Indijci ne žele supermarkete
U Indiji se u nabavku odlazi na pijace i u male porodične prodavnice, dok velikih trgovačkih lanaca gotovo da i nema, a neće ih tako skoro ni biti, budući da je vlada nakon talasa protesta morala da odustane od otvaranja tržišta.
Indijski kupci cene lični odnos sa svojim trgovcem. Mnogima je kod odlaska u kupovinu nabavka sporedna stvar. Važnije im je da popričaju sa ljudima u prodavnici i razmene novosti.
Širom te zemlje sa 1,1 milijardom stanovnika trgovina se još obavlja neposredno ispred kućnih vrata ili u malim, najčešće porodičnim prodavnicama. Supermarketi, poput onih na Zapadu, retka su pojava čak i u velikim gradovima.
Brojke su, međutim, impresivne: u Indiji se u trgovačkoj branši svake godine „okrene“ oko 350 milijardi evra. Zato ne čudi to što svetski trgovački koncerni odavno pokušavaju da prodru na indijsko tržište. Trud im je do sada bio uzaludan. Problem je u indijskom zakonodavstvu koje stranim trgovačkim lancima dozvoljava samo poslovanje u trgovini na veliko i posedovanje manjeg udela u domaćim trgovinama.
Optimizam je krajem novembra pobudila odluka indijske vlade da predloži zakon kojim bi se stranim preduzetnicima omogućilo većinsko vlasništvo u domaćim supermarketima, ali na kratko. Ta vladina odluka izazvala je talas protesta širom zemlje. Trgovci su stupili u štrajk, a samo u glavnom gradu Nju Delhiju svoje prodavnice u znak protesta zatvorilo je 10.000 trgovaca.
Kritičari otvaranja tržišta se plaše da bi male prodavnice otvaranjem supermarketa bile osuđene na propast, što bi se odrazilo na sudbinu miliona ljudi, budući da trgovački sektor zapošljava najveći broj ljudi posle poljoprivrede.
U indijskim medijima se i dalje vode žučne rasprave za i protiv dolaska svetskih trgovačkih lanaca na domaće tržište. Dok jedni tvrde da bi masovno otvaranje stranih prodavnica uništilo egzistenciju malih trgovaca, drugi smatraju da bi to koristilo celokupnom društvu s obzirom na to da bi konkurencija dovela do znatnog sniženja cena, a stanovništvu bi bile ponuđene kvalitetnije namirnice, jer bi u supermarketima u stranom vlasništvu vladali daleko bolji higijenski uslovi nego što je to slučaj u domaćim prodavnicama.
