Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Rio 2016: „Važno je učestvovati“ (ne) važi u Srbiji

    Piše: Nataša Mijušković

    Septembra 2002. godine, tadašnja SRJ je pobedila Argentinu i postala prvak sveta u košarci. Utakmicu sam, sa grupom turista iz Srbije, gledala u jednom kafeu na Krfu. Odmah po dodeli medalja lokal se ispraznio (valjalo je poraniti ujutru na plažu), a Grk, vlasnik kafea, mi je rekao: “Čudni ste vi Srbi. Vama se ovo podrazumeva. Da smo mi postali prvaci sveta palili bismo bengalke celu noć i valjali se ulicama pijani”.

    Uoči Olimpijskih igara u Rio de Žaneiru, analitički sajt “Infostrada”, koji se godinama  bavi predviđanjima sportskih rezultata, prognozirao je da će Srbija osvojiti osam medalja, odnosno dvostruko više nego na OI u Londonu pre četiri godine. Deset dana od početka Igara – očekivanja su mnogo skromnija, a kritike i razočaranje domaće javnosti sve veći.

    Poznati kao narod koji se u sve odlično razume, posebno u sport, na nož smo dočekali prve poraze, što potvrđuje i letimičan pregled komentara na društvenim mrežama. Najveći šok u javnosti izazvao je poraz Novaka Đokovića u prvom kolu od Argentinca Del Potra. Na startu su izgubile i Ana Ivanović i Aleksandra Krunić, kao i dubl Janković-Krunić (Jelena se potom povukla s OI zbog povrede), a dubl Đoković-Zimonjić stigao je do drugog kola. A onda su usledila razočaranja:  “srebrne” Ivane Maksimović Anđušić iz Londona koja je u Riju nosila zastavu Srbije, pa Aleksandra Karakaševića, Zorane Arunović, Velimira Stjepanovića, Čabe Silađija, Anje Crevar, Andree Arsović,  Bobane Veličković, Stevana Pletikosića, Milutina Stefanovića, Milenka Sebića, Miloša Vasića, Uroša Beđika, Marka  Marjanovića, Andrije Šljukića, Damira Mikeca, Dimitrije Grgića, Aleksandra Kukolja, Olivere Jevtić…

    Iako je, istine radi, javnost bila najblaža prema Novakovom porazu i najosetljivija na njegove suze, “deblji kraj” izvukle su sportistkinje – razlog poraza Ane Ivanović tražio se u nedavnoj udaji, a Ivane Maksimović Anđušić u izjavi da će u Riju najpre da upuca medalju, a potom, sa suprugom, da radi na proširenju porodice. Ironični komentari nisu zaobišli ni dvojac Vasić-Beđik čiji se čamac prevrnuo u kvalifikacijama na 2 000 metara. Ništa bolje nije prošla ni legenda srpske atletike Olivera Jevtić, koja je odustala na polovini maratona jer, kako je objasnila, koleno nije izdržalo. Doduše, na svoje pete Olimpijske igre nije ni doputovala u najboljem raspoloženju; došla je bez trenera. Šta joj sve leži na srcu, čućemo, kako je najavila, po završetku Igara. Pete Igre nisu se posrećile još jednoj legendi. Za stonotenisera Aleksandra Karakaševića one su završene već u prvom kolu. Po povratku u Srbiju dao je izjavu koja je sve iznenadila i, kojom, kao da je “osvetio” sve reprezentativce, za sve kritike u medijima i javnosti: “Ako kažem da sam zadovoljan, onda će poreski obveznici opet reći kako smo otišli tamo o njihovom trošku, tako da ne mogu da kažem da sam zadovoljan. Nisam, jer nisam osvojio medalju, jer je očigledno da kod nas u Srbiji – ako ne osvojiš medalju, ništa ne valja. Svačega sam se naslušao. Evo, vratili smo se ranije kući da ne brinu, da ne trošimo njihove pare. Ipak su se mnogo trudili oko toga da bi nas poslali tamo“. Iako takva izjava iznenađuje kad dolazi od jednog sportiste, Karakašević je samo predupredio mnoga pitanja, mada,  neki su i njega preduhitrili- pitajući koliko članova broji delegacija Olimpijskog komiteta Srbije, ako se izuzmu sportisti.

    Konstatacijom da “ako ne osvojiš medalju, ništa ne valja”, objasnio je gotovo sve. Državi sa oko sedam i po miliona stanovnika, koliko god bogatu sportsku istoriju imala, medalje ne smeju da se podrazumevaju, posebno ne na smotri najvećih boraca na Zemlji. U vreme pisanja ovog teksta Indija, s milijardu i 250 miliona stanovnika, nije osvojila nijednu medalju, Indonezija sa 237 miliona – dve, kao i Turska, sa “samo” 75 miliona ljudi. Žal za propuštenim prilikama, nema sumnje, pojačavaju medalje zemalja u regionu – tri slovenačke i tri hrvatske, kao i činjenica da je, u Riju, reprezentacija Srbije najbrojnija od zemalja bivše SFRJ. Zlato kosovske džudistkinje Majlinde Kelmendi i prethodna odluka države (javnosti je saopštio nekada najbolji vaterpolista sveta, sada ministar ,Vanja Udovičić) da će srpski sportisti napustiti pobedničko postolje ukoliko se, eventualno, na njemu nađe i kosovski sportista (otišlo ih je osam) – tema su za neku drugu priču.

    Da nije sve izgubljeno, nadu daju vaterpolisti, košarkaši, košarkašice, odbojkašice, Ivana Španović, Tijana Mandić… Možda i promenimo tradiciju pa, umesto da prvih dana osvajamo medalje, to učinimo na kraju Igara. Jer, “važno je učestvovati”, ipak, ne važi u Srbiji.

    Izvor: BIZLife

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE