Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Intervju: Dejan Šoškić, NBS

    Kako ćemo izaći iz ove najnovije “epizode” sa MMF-om koja samo usložnjava našu dovoljno kompleksnu situaciju – bilo je jedno od pitanja koje smo postavili guverneru Narodne banke Srbije Dejanu Šoškiću, u intervjuu za Magazin Biznis. Odgovor je glasio:

    „Dobro je, u svemu tome, što nije prekinut aranžman sa MMF-om. On je samo zaustavljen, a to je, uslovno rečeno, blaži oblik i nema razloga za paniku, ni za destabilizaciju. Imamo mogućnost da sve nastavimo tamo gde smo stali. Reforma javnog sektora mora da se ostvari bez obzira na to što je politički nepopularna za bilo koga ko se time bavi. Reforma javnog sektora je tema broj jedan za svaku vlast, za sadašnju i za buduću”.

    Sve je bilo u minusu tog 9. februara kada smo u zgradi Narodne banke Srbije razgovarali  guvernerom Šoškićem. Spoljna tempretaura je pala na minus 15 (označen kao najhladniji dan ove zime u Srbiji), dinar je bio u minusu jer je beležio novi pad na oko 109 dinara za evro, a aranžaman sa MMF-om je “zamrznut” do sledećeg rebalansa. Odnosno do parlamentarnih izbora. Odnosno do formiranja nove vlade. Odnosno do odlučivanja u novom sazivu parlamenta… Suviše “ledenih” informacija za jedan dan, ali smo prvo krenuli od pada vrednosti domaće valute.
     
    Kako komentarišete kolebanje kursa dinara na početku februara 2012. godine?


    – Verujem  da je u pitanju  kratkoročno kolebanje koje je malo izrazitije nego što smo imali u prethodnom periodu. Podsetimo se da je krajem oktobra 2010, dakle pre 15 meseci, Evro vredeo preko 107 dinara. Danas 15 meseci kasnije evro vredi dinar ili dva više. Otuda ne treba prenaglašavati kretanja na deviznom tržištu prethodnih dana. Ne treba zaboraviti da smo mi u režimu slobodnog kursa, da se cena stranih valuta određuje tržišno, na osnovu ponude i tražnje, pa je prirodno da cene valuta mogu da se promene. Drugo, mi smo tokom cele 2011. godine imali stabilan kurs dinara. Ta stabilnost je bila veća nego u zemljama u regionu, posebno u onima koje imaju isti devizni režim. Ali, tokovi novca su pod dejstvom različitih faktora. Sada je na deviznom tržištu malo veći pritisak zbog prodaje dinara i kupovine deviza koje su potrebne za kupovinu energenata i delimično iz psiholoških razloga. Narodna banka pomno prati kretanja na deviznom tržištu i posvećena je očuvanju finansijske stabilnosti u zemlji.

    Zar se za tu kupovinu nije moglo znati ranije?


    – Narodna banka je već upozoravala da se to ne radi na takav način i da se ne izlazi sa zahtevima za kupovinu u jednom danu, već da se ukupna nabavka deviza podeli na više manjih kupovina ili da se kupuju instrumenti za zaštitu od valutnog rizika (hedžing). Znamo da realni sektor ima potrebu za devizama, ali svaki dobar finansijski direktor zna da napravi pravilan raspored kupovine, jer će time i preduzeću obezbediti povoljniju transakciju. Mi znamo koji se to rezidenti javljaju za kupovinu deviza i spremni smo da damo i određene savete i preporuke. To će i tim pravnim licima omogućiti da imaju povoljniju transakciju, a istovremeno će doprineti stabilnosti deviznog tržišta i finansijskog sistema u celini.

    A uticaj «zamrzavanja» aranžmana sa MMF-om na pad dinara?


    – Naravno, tu je i nervoza oko našeg aranžmana sa MMF-om. Skupilo se nekoliko razloga, ali se nadamo da je reč o kratkotrajnoj oscilaciji. Opet mislim da zaboravljamo da je evro vredeo 107 dinara još krajem oktobra 2010. godine. Činjenica je da je 2011 godine bilo i aprecijacije dinara i da je to malo kreiralo osećaj da je ravnotežni kurs dinara na malo većem nivou u odnosu na evro. To je stvorilo utisak o većoj vrednosti dinara. Međutim, sada vidimo da je neizvesnost u perifernim zemljama malo veća u odnosu na evro zonu. Za nas je važna puna fiskalna odgovornost i dugoročna održivost naše makroekonomske pozicije i postepeni odlazak u pravcu stabilizacije ukupnih ekonomskih prilika u našoj zemlji. To od nas zahteva ozbiljan i uporan reformski napor i u narednom periodu. 

    Kakve su trajne posledice ovakve fluktuacije kursa?


    – Kurs je za Narodnu banku Srbije važan ali ne i dominantan parametar jer mi, kao centralna banka, ciljamo inflaciju ali i vodimo računa šta se dešava na deviznom tržištu zbog inflacije i zbog finansijske stabilnosti. Svesni smo da je jedan deo inflacije uslovljen kretanjima na deviznom tržištu, jer se cene koriguju na osnovu kretanja kursa. Kod nas je agregatna tražnja na nižem nivou i  to je, sa asprekta stabilnosti inflacije, dobra vest. Ali, kurs može da utiče na inflaciju i na bankarski sektor i njegovu stabilnost zbog visokog nivoa evroizacije. O tome već godinama govorimo jer se krediti odobravaju sa valutnom klauzulom a dužnici, domaća privreda i građani, imaju prihode u dinarima. Zato su «makaze valutnog rizika» prenete na stranu klijenta i to je ono protiv čega se NBS bori dinarizacijom.

    Zbog toga se zalažete za dinarizaciju…


    – Želimo da obezbedimo i jednostavnije izmirivanje obaveza i viši nivo finansijske stabilnosti za sistem u celini. Zato dinarizacija ne sme biti izolovani cilj Narodne banke Srbije već je u opštem interesu države, privrede, građana i banaka. Dugoročni cilj je da finansijski sistem bude što stabilniji, efikasniji i jeftiniji, a to znači da kamate budu niže. I bankama bi to trebalo da bude u interesu jer će time povećati obim finansijskih transakcija u sistemu pa time i svoju dobit uz jačanje stabilnosti sistema u celini.

    Kako komentarišete ocene da je cele prošle godine dinar bio isuviše jak i da to nije povoljno za naš izvoz, ma koliko taj izvoz bio mali?


    – Činjenica je da je u tom periodu dinar prošao kroz nominalnu i realnu aprecijaciju. Inflacija se kretala prema očekivanjima NBS i mislim da svi znaju da se sa inflacijom desilo upravo ono što smo najavljivali. U ovom periodu u kome smo sada, inflacija se vraća u zonu inflacionog cilja i to je vrlo dobro. Razumljivo je što se smatra da ako je dinar jak, onda to nije dobro za izvoz, ali se vrlo često u toj konstelaciji rezonovanja zanemaruje da depresijacija dinara po pravilu ima kratkoročni povoljan efekat na konkurentnost jer u našim uslovima relativno brzo podstiče novu inflaciju i anulira svoje inicijalne pozitivne efekte na konkurentnost. U ovim analizama vrlo je važno i šta se dešava sa produktivnošću rada. Ako rast produktivnosti rada može da kompenzuje razliku koju generiše realna aprecijacija, onda se ne smanjuje konkurentnost za izvoz.

    Šta je, onda, dobro za srpski izvoz i ekonomiju?


     – Na dugi rok, Srbija treba da ima niske nivoe inflacije, približno inflaciji u evro zoni. Uporedo sa tim treba da imamo veći rast produktivnosti rada u odnosu na evro zonu i da iz toga postepeno obezbeđujemo povoljnije uslove konkurentnosti koja treba da bude osnov naše strategije razvoja koja se zasniva na izvozu. Cilj je, dakle, da uz makroekonomsku i finansijsku stabilnost postepeno popravljamo poziciju naše zemlje na međunarodnom tržištu u pogledu izvoza. Kojom dinamikom će se to dešavati u narednom periodu, zavisi od niza faktora. Vrlo je važno šta se dešava u evro zoni, ali i koliko smo mi sposobni da se domaćinski ponašamo u kući. To znači da trošimo koliko stvaramo i da smanjimo deficite koje imamo: budžetski i platno-bilansni, odnosno trgovinski koji je u njegovoj osnovi. Ali, vrlo je bitna i struktura tih deficita: da li mi pravimo deficit zato što uvozimo njasavremenije mašine kojima ćemo sutra nešto da proizvodimo ili uvozimo robu široke potrošnje koja ne kreira novi razvojni potencijal za našu zemlju. I kod budžetskog deficita, da li je budžet u deficitu zbog tekuće potrošnje ili zbog kapitalnih ulaganja. Dakle, nije svejedno šta stoji u osnovi budžetskog i platno bilansnog deficita. I nije dovoljno samo njihovo smanjenje već je potrebna i bitna promena njihove strukture u pravcu investicija koje kreiraju nova radna mesta i kapacitet za rast izvoza, ali i za privlačenje novih proizvodnih investicija.

    Ali, loš je signal zbog trenutnog neodobravanja revizije aranžmana sa MMF-om i čekanje izbora, kao i to što je budžet formiran na planiranom rastu BDP-a od 1,5 odsto? Koji nas sve rizici očekuju?
     
    – Rizici naravno postoje. NBS je inicirala ovaj novi aranžman sa MMF-om, ne zbog toga da bi se Srbija zaduživala već da bi se pred međunarodnom investicionom javnošću u punoj meri legitimisala kao zemlja sa kredibilitetom i makroekonomskom stabilnošću koja je održiva na dugi rok. Mi smo već počeli da podižemo nivo kredibiliteta pred međunarodnom javnošću u proteklih godinu dana: riziko premija prema Srbiji bila je manja nego prema Mađarskoj i Hrvatskoj, na primer, dakle prema zemljama koje imaju bolji kreditni rejting od nas. To je sve bila indikacija da je u 2011. Srbija mogla lakše da se zadužuje na međunarodnom tržištu. Mi smo imali te pozitivne i dobre trendove i to treba održati u narednom periodu. Zaista verujem da je trebalo da učinimo napor da se ta pozitivna revizija aranžmana ostvari jer je to najjednostavniji način čuvanja poverenja prema Srbiji. Kako će se odsustvo pozitivne revizije aranžmana sa MMF-om odraziti na riziko premiju – sigurno ne dobro. Mnogobrojni su potencijalni loši efekti I sada se posebna pažnja posvećuje onom što činimo u realnom životu. Otuda je od posebne važnosti da u ovom narednom periodu pokažemo da I bez nadzora MMFa vodimo kredibilnu fiskalnu politiku. Važno je da u svakom smislu I na svim poljima menjamo sliku o Srbiji koja još uvek ima loš imidž u svetu, mnogo gori nego što mi to objektivno zaslužujemo. Mi moramo da promovišemo Srbiju kao jednu solidno razvijenu, modernu evropsku zemlju koja je otvorena za strane investitore i koja daje vrlo dobru šansu za investicije u takozvani razmenjivi sektor bruto domaćeg proizvoda, a to je industrija, poljoprivreda i drugo što možemo da izvozimo.

    Ali, to nismo to baš uspešno radili u prošlih deset godina…


    – Ovaj model koji smo isprobavali poslednjih deset godina nije model koji nas vodi u dobrom pravcu. Za zemlju našeg profila i strukture, razvoj usluga ne može da pruži prave efekte. To mogu male, egzotične zemlje. Srbija mora da ide ka modelu koji su druge slične zemlje isprobale – Češka, Slovačka, delimično Rumunija i Slovenija. To su zemlje koje su po strukturi BDP-a slične nama. Čak ni Hrvatska nije za nas dobar primer jer ima jadransku obalu i stalni, relativno visoki devizni prihod od turizma. Mi moramo da radimo i da se razvijamo u skladu sa našim realnim kapacitetima. Kao da još nismo shvatili da ne možemo da radimo i da trošimo onako kao što smo radili krajem osamdesetih godina. Jer, ako imamo BDP koji je za trećinu manji, ako imamo industrijsku proizvodnju koja je za 60 odsto manja u odnosu na kraj osamdesetih, mi onda moramo prvo da uspostavimo ekonomsku stabilnost i to pre svega u domenima u kojim smo je izgubili tj. industriji, da bismo kreirali osnove za nivo potrošnje koji smo imali.
     
    Nedavno ste ocenili da „problem predstavljaju problematični krediti koji u proteklim mesecima beleže rast i iznose 19 procenata“. Koliko će to uticati na stabilnost bankarskog sektora i kako će se banke boriti sa problematičnim kreditima u 2012. godini?
     
    – Najbolji izlaz iz visokog nivoa problematičnih kredita je, naravno, privredni rast. Međutim, mi u strukturi tih problematičnih kredita imamo jedan deo koji je nasleđen iz prethodnog perioda pre krize tj. pre 2007. godine. Dakle, u bilansima banaka ima i deo nenaplativih kredita koji je posledica stečaja koji dugo traju. To bi trebalo da se ubrza, da se iščiste bilansi banaka, da se smanji broj problematičnih kredita a time i rezervacija sredstava banaka za problematične kredite. To bi trebalo da utiče na smanjenje kamatnih stopa banaka.

    Smatrate da će doći do smanjenja kamata ove godine?


    – Jednim delom da, ali ne u celini. Mi radimo sa ministarstvom finansija na zakonu o faktoringu koji treba da uredi problematiku prometa potraživanja banaka. Sa novim Zakonom o faktoringu banke bi bile u situaciji da prodaju kredite koji se redovno ne izmiruju i da promene strukturu i poprave kvalitet svog bilansa. Faktoring potraživanja može biti i unosan posao i to je nešto što se uz profit rade specijalizovane kompanije u svetu. Mi smo predložili da nacrt zakona o faktoringu bude prosleđen od strane vlade parlamentu do kraja ovog kvartala. Faktoring bi trebalo da stvori uslove za postepeno porpravljanje kvaliteta bankarskih bilansa, postepeno rasterećenje banaka od rezervacija za gubitke i postepeno snižavanje kamatnih stopa za kredite.

    A kada će se naći u parlamentu?


    – Kada će parlament funkcionisati – to je otvoreno pitanje. S druge strane, i bez Zakona o faktoringu moguće je raditi na restrukturisanju potraživanja između banaka i dužnika i centralna banka u tome pokušava da pomogne ne samo verbalno već i konkretnim merama. U dva navrata smo već donosili takve mere. 

    Dakle, vi očekujete da će u ovoj godini biti oslobođanja banaka od nenaplativih potraživanja?


    – Mislim da se stvaraju preduslovi za rešavanje ovog problema. Mi ne možemo u našem sistemu da čuvamo pravna lica koja kreiraju gubitke. Ta pravna lica defakto neefikasno kombinuju rad i kapital i njihovo održavanje samo vodi neefikasnom korišćenju rada i kapitala u nacionalnoj ekonomiji. Ti faktori proizvodnje se moraju osloboditi kroz stečaj i likvidaciju čime se stvaraju uslovi da se oslobođeni rad i kapital efikasno ponovo spoje u nekom drugom pravnom licu gde mogu da prave profit.
     
    Već ste upozorili da će 2012. biti izazovna godina sa dva otvorena pitanja: kolika će biti ekonomska aktivnost i da li će Srbija moći da finansira svoj javni dug. Pa, da li će Srbija moći da finansira javni dug ove godine?
     
    – Ima mnogo faktora neizvesnosti u oblasti finansiranja javnog duga. Često zaboravljamo da nije bitna samo odluka jedne vlade da se zaduži. Vrlo je bitno da kada ponudi svoj dug finansijskom tržištu, da je to finansijsko tržište spremno da taj dug kupi. Alternativno, potrebna je jasna politička spremnost da se uđe u reforme poreskog sistema i u racionalizaciju javnog sektora u celini. Jer, racionalizacija javnog sektora treba da smanji rashode a reforma poreskog sistema treba da poveća prihode, bilo kroz rast poreskih stopa ili kroz veći stepen naplate nenaplaćenih poreza ili i kroz jedno i kroz drugo. Mislim da se mi nalazimo u situaciji koja potencijalno može da donese nove izazove i moramo biti spremni da se sa njima suočimo.

    Kako ćemo, onda, finansirati javni dug ove godine?


    – Rast riziko premije, koji se može desiti i zbog ove situacije sa MMF-om, može se odraziti i na uslove i strukturu finansiranja javnog duga. Po svoj prilici, uslovi mogu biti nepovoljniji nego što su bili 2011. godine. Cenu finansiranja javnog duga plaćamo svi mi kao poreski obveznici u našoj zemlji. Ova godina nosi neizvesnosti u većoj meri nego prethodne godine. Kao odgovorna država, moramo na vreme da pravimo alternative, a ne da budemo iznenađeni „snegom koji je pao u januaru“, kad mu je i vreme. Naš javni dug je prešao 45 odsto BDP-a. Veliki deo našeg duga je dug u devizama. Otuda kretanje kursa utiče i na nivo našeg duga. Ako ima depresijacije onda će dug mnogo lakše da  probije granicu od 45 odsto BDP-a.
     
    Na to isto upozorava i Fiskalni savet?


    – Uvek je, naravno, mnogo lakše poslati upozorenje nego rešiti probleme. Vladi nije lako. Mi imamo koalicionu vladu koja zavisi od konsenzusa partnera u vlasti i od parlamenta koji zakone usvaja. Imajući u vidu politički ciklus u kome se nalazimo, svi ti problemi neće moći lako da se reše. Voleo bih da naša država funkcioniše normalno i efikasno nezavisno od političkog ciklusa, ali ni u mnogo uređenijim državama to nije slučaj. U narednom periodu sigurno neće biti lako jer je pitanje koliko se i šta može, do izbora, donositi u republičkoj skupštini. Zakonodavni kapacitet će se značajno smanjiti ili potpuno nestati do izbora.

    Ali, tu su nam «uredbice» naše vlade?


    – Ali, pravni okvir je takav da ne može sve da bude rešeno uredbama.
     
    Pre dva meseca ste, u prisustvu predsednika Tadića, premijera Cvetkovića, ministara Ćirića i Petrovića, imali sastanak sa privrednicima i bankarima. Dogovorili ste se da se formira radna grupa koja će se sastajati jednom mesečno. Da li se sastajete i da li je nešto urađeno?
     
    – Da, bio je jedan sastanak i diskutovali smo predloge koje smo dobili od preduzeća i banaka. Tu je bilo vrlo dobrih predloga koji bi mogli da se ozbiljno razmotre.

    Ali, privrednici se žale da se na sastancima lepo ispričate a da za njih potom nema nikakvih konkretnih poboljšanja?


    – Ne bih se složio sa tim. U 2011. godini je NBS dobila nekoliko eksternih inicijativa koje smo ugradili u sistem i unapredili ga. Zadatak je svih da se sistem kontinuirano dograđuje i unapređuje. Nedostake mogu najbolje da uvide i ukažu na rešenja oni koji se neposredno bave poslovanjem i na koje se data regulativa neposredno odnosi.

    Tada je predloženo i da NBS promeni klasifikaciju kredita za privredu. Kakvi su efekti?


      – Mi smo uradili ono što smo predložili. Oni su tražili da se smanje obavezne rezerve, NBS je smanjila rezervacije po odluci o klasifikaciji bilansne aktive i vanbilansnih stavki. Rasteretili smo bankarsko poslovanje za kredite koji su odobreni srednjoj strukturi preduzeća. To su upravo ona preduzeća koja imaju problema ali u perspektivi mogu da vraćaju kredite. Ta mera će dati efekta na bilansne pozicije od 31. decembra. Dakle, kada banke sledeće obaveze po osnovu rezervacija za gubitke budu obračunavale, one će imati manji teret i to će im omogućiti da naredni krediti budu sa nižim kamatnim stopama. Bankama će to ozbiljno značiti za poslovanje u 2012. Godini i dalje. Posmatrano sa te tačke, banke će imati razloga da postepeno smanjuju kamatne stope, a da li će drugi faktori, npr. kretanje riziko premije, uticati na podizanje kamate, to je druga stvar.

    A smanjenje obavezne rezerve koje je traženo od NBS?


    – Smanjenje obavezne rezerve je ubrizgavanje dodatne likvidnosti u bankarski sistem. Ako se ubrizga dodatna likvidnost u bankarski sektor kada je inflacija na gornjoj granici, onda je to nonsens jer dolivate ulje na vatru. S druge strane, kada bismo bili sigurni da će, ako smanjimo obavezne rezerve, banke davati kredite srpskoj privrede, onda bi to i moglo biti razumljivo. Ali, slični potezi u nekim zemljama završeni su neuspehom jer tih garancija nema. Bankarski sistem je likvidan i dodatna likvidnost ne rešava problem. U našem slučaju to bi moglo da se završi destabilizacijom kursa ili vraćanjem tog novog novca u REPO operacije NBS. To bi bili samo dodatni troškovi za NBS, tj. našu zemlju, jer bi to, po pravilu, podrazumevalo veće potencijalne intervencije iz deviznih rezervi radi stabilizacije tržišta, rast REPO stope radi sterilizacije viška dinara i veće troškove jer je kamatna stopa na REPO poslove znatno viša od kamatne stope na obavezne rezerve.

    Šta je bolje rešenje?


    – Bolje rešenje je baviti se uzrocima nelikvidnosti u privredi. Bitan segment ovog problema je nedovoljna pravna sigurnost u naplati potraživanja. To se često zapostavlja, a kod nas je, vrlo često, pravna nesigurnost generator nelikvidnosti. Istovremeno moramo biti otvoreni za rešenja u kojima plaćanje PDV-a ne kreira potrebu zaduživanja pravnih lica.

    A šta je sa projektom srpske razvojne banke? 


    – To je vladin projekat. Narodna banka je imala svoje predstavnike u toj radnoj grupi. Mi nemamo ništa protiv te institucije. Mislimo da ona može da pomogne u afirmaciji želje da se Srbija brže razvije i da ostvari stabilan dugoročni privredni rast. Ali, ono što mi treba da imamo u vidu je da mi već imamo institucije koje su razvojnog karaktera i da one ne daju baš očekivane rezultate. Formirati još jednu, a da nismo obezbedili mehanizam odlučivanja koji je u potpunosti nezavistan, nije nužno korak u dobrom pravcu. Za razvojunu banku je potrebna puna profesionalnost i nezavisnost u odlučivanju. Ukoliko će se davati krediti ili garancije po neekonomskim kriterijumima, onda ta vrsta institucije neće dati korist koja se od nje očekuje.

    Šta država planira sa sadašnjim državnim bankama?


    – Država je akcionar i vlada ima svoju strategiju prisustva u određenim finansijskim institucijama. Činjenica je da nova regulativa banaka – Bazel II, zahteva dokapitalizaciju banaka jer se uvodi jedan novi rizik u obračun adekvatnosti kapitala. Zbog toga je većina stranih banaka izvršila dokapitalizaciju. To treba da se uradi i kod domaćih banaka. Neke banke imaju veće potrebe za dokapitalizacijom,  neke manje, a neke su i uz uvođenje nove regulative dovoljno kapitalizovane. Neke domaće banke još uvek nemaju adekvatan kapital za nivo rizičnosti njihovih portfolija. Mi smo uveli prinudnu upravu u jednu od tih banaka jer mora da se obezbedi puna solidnost svake finansijske insitucije i da kapital bude adekvatan rizicima u bilansima. Očuvanje finansijske stabilnosti je ključno.

    Izvesno je da će biti nepovoljna ekonomska kretanja 2012. Kakva je vaša poruka?


    – Ova godina nosi niz izazova. Mi unapred ne možemo reći da li će biti dobra, ni da li će biti loša. U velikoj meri će zavisiti od toga koliko smo mi spremni da dalje sprovodimo reforme. Sadašnja situacija nije nužno loša zbog toga što nas “de facto” dovodi u situaciju da moramo da uradimo ono što smo davno morali da uradimo. Bez obzira na krizu, mi moramo da imamo racionalniji javni sektor u celini. To nije samo državna administracija, kao što se često misli. Čitav niz drugih aspekata javnog sektora mora racionalno da posluje. To je krucijalno pitanje za nas koji direktno ili indirektno finansiramo tu potrošnju kao poreski obveznici. Svi poreski obveznici prirodno treba da žele da se njihov novac od plaćanja poreza najefikasnije koristi za funkcionisanje naše države I javnog sektora u celini. I kad govorimo o reformi javnog sektora – to je to. Potrebno je da se od plaćanja poreza obezbedi najefikasnije zadovoljavanja potreba građana ove zemlje. I to je proces koji smo trebali da uradimo I bez iznudice koju nameće finansijska kriza. Ali sada, kada već postoji ovaj niz neizvesnosti, Srbija treba da se dodatno uredi u određenim domenima, a najvažnije je da se postigne viši nivo efikasnosti u domenu prihoda i rashoda javne potrošnje. To treba da postignemo jer na dugi rok to određuje i ekonomsku budućnost Srbije, od toga koliko će biti privlačna za investitore do broja radnih mesta koje ćemo imati – ocenio je Dejan Šoškić, guverner NBS, u razgovoru za Magazin Biznis.

     
    Kako komentarišete predlog da banke kontrolišu uplate poreza i doprinosa prilikom obavljanja platnog prometa?


    – Uvek smo u NBS bili rezervisani o tom predlogu da poslovne banke kontrolišu ulaćene poreze i doprinose. Smatrali smo da, ako do toga dođe, onda bi trebalo da to bude na dobrovoljnoj osnovi i samo ako banke imaju kapacitete za taj posao. Prirodno, taj posao je više u nadležnosti poreske uprave. Nametanje bankama nečeg što nije njihov posao, nije dobro i troškovno će opteretiti poslovanje banaka. Cena toga će uvek da se javi negde, samo je pitanje gde, i potencijalno se može odraziti i na rast kamatnih stopa – smatra guverner Šoškić.
     
                Radojka Nikolić
     

    What's your reaction?

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE