Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Nema spasa za gubitaše?

    Pronalazak strateških partnera za Železaru, Simpo i Petrohemiju jedino je rešenje za spas ovih kompanija, ali nema izgleda da bi takav scenario mogao uskoro da usledi, upozoravaju stručnjaci.

    Ekonomisti ocenjuju da pre nego što počne potraga za strateškim partnerima, Simpo mora da obavi proces restrukturiranja, Petrohemija da redefiniše odnose sa NIS, dok za Železaru, tvrde, po svemu sudeći, nema spasa.

    I sam premijer Aleksandar Vučić je rezervisan po pitanju problema ovih firmi, koje su, kako je rekao, "naše rak rane", navodeći kao primer dugove Petrohemije u visini od 500 miliona evra.

    Tri "rak rane" zapošljavaju i veliki broj radnika: Simpo 4.413, Petrohemija 1.787, a Železara 5.036 ljudi, što dodatno otežava bolne rezove.

    Ekonomista Ljubomir Madžar je u pogledu rešenja za Železaru izričit da joj nema spasa, uz konstataciju "da je bilo spasa, U.S. Steel ne bi tek tako napustio Srbiju.

    Ako je iko mogao da uradi nešto, to je bio U.S. Steel koji tehnologiju i marketing čelika poznaje bolje nego bilo ko u svetu. Ako su oni digli ruke, tu je stvar jasna", kategoričan je Madžar u izjavi za Tanjug.

    Profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu Ljubodrag Savić, ipak misli da postoji rešenje, ocenjujući da bi država uz investiciju od 100 do 150 miliona evra mogla da napravi dogovor sa Fiatom da u Železari otvori pogon za galvanizaciju čeličnih limova.

    Veliki problem je, međutim, kako kaže, nedostatak novca u budžetu, a nije siguran ni kolika je želja Fiata da to uradi.

    On kaže da bi jedino održivo rešenje bilo da se Železara proda svetskim kompanijama koje imaju i rude i koks, na primer Rusima ili Ukrajincima koji imaju rudu gvožđa, te da Železara bude karika takve jedne velike kompanije koja će se baviti topljenjem i većom finalizacijom.

    Upućeni procenjuju da bi problem Petrohemije trebalo da se reši na najvišem državnom nivou, tačnije na relaciji Rusija-Srbija, nakon čega bi ona mogla da bude efikasno preduzeće.

    Savić ističe da bi za Petrohemiju najbolje bilo da se prvo redefinišu odnosi sa NIS u procesu nabavke i isporuke primarnog benzina, ali na državnom nivou, pa da se potom pronađe strateški partner za ovu kompaniju.

    Poželjno bi, kako kaže, bilo da Gazpromneft preuzme Petrohemiju, ali je pitanje koliko su Rusi zainteresovani za taj potez.

    Savić podseća da je Petrohemija i na listi njavećih izvoznika, jer su njeni proizvodi traženi na evropskom tržištu, ali da zbog veoma prljave tehnologije, Evropa nije zainteresovana da ima sopstvene pogone.

    Petrohemija dakle ima komparativne prednosti zbog kojih bi mogla da ima perspektivu, u prvoj polovini ove godine u inostranstvu prodala robe za 82,4 miliona evra, čime se našla na spisku 15 najvećih izvoznika.

    Ljubomir Madžar kaže da su male šanse da država proda svoj udeo u Simpu jer ta kompanija nema kapitala, a ako ga i ima, bllizak je nuli jer se kapital istopio i kompanija je po svoj prilici bezvredna.

    Gubici kompanije Simpo rastu galopirajućim tempom, s obzirom na to da je prošle godine firma napravila gubitak od 4,6 milijarde dinara, što je gotovo šest puta više nego 2012. godine. Istovremeno, Simpo za poreze i doprinose duguje državi 5,7 milijardi dinara.

    Ekonomista MIladin Kovačević tvrdi da Simpo ima tržište i da bi zato trebalo da se pristupi njegovom restrukturiranju, što podrazumeva racionalizaciju broja zaposlenih, preispitivanje programa proizvodnje. Tek nakon toga bi se mogao naći strateški partner, kaže on.

    On dodaje i da bi isti scenario trebalo da se primeni na Petrohemiju, dok bi za Železaru trebalo odmah tražiti strateškog partnera. Ako se ni na koji način ne bude mogao naći partner, onda bi ta kompanija trebalo da uđe u stečajni postupak, zaključuje Kovačević. 

    What's your reaction?

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE