Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Kriza u EU donela i nove ekonomske termine

    Borba za spas evra proizvela je čitav niz termina: EFSF, ESM, "poluga" za EFSF, dokapitalizacija… A često se čini da čak niti političari zapravo ne znaju, što sve to znači i koje su posledice njihovih odluka, piše Deutsche Welle, a prenosi Business.hr

    EFSF

    Često se on zove tek "kišobran za evro" ili "fond za spas evra", mada je puni naziv ovog deoničarskog društva, u kojoj su suvlasnici sve države u zoni evra, European Financial Stability Facility.

    Ono je ovlašćeno zadužiti se na tržištu kapitala u iznosu do 440 milijardi evra. Obzirom da za taj novac garantuju solventne države zone evra, to znači da taj kapital može dobiti po povoljnim uslovima koji onda može posuditi zemljama kojima više niko ne želi dati tako povoljan kredit.

    U slučaju platežne nesposobnosti bi Nemačka u tom društvu morala garantovati sa 211 milijardi evra: to je otprilike godišnji prihod od poreza u toj zemlji.

    "Poluga" ili modus operacija EFSF

    Kreditne poluge, u stručnom žargonu znače da se pomoću tuđeg novca povećava učinak vlastitih sredstava. O tome se počelo raspravljati kad su se pojavile bojazni kako postojeći "kišobran" neće biti dovoljan za sve zemlje u nevoljama.

    Još uvek se vode rasprave, kako da se sredstva EFSF-a učine delotvornijima i one vode u barem dva smera:

    1. EFSF i bankarska licenca

    Ideja koja se pre svega čuje u Parizu jeste da EFSF praktično pretvori u banku koja se pak može obratiti Evropskoj centralnoj banci i koja bi onda mogla uzimati sredstva po temeljnoj kamatnoj stopi.

    Problem bi bio da bi, na kraju, onda Evropska centralna banka postala glavni najmodavac državama u problemima – što nije njen zadatak kao nezavisnog tela. Povrh toga, gubitak bi morali plaćati svi građani zone evra.

    2. EFSF kao osiguravajuće društvo

    Već su zaključci iz Brisela o reprogramiranju dugova Grčkoj bliži ovom modelu kojem je sklonija Nemačka: EFSF bi bio nešto kao osiguravajuće društvo koje bi garantovalo deo sredstava koji se ulaže u te države.

    Baš kao što niti jedno osiguravajuće društvo ne računa da svugde izbije vatra ili da svaki osiguranik doživi automobilski udes, volumen koji bi bio osiguran bi mogao iznositi i preko jednog biliona evra, bez da se poveća glavnica.

    Problem je u tom modelu da je to osiguranje onda i prvi novac koji bi se potrošio, ako nešto pođe po zlu. U postojećem obliku, EFSF je tek garancija koja će se uopšte uzeti iz državnih blagajna samo ako se pojavi problem.

    ESM

    Postojeći "kišobran" EFSF je zapravo tek privremeno rešenje nastalo iz nužde. Do sredine 2013. bi ga trebao zameniti ESM – mi ćemo ga verovatno zvati EMS, Evropski mehanizam stabilnosti.

    I on će raspolagati iznosom do 500 milijardi evra kojeg će moći da pozajmi, a i sve ostalo će biti slično kao u EFSF-u.

    Jedina – i najveća razlika jest da on više neće biti zasnovan tek na garancija država-članica zone evra, nego na "pravom" novcu koji će biti uplaćen EMS-u.

     

    "Šišanje" dugova

    Ovaj frizerski termin se u finansijskom svetu koristi za delimičan oprost – i praktično, delimičnu nelikvidnost određenog dela duga.

    Zajmodavcu se u pravilu ne isplati ustrajati na čitavom volumenu duga, ako je izvesno da ga nikad neće dobiti, a čitavo vreme će ga morati voditi u svojim poslovnim knjigama.

    Zato delimičan oprost Grčkoj, dogovoren ove nedelje u Briselu, nipošto nije prvi takav slučaj.

    Ipak, dugo je potrajalo da se Atini oprosti 50% njenih dugovanja, što kreditorima znači gubitak od oko 100 milijardi evra. Države i Evropska centralna banka su takođe pozajmili novac Grčkoj, ali ti krediti nisu obuhvaćeni oprostom. Zato će Grčka dobivati nove kredite i garancije.

    Dokapitalizacija banaka

    Kako bi se sprečilo da velike banke ne dospeju u poteškoće ako se, kao Grčkoj, moraju odreći dela novca kojeg su pozajmili, samit EU-a je odlučio bankama nametnuti povećanje njihovog uloga u kreditima sa četiri na devet posto.

    To se zapravo odnosi na sve oblike špekulacija, pa će tako 91 vodeća banka Evrope u najskorije vreme morati osigurati oko 106 milijardi evra: najviše se moraju potruditi banke u Grčkoj ili Španiji, ali i nemačkim bankama će biti potrebno oko pet milijardi kako bi ispunili ovaj zahtev.

    Ako banke ne uspeju da sakupe taj novac, moraće uskočiti nacionalne države.

    What's your reaction?

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE