Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Evo koliko je besplatno zdravlje u Srbiji

    Iako često vlada uverenje da imamo besplatno zdravstvo, na šta je nedavno „podsetio“ i sam ministar, u Srbiji građani moraju da plate 37 odsto od cene zdravstvenih usluga, piše Danas.

    Što je zemlja siromašnija to veći procenat troškova za lečenje plaćaju građani iz svog džepa. Tako se Srbija nalazi u grupi (siromašnih) zemalja u kojoj građani sami moraju da plate skoro 40 odsto od cene zdravstvenih usluga koje koriste, iako često vlada uverenje da imamo besplatno zdravstvo.

    Naravno, ni onih ostalih 60 odsto troškova koji se odnose na državne, besplatne zdravstvene usluge, ne plaća niko drugi nego opet građani, kroz doprinose za zdravstveno osiguranje koje svaki zaposleni izdvaja iz svoje bruto plate.

    U regionu, građani iz svog džepa (u apoteci, za privatne analize, zubara, preglede…) najviše za zdravstvo izdvajaju u Albaniji, čak 50 odsto, zatim u Bugarskoj i Crnoj Gori 44, odnosno 43 odsto od ukupnih izdvajanja za zdravstvo.

    Iza njih su Srbija i Makedonija, u kojima građani izdvajaju 37 odsto od ukupnih troškova za zdravstvo. BiH je znatno ispod toga sa 28 odsto.

    Statistički kao Nemci, u praksi kao Bugari

    Kada je reč o doprinosima, Srbija je sa 10 odsto, uz BiH, u vrhu zemalja u regionu po izdvajanju za zdravstvo u odnosu na visinu bruto domaćeg proizvoda.

    Po ukupnom izdvajanju za zdravstvo u odnosu na BDP Srbija je bliža Nemačkoj ili Austriji (11 odsto BDP) ili Sloveniji (devet odsto) nego Albaniji, Crnoj Gori, Rumuniji i Makedoniji, koje izdvajaju šest odsto BDP, Mađarskoj sa sedam odsto BDP ili recimo Hrvatskoj i Bugarskoj, koje izdvajaju osam odsto BDP za zdravstvo.

    Međutim, kada se pogleda koliko je to stvarno novca, to je jako malo, svega 633 dolara po stanovniku Srbije (prema poslednjim dostupnim podacima Svetske zdravstvene organizacije za 2014. godinu).

    U Hrvatskoj se izdvaja 1.050 dolara po stanovniku, u Sloveniji 2.161 dolar, Mađarskoj 1.037, Bugarskoj 662, Rumuniji 557, BiH 464, Crnoj Gori 458, Makedoniji 354, a u Albaniji svega 272 dolara po stanovniku godišnje.

    prema pisanju list Danas, otuda je teško zaključiti na šta je ministar zdravlja Zlatibor Lončar mislio kada je rekao da država „godišnje potroši 1.100 evra na zdravstvenog osiguranika, dok prosečan osiguranik plaća 200 evra godišnje za zdravstvo“.
    [preporucene_vesti ids=“270481″]

    Preciznije tumačenje taj list nije uspeo da dobije uprkos (uzaludnim) pokušajima da stupi u kontakt sa portparolom Ministarstva.

    Izvor: Danas

    Foto: Pixabay

    What's your reaction?

    Komentari

    • Mile Georgijevski

      Najorganizovanija zemlja na svetu je to uradila na ovaj način: Svakom zaposlenom se odbije 5% od bruto plate i država organizuje tercijarnu zdravstvenu zaštitu i hitnu službu. Svako ko boravi u državi duže od 3 meseca mora da ima svoje lično zdravstveno osiguranje. Bebe do mesec dana su sa majkom a zatm i za njih se plaća.Primarna i sekundarna zdravstvena zaštita se privatizuje. Bolnice zapošljavaju med. sestre i iznakmljuju sobe odnosno krevete i operacione sale kao i ostalu dijagnostičku aparaturu. Na ovaj način se od osiguranja koje bi kod nas bilo red veličine 20 € po osobi, na godišnjem nivou prikupi skoro 2 milijarde €. Ovo je izvedena računica ako je cena osiguranja 10- 15 puta manja od cene u Švajcarskoj. Država ne daje osiguranje. Ona po ugovoru sa doktorima koji pružaju usluge u bolnicama uzima procenat od osiguranja koje može biti privatno što pretpostavlja jednokrevetnu sobu ili izbor lekara, poluprivatno ili ono osnovno. Država plaća osiguranje onima koji ne rade. Gospodo ne možete voziti auto od 50.000€ a ne plaćati zdravstveno osiguramje ili još gore tražiti da vas neko leči koga država ne može da plati ni 1000€. Država će zaposlti onoliko doktora koliko ima da plati. Ne može neko ko ulazi da operiše da nema bar 3000€ mesečnu zaradu. Odgovorna lica 5000€. Onda neće biti korupcije u zdravstvu a svako će moći da bira svog lekara. Bolnice će voditi menadžeri.

      • mile

        Ja bih možda I poverovao u ovo da ne živim u zemlji Srbiji GDE svi osim građana Srbije imaju veća prava tj. Strani ambasadori ,nevladine organizacije ,tajkuni ,deo političkih prostitutki I ostale secikese sa njima nemožeš da se boriš a kamoli da se izboriš,žalosno je al istina uvek boli biće možda jednog lepog dana za 100 godina, MOŽDA.

    • Voki

      Slažem se sa Miletom.

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE