Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Da li je učešće advokata u poreskoj kontroli potrebno?

    Piše: Ivana Blagojević, specijalista za poresko pravo, Petrikić & partneri AOD (u saradnji sa CMS Reich-Rohrwig Hainz)

    Poresko rešenje je poreskoupravni akt kojim se utvrđuje poreska obaveza. Poreska uprava donosi poresko rešenje nakon sprovedene poreske kontrole, koja može biti kancelarijska ili terenska.

    Poznato je da poreski obveznici zaziru od poreskih kontrola, naročito terenskih. Zbog toga, najčešće su učesnici poreskih kontrola na strani poreskih obveznika njihove knjigovođe, što je razumljivo, jer su knjigovođe te koje čuvaju evidencije poreskog obveznika i dokumentaciju u vezi sa oporezivanjem, kao što su poreska prijava, poreski bilans, poslovne knjige i evidencije, računovodstveni iskazi, poslovna dokumentacija i druge isprave i informacije.

    U redovnim okolnostima, poreska kontrola izgleda tako što poreski inspektor zahteva od poreskog obveznika dokumentaciju i obaveštenja o određenom poreskom slučaju, poreski obveznik dostavi tražena dokumenta i informacije preko svog knjigovođe, nakon čega poreski inspektor donese rešenje, koje vrlo često bude nepovoljno po poreskog obveznika. Nakon toga, poreski obveznik se obično žali, iznoseći u žalbi svoje viđenje činjeničnog stanja i svoje viđenje poreskog tretmana, što redovno ne bude dovoljno da drugostepeni organ donese odluku u korist poreskog obveznika. Pošto dobije drugostepeno rešenje, poreski obveznik možda uputi tužbu Upravnom sudu sa istom taktikom obrazlaganja svoga viđenja činjeničnog stanja i propisa koji bi trebalo da se primene, pri čemu neretko rezultat bude isti kao u žalbenom poreskom postupku ‒ Upravni sud ne donese odluku u korist poreskog obveznika.

    Razlozi ove uobičajene, ali očito neučinkovite strategije, mogu biti različiti, a u praksi je to neretko sledeći razlog: poreski obveznici su obično reaktivni u poreskim kontrolama, umesto da budu proaktivni. Naime, iskustvo je pokazalo da poreski obveznici, odnosno njihove knjigovođe, uglavnom odgovaraju zahtevima poreskih inspektora, negodujući ako inspektor zauzme stav nepovoljan za poreskog obveznika. Umesto toga, celishodnije bi bilo angažovati u kontroli i saradnika iz pravne službe poreskog obveznika ili, još bolje, advokata, odnosno pravnog savetnika koji je specijalista za poreska pitanja, koji bi postupku pristupio proaktivno.

    Naime, jedan pravnik ima drugačiji pristup poreskoj kontroli. On nastoji da u prvostepenom poreskom postupku budu utvrđene i u zapisnik unesene sve činjenice i svi dokazi koji govore u korist poreskog obveznika. Poreski inspektori nisu nužno objektivni pri utvrđivanju bitnih činjenica i pri primeni obavezujućih propisa na činjenično stanje koje oni utvrde tokom poreske kontrole. Pravnik neće jednu činjenicu nanovo dokazivati istovetnom ili sličnom dokumentacijom, već će, ako i kad proceni da je to potrebno, predložiti i, na primer, veštačenje od strane sudskog veštaka, izlazak na teren, saslušanje svedoka i, po potrebi, druge dokazne predloge, kako bi ishodovao pravilan ili povoljniji poreski tretman tokom poreskoupravnog postupka. Pravnik zna da će prvostepeno rešenje koje je nepovoljno za poreskog obveznika biti poništeno ili verovatnije biti poništeno u žalbenom postupku ako predloženi dokazi nisu izvedeni od strane poreskog inspektora tokom prvostepenog postupka. Sve i ako bi drugostepeni organ održao nezakonito prvostepeno rešenje, neizvođenje dokaza bi bio osnov za poništavanje drugostepenog, a posledično i prvostepenog rešenja od strane Upravnog suda.

    Učešće dva punomoćnika u jednoj poreskoj kontroli na strani poreskog obveznika ‒ advokata i knjigovođe ‒ znači pristup poreskoj kontroli sa dva aspekta. Ukratko, knjigovođa i advokat poresku kontrolu ne posmatraju na isti način, ali oboje nastoje da je privedu kraju u korist poreskog obveznika. Pri tome, u zavisnosti od okolnosti, istovremeno učešće advokata i knjigovođe poreskog obveznika u poreskoj kontroli ne mora uvek da ima direktne i vidne koristi, ali svakako ne može da odmogne i obezbediće da poreski obveznik iskoristi sve korake i mehanizme koji su u svakom konkretnom slučaju na raspolaganju ‒ kako u prvostepenom poreskom postupku danas, tako i u eventualnom upravnom sporu kod Upravnog suda sutra, ako to bude potrebno.

    Izvor: BIZLife magazin

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE