Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    I dalje samo tri geografski zaštićena brenda

    Iako Srbija ima čime da se ponosi, od kulena iz Bačke, preko meda, slatka, kupusa, kajmaka, pa do ajvara i jagnjadi sa krajnjeg juga , ovi specifični, tradicionalni proizvodi teško nalaze put do širih tržišta, a zaštita porekla je skoro nemoguća misija.

    Trenutno je, kako objašnjava dr Aleksandra Novaković, istraživač sa novosadskog Instituta za prehrambene tehnologije, koji je pomogao i podržao proces sertifikacije većine domaćih zaštićenih proizvoda, lista ovih proizvoda je relativno kratka – ima ih samo 52.

    Do drugog stepena zaštite, koji podrazumeva da određeni proizvođači dobiju pravo da nose oznaku porekla, stiglo je samo desetak proizvoda, a samo tri proizvoda se plasiraju sa ovom oznakom.

    Zasada, imamo situaciju da ovu oznaku mogu da nose futoški kupus, čiji su se proizvođači prvi ujedinili, i zaštili tradicionalni proizvod svog sela, navodi Novakovićeva. Tu je i homoljski sir i fruškogorski lipov med. Lista se, nažalost, tu, za sada završava, jer, osim što je komplikovan, ovaj posao dosta košta.

    Pravo da se nosi ova oznaka, prema rečima Novakovićeve, ne znači da je posao završen. Tek tada je, kako kaže, na početku. Jer, su samo stvoreni uslovi da se krene u kampanju propagiranja ovog proizvoda, kao tradicionalnog, i specifičnog za određeni kraj.

    Nažalost, i priča o sertifikaciji kod nas nije imala svoj kontinuitet, već smo imali uspone i padove uz veću ili manju podršku države, a ako se uzme u obzir da je to proces koji dugo traje, i da se u pravilu štite proizvodi koje proizvodi veći broj ljudi, jasno je koliko je truda potrebno da se oni udruže i da se to privede kraju, ističe Novakovićeva.

    Italija, na primer, ima više od 1.000 proizvoda sa zaštićenim geografskim poreklom, a poznato je kupci, posebno oni sa bogatih tržišta, traže specifične proizvode, kvalitene, ali i sa nekim drugačijim, neobičnim karakteristikama…

    Upravo mogućnost lakšeg plasmana, navele su proizvođače futoškog kupusa, okupljene oko istoimenog udruženja, da formiraju udruženje “Original Srbija”, u kom se, uz njih, zasada, nalaze udruženja proizađača leskovačkog ajvara, sremskog kulena, homoljskog meda, lipovog meda sa Fruške gore, sjeničkih jaganjaca…

    Jedni od retkih, koji su istrajali u poslu zaštite su proizvođači sjeničke jagnjadi. Gajenjem sjeničke ovce, autohtone pasmine, koja se na ovim prostorima gaji ne stotinama, nego hiljadama godina, prema rečima Slaviše Dumića, bavi se oko 300 domaćinstava, koja godišnje proizvedu oko 30.000 jaganjaca.

    Trenutno se jedna mesna industrija sprema da uradi drugi korak i da stekne mogućnost da svojoj jagnjetini da oznaku geografskog porekla, ističe Dumić.

    Izvor: Novosti

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE