Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Svim građanima po tri vaučera za letovanje

    Piše: Milenko Vasović

    Možemo li mi da pojmimo koliko je to milijardu evra. Za tu sumu bi, na primer, moglo da se podeli 25.000.000 turističkih vaučera od po 5.000 dinara koje trenutno deli Vlada Srbije. To znači da bi svaki građanin Srbije, dakle i novorođenčad, mogao da dobije po tri i kusur vaučera.

    Moglo bi da se kupi 100.000 novih automobila od po 10.000 evra. To je više od godišnje proizvodnje Fijata u Kragujevcu. Tolika je to suma.

    E, o tolikoj količini para je pre neki dan odlučivao Privredni sud u Zaječaru. To je najskuplja sudska odluka u istoriji pravosuđa u Srbiji, a verovatno i na Balkanu. Neki sudija u tom sudu je odlučio  da se za četiri preduzeća RTB Bor otpiše dug od milijardu evra.

    I verovatno se proceduralno i pravno toj odluci ništa ne može prigovoriti. Bilo bi interesantno saznati kako se osećao sudija koji je odlučivao o tolikoj sumi, da li je noć pre toga mogao da spava, da li je posle toga imao noćne more.

    Zahvaljujući toj odluci građani Srbije su čuli da je dug RTB Bor milijardu i 200 miliona evra. Ali, mogli su, delimično, da saznaju i kako je deo tog duga nastao. I to je suštinsko pitanje. Kako je moguće da dug toliko naraste a da nijedna vlast ne reaguje, ne podvuče crtu, ne preispita poslovanje i ulaganja. Ne napravi kontrolu.

    Nikada nismo čuli da je neko ozbiljno kontrolisao poslovanje RTB Bor.

    A dug je toliki da premašuje vrednost „kombinata“. Svi to vraćamo i vraćaćemo. Zbog toga su nam manje plate, penzije, nema puteva…  I sve to ne bi bilo tragično da je napravljena kompanija koja će nam, za koju godinu, podići standard. Slutim, a nagledao sam se toga, da će se i u narednim godinama dug nekontrolisano a planski – uvećavati.

    Jer, tamo su se pare arčile na desetine miliona evra, dolara – svejedno. Od direktora RTB Bor smo čuli, dok se hvalisao kako mu je dug otpisan, kako je 42 miliona dolara „zaduženo negde u kafani na blanko papiru“. „To se ne može priznati“, rekao je direktor. Ko to kome ne može priznati? Priznali ili ne, mi ćemo to platiti.

    Nije poruka ovih redova da je u RTB trebalo uvesti stečaj. Ne, tamo treba uvesti inspektore, od ekoloških do kriminalističkih. Da saznamo ko je kupovao lošiju rudu, ko je ispod cene davao robu privatnim rudnicima. Kome je milija stranačka kasa nego račun RTB.

    Likovi iz kafane, o kojima je pričao direktor RTB će vrebati priliku da nam ponovo zavuku ruku u džep. Njih je oko RTB mnogo: ima ih i u nabavci i u prodaji, i u Boru i u Beogradu, i u vlasti i u opoziciji i u bankama i u revizorskim kućama i u rudi i u jalovini, i u bakru i u zlatu. Namnožili se pa jedni druge kriju i pravdaju.

    Zato je ova sudska odluka dobra. Saznali smo koliki su nam trošak natovarili na leđa.

    Izvor: BIZLife

    What's your reaction?

    Komentari

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE