Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    „Vidite nekoliko uspešnih priča i pomislite – mogu i ja tako. Ali….“

    Kada je pre nekoliko godina na internetu videla cipelice za bebe pomislila je: „Što da ne? Možda mogu tako nešto da napravim“ I napravila je! Prve primerke poklonila je bebama svojih rođaka i prijatelja. Krenulo je preko noći. Butici su počeli da naručuju “Poofnice” a supružnici Nataša i Vlada Obradović osnovali su umetničku radionicu “Skochi u Ochi”. Početni kapital nije bio neophodan jer je krojački zanat naučila od bake a u kući je bilo krpica koje su poslužile kao repromaterijal. Danas Nataša vodi porodičnu firmu i gospodarica je svog posla i vremena.

    “Motiva je bilo više. Malo želja da se izrazim, malo da budem sama svoj gazda, malo da gospodarim svojim vremenom i da mogu da se posvetim detetu i porodici kada želim i kada je to potrebno. Od svega po malo i ja sam pronašla put ka onome što želim da radim”, kaže Nataša.

    Suprug i ona su arhitekte ali nisu mogli da nađu adekvatan posao u struci. Vlada se prvi odvažio i otišao u dizajnerske vode. Nataša je nekoliko godina uživala sa bebom a kada je malena porasla, počela je da razmišlja o svojim idejama.

    poofnica3„Arhitektura nije za mene bila nešto što bi u tom trenutku ispunjavalo moju potrebu za kreativnošću. U arhitektonskim biroima se uglavnom samo precrtavalo i docrtavalo. Malo je tu bilo prostora za stvarne kreacije i dizajn, a svakako se radilo od jutra do sutra“.

    Nataša kaže da je Poofnice počela da dizajnira 2010. godine, slučajno. U početku nije razmišljala da će joj to postati posao a još manje da će od te početne ideje izrasti porodična firma.

    „Slučajno sam, na internetu, naletela na par preslatkih cipelica za bebe i pomislila – što da ne, možda mogu tako nešto da napravim. U prvom trenutku nisam razmišljala da bi time mogla da se bavim. Prvi primerci bili su namenjeni kao poklon bebama naših rođaka i prijatelja. Ubrzo su počeli da me nagovaraju da postavim stranicu na Fejsbuku i da vidim kakav će odziv biti. Uključio se i moj suprug Vlada, koji je od početka bio zadužen za kompletan vizuelni identitet Poofnica. Osmislio je logo, dizajnirao ambalažu i sve ostalo. Krenulo je preko noći. Potražnja i interesovanje je bilo tako veliko da smo vrlo brzo dobili pozive butika koji su želeli naše Poofnice. Odlučili smo da otvorimo umetničku radionicu ‘Skochi u Ochi’. Ne znam da li je slučajno, ali naša radionica rodila se 14. februara 2011. godine, na dan ljubavi“.

    Slučajno ili ne, ali podršku punu ljubavi pružili su im roditelji, sestre, rođaci, prijatelji. Iskrenu moralnu podršku dobili su kada im je bilo najpotrebnije i to ih je ohrabrilo da nastave dalje. Početni kapital nije bio neophodan jer je Natašina baka bila krojačica pa je od malih nogu zavolela šivenje a po kući je oduvek bilo materijala i krpica koji su poslužili da napravi prve modele Poofnica. No, nikad na početku nije sve „med i mleko“. Kako se posao zahuktavao tako su stizali i problemi.

    „Nije uvek bilo sve kako smo očekivali. Ja nisam imala nikakih iskustava sa proizvodnjom obuće. Sve sam morala sama – da osmislim modele i krojeve, da vodim papirologiju za firmu, komuniciram sa kupcima, pakujem i šaljem pošiljke. Nije bilo lako, dosta se radilo, ali svaki početak je težak dok se ne uhodate. Posle nekog vremena sve počinje da funkcioniše kako treba. Sada smo u poslu moja sestra Marija i ja a Vlada  i dalje nepogrešivo vodi marketinški deo i brendiranje. Imamo nekoliko spoljnih saradnika a tu je i porodica da uskoči kada zatreba“.

    poofnica2

    Od  kada su krenuli na domaćem tržištu je bilo uvoznih konkurentskih proizvoda, mahom iz Kine, kojima su preplavljene bebi prodavnice, apoteke i butici. Međutim, to nije uticalo na njihovo poslovanje jer rade sasvim drugačije.

    „Naše Poofnice su izrađene od pamuka, nežne su, mekane i imamo tačno razdvojenu ciljnu grupu. Ljudi koji kupuju Poofnice tačno znaju šta žele ili šta ne žele. Mnogi naši kupci su sa nama od početka. Prvo su kupovali za svoje bebice a kasnije poklone za druge. To nam pokazuje da smo na dobrom putu. Do sada smo napravili oko 8.000 cipelica za bebe. Mnoge su otputovale i u najudaljenije zemlje sveta“.

    Najveći izazovi u poslovanju su novi proizvodi. Stalno se radi na proširenju asortimana pa sada pored cipelica za bebe, proizvode i bodiće, igračke, mekane pamučne loptice. Planiraju i nova iznenađenja.

    „Imamo dosta planova za budućnost. Polako se razvijamo i nadamo se da ćemo ostvariti sve što imamo na umu. Nekada nas ljudi pitaju zašto još uvek nismo uradili ovo ili ono….ali naš moto je da radimo kvalitetno i sa ljubavlju a kvantitet dolazi polako. Nije sve u novcu. Nama je najvažnije da podižemo svoje dete na pravim vrednostima. Imamo porodicu, prijatelje, imamo posao koji volimo, puno ljudi voli i prati naš rad…..malo li je?“

    Da kojim slučajem krene iz početka, Nataša kaže da bi ponovo hodala istim putem, istim ulicama, obilaznicama i prečicama.

    „Potrebno je da vidite nekoliko uspešnih priča i pomislite – mogu i ja tako. Ali potrebno je i malo više od toga – da imate cilj, želju da nešto napravite, da volite to što radite. Onda ćete sami sebi biti najbolja podrška i pokretač“, poručila je ona.

    Izvor: BIZLife

    Foto: Poofnice

    Piše: Tanja Njegomir

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE