Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Toplica Spasojević za BIZLife magazin: I preduzetništvo ima svojih draži

    Intervju: Toplica Spasojević, Udruženje korporativnih direktora Srbije

    Cela Silicijumska dolina puna je primera preduzetnika koji su počeli u garažama a završili među vodećim svetskim korporacijama.

    Velike kompanije dragocene su za svako tržište, zbog velikog broja radnih mesta, poreza i doprinosa ali ni uticaj „manjih igrača“, preduzetnika nije zanemarljiv. O tome koji je najbolji model poslovanja ali i odgovornosti države prema svim igračima na tržištu, za BIZLife priča Toplica Spasojević.

    Vi ste primer nekoga ko je počeo kao preduzetnik a završio u vodama međunarodnih korporacija. Koje su prednosti i mane jednog i drugog načina poslovanja?
    Na Balkanu je teško biti korporacija, pre svega zbog naših političara koji smatraju da ne bi trebalo da se mešaju i da ne bi trebalo da podržavaju rast i razvoj firmi, niti da prilagožavaju ekonomsku politiku zemlje lokalnim korporacijama. To je, pre svega, prouzrokovano uglavnom stavom neoliberalne ekonomije koja dominira poslednjih 20 godina. Tako smo došli do situacije gde „međunarodni igrači“ potiskuju domaće preduzetnike koji, bez obzira što imaju ideje i poslovni koncept ne mogu da „porastu“, zato što imaju malo tržište a s druge strane imaju moćne konkurente. Veliki problem su i finansije; zbog rizika poslovanja i zbog političke situacije u kojoj se nalazi ceo region, korporacije koje dolaze „sa strane“ imaju i do nekoliko puta niže kamate, što je ogromna prednost. To su sve otežavajuće okolnosti za svakog preduzetnika koji želi da skoči na lestvici. S druge strane i preduzetništvo ima svojih draži: nezavisnost, brzinu kojom možete da promenite delatnost kojom se bavite, lakoću komuniciranja sa zaposlenima… U korporaciji imate nadzorne i upravne odbore, nezavisne stručnjake sa strane, predstavnika banke; i svi oni vas ponekad ne prate u vašim vizijama. Da zaključim: korporativni biznis vam nekad olakša pristup finansijama ali vam ubije kreativnost.

    Mala i srednja preduzeća su motor svake privrede. Da li je Vaš savet ljudima da se „otisnu“ u vode preduzetništva?
    Apsolutno! Naši ljudi imaju veliku komparativnu prednost a to je što poseduju svojevrsni amalgam ideja, kreativnosti, načina da se te ideje ostvare, komunikacije sa ljudima, multidisciplinaran pristup poslu…što je retko na Zapadu. Srbija a i ceo region su puni „plejmejkera“. Mislim da je u ovom trenutku i realno za Srbiju da omogući koncept startapova u biznisu, kako u IT-u tako i u drugim oblastima. Mi smo plodno tlo za preduzetnike; sama država ima fondove, dobićemo nešto i iz pretpristupnih fondova Evropske Unije koje bi trebalo pametno iskoristiti. Važnija od svega toga je pažnja koja bi se usmerila prema preduzetnicima ali najvažniji je odnos državne uprave prema tim ljudima. Dakle, kada inspekcija dođe u kontrolu kod preduzetnika ne bi trebalo da se ponaša osiono već kao prijatelj i savetnik. Ako je neko, na primer pogrešno, knjižio ili čak imao i nameru da „zakine državu“ treba mu pristupiti kao detetu u školi, objasniti mu da to nije lepo a ne odmah „terati u ćošak“. Više efekta ima savet nego kazna. Državna uprava mora da se prilagodi preduzetnicima jer neretko su to mladi ljudi koji su iz potpuno drugih sfera i ne znaju puno ni o pravnom ni o ekonomskom aspektu poslovanja. Preduzetništvo je kao biljka u proleće, treba joj puno elemenata da bi se razvila u svoj svojoj lepoti.

    Na koji način korporacije mogu da pomažu preduzetnike?
    U takozvanom reproduktivnom lancu to se najbolje videlo na primeru Industrije motora i traktora iz Rakovice. Oni su imali hiljade kooperanata, male firme koje su radile za njih i razvijali određene projekte u svojim garažama a onda, kada bi dobijali siguran posao, mogli da se razvijaju na drugim tržištima. Kada pogledamo statistiku i u Japanu i u Americi dominiraju mala i srednja preduzeća, međutim najveći deo njih je vezan za veliki proizvođače. „Tojota“, recimo, ne proizvodi gotovo nijedan deo koji se nalazi u njihovom automobilu, to sve proizvode male firme. Površnom analizom može se reći „evo koliko ima malih firmi u Japanu, zašto i kod nas ne bi moglo tako“ ali bez „Tojote“ kao finalizatora proizvoda taj proizvođač ne bi bio to što jeste.

    Za kraj, iz ugla jednog korporativnog direktora, pitanje da li će najavljena „dekada preduzetništva“ u Srbiji uticati na korporacije?

     „Velike kompanije već počinju da razmišljaju preduzetnički, pogotovo one iz IT sektora: od kliznog radnog vremena, načina oblačenja, uređenja poslovnih prostorija… Postoje indicije da će čak i tradicionalno rigidan bankarski sektor biti ’opušteniji’. Povezivanje malim i velikih firmi će biti dvosmerno: velike firme će usvajati tehnike i načine rada malih ali i njih angažovati za pojedine poslove, jer je tako isplativije. To se pogotovo vidi u sektoru maloprodaje gde je dominantna saradnja velikih korporacija sa malim proizvođačima hrane, jer su sigurni u kvalitet i način ’neindustrijske’ proizvodnje. Međutim, ovakvo povezivanje je vidljivo u svim sektorima: uzmimo primer televizije gde TV giganti sarađuju sa malim produkcijama koje imaju vremena da razmišljaju i da se zaista kreativno i inovativno bave svojim poslom. Uveren sam da su trendovi na strani preduzetništva“.

    PREDUZETNICI NE IGRAJU NA SIGURNO
    Ja se zalažem za američki koncept „angel investors“, gde država dodeljuje pare različitim projektima bez mnogo obezbeđenja, čak i bez ikakvog obezbeđenja. Na taj način dajući signal bankama i drugim privatnim investitorima da podrže tog preduzetnika i taj projekat. To da li će država možda izgubiti pet, deset ili pedeset hiljada koje će dati pojedinačnom preduzetniku će joj se vratiti kroz samo jednog, koji će izrasti u korporaciju i vratiti državi novac za onih devet koji nisu uspeli. Ovaj koncept omogućava državnom službeniku koji procenjuje projekte i pravo na grešku jer ako se ide samo na sigurno – onda to nije preduzetništvo. Preduzetništvo podrazumeva veliki avanturizam, dozu sreće i određeni broj besanih noći, što ne može da se napiše u biznis planu niti da to neko evaluira na pravi način.

    Izvor: BIZLife magazin

    Piše: Sergej Vasić

    What's your reaction?

    Komentari

    • Aleksandar

      A savete faje covek cija je firma u stecaju....

    • M. Perišić

      Bravo Toplice, Konačno i jedan razuman komentar o preduzetništvu, umesto birokratskih gluposti. Nažalost, za ovakav pristup je potrebna i država koja razume ovakav pristup.

    • Dr

      Naravno kad bi ga izrekao neko ko sa autoritetom. Kod Toplice je sve na foru, a iza toga ne stoji ništa. On je godinama bio biznismen godine, preduzetnik godine, a sve duplo golo, do konačnog stečaja... Nešto kao kompletan medijski nastup premijera...

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE