Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    SVE O BURN OUT SINDROMU: Kako da ne sagorite na poslu?

    Burn out često prevodimo kao – pregorevanje, sagorevanje, ili izgaranje na poslu. Međutim, skoro nikada nećete čuti nekog da kaže – sagoreo sam na poslu. Kako onda da ovaj sindrom prepoznamo kod sebe ili drugih? Indikatori stresa mogu biti podjednako fiziološki, psihološki i bihejvioralni (promene u ponašanju).

    Fiziološki simptomi su najčešće iscrpljenost, nesanica, promene apetita, smanjenje libida, pad imuniteta, glavobolje, visok pritisak… Psihološki simptomi sagorevanja su osećaj ’praznine’, poremećaji pažnje, teškoće sa koncentrisanjem na zadatak, zaboravljanje, smanjeno samopoštovanje, nervoza, preosetljivost… Promene u ponašanju se evidentiraju kao smanjena efikasnost na poslu i veći broj grešaka pri radu, povećano odsustvovanje sa posla, kašnjenje na posao, povlačenje u sebe i izolacija od drugih, nepopustljivost i krutost u odnosima, agresivnost”, za BIZLife objašnjava psiholog Goran Bogdanović. Prema njegovim rečima osobe koje su izložene sagorevanju često su jako negativno nastrojene, te je i njihova komunikacija uglavnom usmerena na iznošenje negativnih komentara na račun posla i kolega, kritizerstvo i samosažaljevanje.

    Iako osobu koja je izložena sagorevanju na poslu zamišljamo kao frustriranu i besnu, zanimljivo je da, kroz brojna istraživanja i stručne tekstove, nailazimo na podatak da su cinizam i apatija češće karakteristike. „Frustracija i bes karakterišu početne faze reakcije pojedinca na stresore koje nameće poslovno okruženje. Izgaranje se javlja kao odgovor na preterani i prolongirani stres koji pojedinac svakodnevno trpi na poslu, i to je već faza koju karakteriše psihička, fizička ili sveopšta iscrpljenost i psihičko stanje u kome dominira uverenje da se zbivanja ili okolnosti ne mogu kontrolisati i da se na njih ne može uticati. Motivacija osobe je na jako niskom nivou ili ne postoji, pojedinac je preplavljen negativnim emocijama a neretko i emocionalno ’prazan’ uz sveprisutan osećaj beznadežnosti. Takvo stanje se još u psihologiji naziva i ’naučena bespomoćnost’. Jasno je onda zašto osoba u stanju “sagorelosti” reaguje apatijom i cinizmom”, ukazuje Bogdanović.


    U stručnoj literaturi kao najugroženije profesije navode se one koje su primarno usmerene na rad sa ljudimalekare i ostalo medicinsko osoblje, psihologe, socijalne radnike, defektologe… pre svega zbog karakterističnog ’emocionalnog naboja’ koji karakteriše ove poslove. Ipak, danas se sindrom izgaranja dovodi u vezu sa svim profesijama koje se prepoznaju kao stresne bilo da je u pitanju visok nivo odgovornosti, obim poslova ili vremenski rokovi u kojima se određeni radni zadaci moraju obaviti.

    I same osobine ličnosti, kao što su emocionalna stabilnost, potrebe, specifični stavovi i uverenja o sebi, drugima i životu uopšte, utiču na rizik da se jave simptomi sagorevanja. Bogdanović smatra da su pod  ovim rizikom najčešće mlađe osobe, ambiciozne, koje usled nedovoljno praktičnog iskustva nemaju realna očekivanja od posla. Sklone su da se identifikuju sa poslom i svoje lično samopoštovanje grade na temelju poslovnog (ne)uspeha, još uvek su emocionalno nezrele, i nemaju izgrađene adekvatne mehanizme prevladavanja.

    U idealnim uslovima u prevenciji sagorevanja trebalo bi da učestvuje i poslodavac, a ne samo zaposleni. To bi značilo da bi poslodavci trebalo da prepoznaju rizike i simptome sagorevanja kod svojih zasposlenih, a zatim da reaguju organizacionim promenama kod kojih je akcenat na poboljšanju međuljudskih odnosa i stvaranju podržavajućeg ambijenta u kolektivu. Prema mišljenju našeg sagovornika to podrazumeva pravednu raspodelu posla, postojanje dobre mreže komunikacije, protok informacija, adekvatne sisteme nagrađivanja, edukaciju zaposlenih…

    Pošto ovakve promene nije uvek lako izvesti, pogotovo u velikim kolektivima, potrebno je znati šta svako od nas, kao pojedinac, može da uradi kako bi sprečio ili otklonio simptome sagorevanja.
    Prvi korak je da razmislite kako dešavanja na poslu utiču na vaš san, na odnose u porodici, na ishranu, na raspoloženje…Sastavite spisak aktivnosti koje vas iscrpljuju i frustriraju i onih koje vam vraćaju energiju i čine vas srećnim. Dajte sebi zadatak da svakog dana uradite više stvari u kojima uživate i budite uporni u tome. Postavite sebi realne ciljeve i priznajte sebi da niste svemogući. Dozvolite sebi da ponekad i pogrešite. Ohrabrujte sebe u svakom pogledu, ali naučite da kažete NE”, savetuje Bogdanović i ističe da se u težim slučajevima koji dugo traju preporučuje  psihoterapijski tretman. Međutim, uz kvalitetno provedeno slobodno vreme (slušanje muzike, čitanje, šetanje, sport, hobiji…), korišćenje kraćih odmora, izleta, ali i posvećivanje pažnje kolegama na poslu, razmenjivanje mišljenja i emocija, šala, sagorevanje je itekako moguće prevazići. Svi smo se uverili da su ponekad dovoljni osmeh i lepa reč da lakše obavimo zadatke koje posao svaki dan stavlja pred nas.

    Depresija ili sindrom sagorevanja?
    Ključna razlika je da se sindrom izgaranja vezuje samo za funkcionisanje pojedinca na radnom mestu. 
    Naš sagovornik naglašava: „Kada je u pitanju depresija godišnji odmor na nekom egzotičnom ostrvu u all-inclusive aranžmanu verovatno ne bi dao željene rezultate, dok bi u slučaju izgaranja svakako uticao da se simptomi drastično ublaže ili potpuno nestanu. Naravno, nije nemoguće da se simptomi izgaranja koji traju predugo zaista i razviju u depresiju.“

    Foto: Pixabay

    What's your reaction?

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE