavezno bi trebalo uvesti obuke za startap. Tu će svako shvatiti i naučiti da je marketing veoma bitan. Sada bih išla potpuno drugim putem i taj put bi bio mnogo lakši”, proučila je Olga.

    Izvor: BIZLife magazin

    Piše: Tanja Njegomir

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE