Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Ne dirajte debele voditeljke

    Piše: Milenko Vasović

    Šest debelih voditeljki neće moći da se pojavljuju na državnoj televiziji Egipta dok ne smršaju. Nema veze kako rade svoj posao, direktorka je zaključila da im konkurencija preuzima publiku zbog njihove debljine. Mudro rukovodstvo nije razmišljalo o tome da popravi program nego da steše bucke.

    Žao mi je tih žena, mogu da zamislim kroz koju će frustraciju prolaziti dok šefica ne zaključi da ponovo mogu pred kamere. Ima i kod nas debeljuca na ekranima, ali gadosti koje izlaze iz nečijih usta nemaju veze sa kilažom, već sa onom izraslinom na ramenima.

    Tim devojkama sa ekrana uglavnom je sve servirano, da ne kažem potureno šta će da izgovore. Zamislite da vam zapadne da čitate gazdino pismo nekom „neprijatelju“. Ima li veće kazne od toga, pa još ako moraš i da se slikaš. Valjda je i njima muka od tih budalaština. Ali povraćanje može da očisti želuduc, ne može ni dušu ni savest.

    I umesto da se gazda stidi, moraju voditeljke da crvene. E sad, ako su punačke i rumene taj stid će manje da se primećuje. Tako da kod nas višak kilograma može biti i prednost. Zato se debljina i koncentriše tamo gde je i sramota najveća.

    Treba biti iskren pa  priznati da su naše voditeljke u nešto povoljnijoj situaciji od ostalih. Teško one mogu da se udebljaju sa ovakvim programom. Ne mislim pri tom na platu. Zamislite samo onu kojoj svaki dan gostuje urednik službenih novina. Nije ga lako ni slušati, ni gledati. Vrišti, otkriva udare, atentate, zavere… a onda nastavi onaj što nosi pečat u džepu. Kako posle toga da žena nabaci stomačić. Nije joj ni do čega, može samo da dobije anoreksiju.

    Te lepotice ispred  kamera verovatno osećaju da nešto rade pogrešno. Da moraju da se smeškaju potpredsednicima, da klimaju glavom umesto da pitaju, da pumpaju usne umesto vijuga, da skrivaju činjenice a otkrivaju znate već šta.

    Da li bi skidanje kilograma popravilo stanje u nekoj drugoj profesiji? Recimo kod političara, kilaža i glupost nisu direktno proporcionalni. Da li bi, na primer, vazduplohov bio pametniji, uljudniji i skromniji kada bi smršao? Sumnjam, mada bi mogao da pokuša sa dijetom.

    Ima političara koji imaju savršenu liniju a govore gluposti za medalju. Ministar kome je crna košulja omiljeni modni detalj po pravilu i opservira u skladu sa garderobom. Crno, bezobrazno i smrtonosno. Može da menja košulju ali to nikakvog efekta ne bi imalo. Da li bi debeljko iz Haga bio tolerantniji kad bi skinuo 50 kilograma? Gladan i nervozan bio bi još gori.  Dakle, stajling i gadosti nisu u direktnoj proporciji.

    Ako bi nekoga u Srbiji trebalo suspendovati sa ekrana i staviti na dijetu, to su politički analitičari. Po pravilu zadrigili ovi mučenici imaju težak posao. Njima je zapalo da za svaku glupost vlasti nađu razumevanje i pohvale. A onda se publika pita „o čemu ovaj priča“,  „da li je ovaj normalan“, „koliko je para dobio“, „pogledaj kako izgleda“. Izgled se, dakle, primeti tek posle poltronstva i stupidarija.

    Zato voditeljke zaslužuju orden, zbog svega što moraju da progutaju.

    Izvor: BIZLife

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE