„Ako država želi da pomogne bankama to je dobročinstvo bankama“
Bivša sudija Višeg privrednog suda Jelisaveta Vasilić ocenila je da je usvajanje Nacrta zakona o konverziji stambenih kredita indeksiranih u švajcarskim francima potpuno nepotrebno mešanje države u odnose banke i njihovih klijenata.
Ona u pismu navodi da je reč o obligacionom sporu koji bi trebalo da reši sud, koji je već zauzeo stav koji je u skladu sa odredbama postojećeg zakona.
“Ako država želi da pomogne bankama to je dobročinstvo bankama, koje su poslovale nepošteno i nesavesno da bi ostvarili enormne zarade i ako država poklanja sredstva poreskih obveznika mora da obrazloži zašto to radi, jer umesto da država sankcioniše takva ponašanje, država ih nagrađuje”, navodi Vasilić u pismu.
Vasilić podseća da su predsednik države kao predsednik Vlade i Guvernerka Narodne banke Srbije pre nekoliko godina davali izjave da su ugovori o kreditima, kojim se vrši indeksacija švajcarskim francima, zakon za stranke i da se oni moraju izvršavati onako kako glase.
“Teoretski ovaj zaključak je tačan, ali nije potpun jer potpun zaključak mora da glasi da su ugovori uopšteno zakon za stranke, ali samo ako su zaključeni u skladu sa opštim načelima obligacionog prava, naročito su u skladu sa načelima savesnosti, poštenja i jednake vrednosti davanja. Ova načela sprečavaju prevare, neosnovano bogaćenje i štete na strani jedne stranke ugovornic , koja je manje sposobna i stručna u odnosu na drugu stranku koja je monopolisana i veoma stručna u određenom poslu koji je predmet ugovora”, navodi Vasilić.
Dodaje da su u konkretnim ugovorima povređena gore navedena načela jer banka svojim znanjem o novcu koji je usko stučan čak i za ekonomiste nije upozorila svoje komitente šta znači indeksacija, koje su posledice indekasacije u odnosu na visinu duga, šta uopšte znači izbor valute koja će služiti za indeksaciju.
“Svaki neuki komitent da ga je banka upoznala o indeksaciji znao bi koje posledice može da ima ako izvrši pogrešan izbor valute za indeksaciju. Ne samo da to banka nije uradila nego je komitente upućivala na takvo zaduženje jer je navodno povoljnije. Tačno je da je franak u to vreme bio povoljniji, ali banka je znala da se radi o dugoročnom ugovornom odnosu, da je u tom momentu franak od strane Švajcarske države potcenjen s obzirom na dobro finasijsko stane domicilne države, i znala da franak mora da ojača. I ne samo da su banke to znale nego su znale da je franak valuta jedne država koja može svoju valutu da precenjuje, podcenjuje, manipuliše i špekuliše i da je na duži period ta valuta veoma nesigurna za razliku od evra koji je “korupa valuta“ većeg broja zemalja i sigurnija valuta jer njena vrednost ne može tako lako da se menja”, obrazlaže Vasilić.
Izvor: BIZLlife
Foto: Pixabay
Pingback: Efektiva: Ili poništenje ugovora ili konverzija u EUR na dan zaključenja - Bizlife.rs