Ilegalni tokovi novca odneli Kini 3,8 biliona dolara
Kina je izgubila 3,79 biliona dolara u poslednjih 11 godina u novcu ilegalno iznesenom iz zemlje, što može da izazove slabljenje njene privrede.
Kako se navodi u izveštaju Global financial integrity (GFI) ovaj odliv novca, najviše od korupcije, kriminala i neplaćanja poreza, povećava se svake godine.
Kina je izgubila 472 milijarde dolara u 2011. što je ekvivalent od 8,3 procenta njenog bruto domaćeg proizvoda, znatno više od 204 milijarde u 2000, navodi se u izveštaju ove istraživačke organizacije koja se zalaže za ograničavanje ilegalnih tokova novca.
Izgubljena sredstva izmedju 2000. i 2011. znatno premašuju sumu novca unetog u Kinu kroz direktne strane investicije. Medjunarodni monetarni fond procenjuje da je u Kinu izmedju 1998. i 2011. uneto oko 310 milijardi direktnih stranih investicija
Nedozvoljeni tokovi kapitala ostavljaju državu bez prihoda od poreza i potencijalnih sredstava za ulaganja. Bežanje novca u tom obimu može biti politički destibilizujući faktor jer omogućava bogatima da postanu još bogatiji kroz izbegavanje plaćanja poreza, navodi GFI, a prenosi Reuters.
Prema saznanjima MMF, Kina ima mali obim prikupljenog poreza u odnosu na veličinu njene privrede. Peking je priznao da je korupcija i mito značajan problem. Vlasti su objavile veliki obračun s korupcijom u periodu priprema za predstojeći prenos vlasti na mladju generaciju rukovodilaca.
GFI izračunava koliko novca nekontrolisano curi iz zemlje analizirajući odstupanja u podacima datim MMF-u o uvoznim i izvoznim cenama izmedju trgovinskih partnera i utvrdjivanja odstupanja u bilansnim podacima zemlje.
Zemlje u razvoju su ukupno izgubile 903 milijarde nedozvoljenog odliva u 2009. sa Kinom, Meksikom, Rusijom i Saudijskom Arabijom, tim redom, kao najvećim gubitnicima, navodi se u izveštaju.
Najčesći metod švercovanja novca iz Kine je prijavljivanje nižih cena prilikom izvoza, na šta otpada 86 procenata izgubljenih sredstava, navodi GFI. U šemu su uključeni i uvoznici koji prijavljuju naduvane cene, a razlika prilikom plaćanja završava na bankovnim računima u trećim zemljama.
Praksa sa lažnim cenama je najčešća u trgovini nuklearnim reaktorima, kotlovima, mašinama i elektronskom opremom, kaže se u izveštaju. Gro tog novca završavao je u zemljama poreskim rajevima, oko 52 procenta izmedju 2005. i 2011. Dosta tog novca na kraju ponovo udje u Kinu kao strana investicija i time duplo pogadja njenu privredu.
Strana ulaganja uživaju posebne poreske olakšice i subvencije, čime su u suštini kineski biznismeni uspostavili poseban sistem pranja novca, zaključuje GFI.