Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Vlahović za Bizlife: Na Forumu će biti konkretnih predloga za povećanje ekonomske aktivnosti

    U Beogradu će se ove nedelje održati jedan od najvažnijih ekonomskih događaja u Srbiji i regionu, Menadžment forum jugoistočne Evrope, koji će okupiti visoke državne zvaničnike, uticajne privrednike, međunarodne stručnjake, profesore, direktore najvećih javno-komunalnih preduzeća, bankare i ekonomske analitičare.

    Oni će 19. i 20. Septembra razmatrati probleme funkcionisanja privreda posle tranzicije i konkurentnosti u jugoistočnoj Evropi, ali i probleme restrukturiranja, finansijskog upravljanja i upravljanja ljudskim resursima u kompanijama.

    Za Bizlife portal, Aleksandar Vlahović, predsednik Saveta ekonomista Srbije, koji je jedan od organizatora Foruma, kaže da je osnovna tema Foruma unapređenje konkurentnosti u regionu, tj. kontekst, strategija, ekonomska politika i uloga poslovnih lidera.

    „Post-tranzicioni, a kada je u pitanju Srbija jos uvek i tranzicioni, problemi regiona zahtevaju dodatno analiziranje načina konsolidacije privreda regiona, drugim rečima, izbegavanje ponovnog ulaska u recesiju. To je od suštinske važnosti, jer kad je Srbija u pitanju, nameravana reforma javnog sektora će se mnogo lakše i socijalno odgovornije sprovoditi u situaciji sveukupnog privrednog rasta, nego ukoliko imamo kontinuirani pad ekonomske aktivnosti. Očekujem da će tokom rada Foruma biti detaljno analizirana predložena makroekonomska politika Srbije i, u okviru toga, posebno kratkoročna fiskalna konsolidacija predložena rebalansom budžeta Srbije i okvirnim smernicama za 2013. godinu,“ kaže Vlahović.

    On dodaje da će biti zanimljivo čuti konkretne predloge za povećanje ekonomske aktivnosti, a posebno definisane iz ugla poslovnih lidera. „S obzirom da je u svetskim okvirima i dalje podeljeno mišljenje da li je štednja ili, pak, stimulisanje potrošnje put za izlazak iz ekonomske krize, verovatno će se i na Forumu čuti podeljena mišljenja s tim u vezi, i naročito argumenti za i protiv. Međutim, bez obzira na definisani antikrizni model ekonomske politike, čvršće ekonomsko povezivanje zemalja regiona se postavlja kao imperativ za podizanje opšte konkurentnosti, te je interesantno čuti koje se političke i ekonomske prepreke moraju eliminisati da bi se to postiglo,“kaže Vlahović
    .
    Branislav Grujić je na konferenciji povodom Foruma pomenuo da je situacija vezana za uvoz proizvoda koje Srbija inače može da proizvodi samo pitanje dobre organizacije – da li je Forum mesto za rešenje ovog problema?

    To je svakako pitanje koje će se raspravljati na panelima koji su posvećeni pojedinim privrednim granama, po našem misljenju ključnim pokretačima rasta u budućnosti: energetika, poljoprivreda, informacione tehnologije. Takođe, interesantno će biti sagledati iskustva brzorastućih kompanija regiona i njihov doprinos ukupnom privrednom rastu, s obzirom da su utemeljenje dosadašnjeg rasta pomenute kompanije nalazile upravo u aktiviranju neiskorišćenih potencijala realizacijom tzv. Brown-field investicija. Posebno će se ovaj problem analizirati u plenarnim sesijama posvećenim makroekonomskom kontekstu i ekonomskoj politici, tj. uklanjanjem prepreka za biznis, stvaranjem pogodnijeg i prihvatljivijeg ambijenta za aktiviranje preduzetničkog potencijala koji, makar u Srbiji, nesumnjivo postoji, ali je sputan i ometen brojnim, nepotrebnim administrativnim procedurama. Naravno, sve više je zagovornika da država mora povećati svoj uticaj na privredne tokove kroz neposrednu akviziciju propalih preduzeća. Na talasu opštih kritika liberalnog modela ekonomije ta ideja o državi kao preduzetniku naročito je popularizovana tokom svetske ekonomske krize i to ne samo kod nas. Međutim tu treba jasno postaviti granicu šta je čija uloga. Smatram da je osnovni zadatak države da sprovede uspešnu reformu javnog sektora, jer to je ključni stub dugoročne, održive fiskalne ravnoteže.

    Miloš Bugarin je izjavio da se do rezultata može doći kroz udružene sektorske klastere – da li u tome leži konkurentna prednost zemalja u regionu?

    Svakako. Klasterizacija je ustvari akcentiranje značaja lokalnog, tj. regionalnog u odnosu na globalni koncept razvoja, drugim rečima način za podizanje konkurentnosti pojedinačnog potencijala. Svedoci smo da se sve zemlje i regioni okreću vlastitim potencijalima, kao način da se definiše ekonomska antikrizna politika. Klasteri imaju čitav niz prednosti, a sve prednosti se mogu sublimirati u jednu, osnovnu – veća konkurentnost. Međutim, sektorski klasteri, ipak, zahtevaju jedan osnovni stub tj. veliku kompaniju, oko koga se okupljaju preduzeća manje veličine. U Srbiji je evidentno da se klasteri mogu formirati u oblastima autoindustrije, nekim granama prehrambeno prerađivačke industrije (proizvodnja mleka, konditorskih proizvoda), u metalurgiji obojenih metala, poljoprivredi. U budućnosti vidim mnogo veću ulogu velikih javnih preduzeća kao stubova klastera, pogotovo u sektoru energetike. Sličan koncept sektorskog okupljanja se može primeniti i šire, na nivou regiona, ali se bojim da su političke i privredne prepreke još uvek smetnja ovako definisanom konceptu poslovnog povezivanja.

    Koliko će se tema rebalansa budžeta „uvući“ u rad Foruma i koje je vaše misljenje kako će se mere koje su predložene odraziti na srpsku privredu?

    Očekujem da se toj temi posveti pažnja u delu plenarne sesije koje će biti posvećene makroekonomskom kontekstu i ekonomskoj politici. Tema je aktuelna i ovo će biti prva prilika da se čuje mišljenje od uvaženih ekonomskih teoretičara i privrednih praktičara o predloženom rebalansu budžeta za 2012. godinu. Mi smo već ranije, pa i ja lično, čak i pre formiranja Vlade, a i pre nego što su održani parlamentarni izbori ukazivali da je stanje u javnim finansijama alarmantno te da se podhitno mora definisati koncept kratkoročne finansijske konsolidacije, kao uvod u dugoročno održivu fiskalnu ravnotežu.

    Šta je predlagano?

    Konkretno, predlagali smo da se čitav projekat odvija u tri koraka, pri čemu se sva tri, uglavnom vremenski preklapaju. Najpre je neophodna poreska reforma kao i efikasnija naplata poreskih prihoda. Vlada je predlogom rebalansa i sistemskih zakona iz ove oblasti upravo na liniji tih predloga. Dobro je što će povećani javni prihodi kroz povećanje PDV-a, poreza na štednju, poreza na dividende i dobit, kao i povećanje akciza, smanjiti fiskalni deficit i time smanjiti potrebu da se država zadužuje na domaćem finansijskom tržištu. Mislim da su potrebne oštrije mere prilagođavanja na strani javnih rashoda, tj. njihovo smanjenje, ali o tome ćemo suditi na osnovu budžeta za 2013. godinu. Takođe, dobro je da je ograničen rast plata i penzija. Istina, one (plate i penzije) nisu zamrznute, ali kroz nizu indeksaciju rasta i višu inflaciju, efekat je isti. Stimulisanje ekonomske aktivnosti kroz program subvencioniranih kredita je poznati, dobro oprobani recept. Slično je urađeno i 2009. godine, a posledica za privredu je bila i biće jeftiniji krediti. Međutim, smatram da država mora dati svoj doprinos i u delu koji se odnosi na delimično preuzimanje rizika kod plasmana bankarskog sektora koji su usmereni prema realnom sektoru. Ovo stoga, što je pitanje kolaterala datih kredita ključno u pozitivnom bankarskom izjašnjavanju, a ne samo cena tih kredita. Privreda je zbog visokog stepena eurizacije, veoma opterećena i osetljiva na pomeranje kursa, a sa druge strane bankarski sektor traži sve veća obezbeđenja. S toga preporučujem Vladi da, bilo kroz garancijski fond, ili pak Razvojnu banku, ili čak direktno preko Ministarstva finansija definiše koncept koji bi mogao u kratkom roku da stimulativno utiče na povećanje plasmana bankarskog sektora ka realnom sektoru. Na kraju, sve napred pomenute mere jesu samo uvod ili bolje rečeno, priprema terena za sveobuhvatnu reformu javnog sektora. A to podrazumeva reformu: a) sistema penzijskog osiguranja, b) tržista rada, c) javnih i javno komunalnih preduzeća, d) zdravstvenog i e) obrazovanog sektora. Sve zajedno se ne može sprovesti u kratkom roku. Potrebne su godine konzistentnog sprovođenja ekonomske politike, odnosno, konsenzus svih učesnika u javnom životu. To nisu samo političke partije, već i sindikati, eksperske organizaije,rečju lideri i elita u svim sektorima.

     
    E.B.

    What's your reaction?

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE