Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Bezbijeve bebe

    Piše: Vedran Ivanković, Senior Specialist for Corporate Communications, Addiko Bank

    Zamislite situaciju da direktor neke kompanije dođe pred top menadžment sa rečenicom: „Imam ideju kako da naša firma bude najbolja na tržištu i da profit bude najveći. Za to mi treba pet godina i potpuna sloboda da pravim rotacije među ljudima i dovodim nove ljude bez konsultacija sa vama, a svi oni će se uklapati u naše vrednosti!” Generalni direktor kaže: „Da.” Ono što je najavio, direktor je sproveo u delo. Otišao je na fakultet, pokupio najbolje studente i dao im posao.

    U prvoj godini kompanija je poslovala pozitivno, prvi put posle dužeg vremena. U narednih nekoliko godina izašla je na berzu, bilo je uspona i padova u poslovanju, ali menadžment nije menjao direktora zbog dobrih rezultata koje je pravio ranije. Klinci su vremenom rasli, sticali iskustvo i osvajali nova tržišta. U jednom momentu učinilo se da se direktor umorio i zamenili su ga novim. Rezultati su bili jezivi, tako da su, brže-bolje, vratili starog direktora. Vodio je kompaniju do penzije. Nakon njega, bilo je potrebno 20 godina da se pojavi sledeći koji će vratiti tu kompaniju na put na kome je bila. Da li je ova priča realna?

    Da, i u pitanju je priča o Mančester junajtedu. Posle Drugog svetskog rata, klub je preuzeo čuveni menadžer Mat Bezbi, koji je doveo klince iz njihove fudbalske akademije i, uz punu slobodu koju je dobio od uprave, doveo ih do osvajanja šampionata i nadimka „Bezbijeve bebe”, jer je tada prosek godina u timu bio neverovatne 22. Prve tri sezone završavali su na drugom mestu, a tek u sedmoj sezoni osvojili su titulu u Engleskoj, prvu nakon 41 godine. Bili su prvi engleski tim koji je 1957. učestvovao u Kupu šampiona. Tada su Englezi verovali da, pošto su izmislili fudbal, nemaju razloga da se takmiče sa ostatkom sveta, pa nisu igrali evropska klupska takmičenja. Posle tragedije u Minhenu, kada je dobar deo tima poginuo, uspeli su da se vrate i da budu još bolji. Bezbijev recept za uspeh bio je isti – omladinska škola i mladići koji znaju šta znači igrati u Mančesteru. Pošto se Bezbi povukao, čekalo se do Aleksa Fergusona da ponovo osvoje neku titulu.

    Danas deluje da ovaj scenario i nije baš moguć, bilo da je u pitanju kompanija ili fudbalski klub. Čak možemo i da izjednačimo te dve stvari, budući da je sport u razvijenim demokratijama odavno postao unosan posao. Čini se čak da ni u toliko popularnim startap kompanijama nećete naći skroz mlad tim koji će iskusni direktor da povede i napravi dobar rezultat. Svaki menadžer će pre da kupi Ibrahimovića nego da napravi svog igrača i razvija ga. Brz rezultat je danas bitan. Promenićemo tri zvezde, bez obzira na to što su van forme i matore, a i povrede su ih stigle, pre nego da pustimo neko naše dete da vodi igru.

    Kada je u Mančester na mesto trenera došao Ole Gunar Solšer, primenio je recept sličan onome koji su imali Mat Bezbi i Aleks Ferguson, od koga je i učio zanat. Unapredio je neke klince iz juniorskog tima i izveo ih je na „Teatar snova” da igraju neke bitne, kao i neke manje bitne utakmice. Da stiču iskustvo i da se uigravaju. Istovremeno, nije se odrekao Matića i Pogbe, a doveo je Bruna Fernandesa, koji timu donose lucidnost, mirnoću i iskustvo. Oni znaju kako se igraju velike utakmice i kako se osvajaju trofeji. Rašvord, Mektomini i Grinvud vuku tim napred snagom i novim pogledom na stvari. „Balans mladosti i iskustva”, da citiram kolege sportske komentatore.

    Ne znam da li treba porediti sport i biznis. Posebno kada o tome govori neko ko je iz komunikacija i ko svaki put kada hoće da komunicira sa tom mlađom ekipom organizuje fokus grupe i zove prevodioce da ih tumače. Ti „klinci” mogu da donesu osveženje, nove ideje, drugačiji pogled na svet… razne lepe i pozitivne stvari koje bi svako voleo da ima u svojoj kompaniji kao deo korporativne kulture. Opet, kada su tu „matori”, oni malo obuzdaju mladost da ne trči pred rudu i ne zaleće se baš na svaku loptu. Ako nastavimo da poredimo sport i biznis, Mančester junajted je jedan od globalno najvećih brendova i svojim vlasnicima donosi jako mnogo novca svake godine, a oslanja se na neke „balavce” od 21 ili 22 godine.

    Nisam pametan, što rekle babe…

    Izvor: BIZLife magazin

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE