Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Finansijski osvrt Inspektora Blaže: Nikada nemojte da odete u minus, to je put ka propasti!

    Prljavog inspektora Blažu znamo kao muzičara i zabavljača. Ipak, on nije samo to.  Možda niste znali da je Igor Blažić  završio i Višu ekonomsku školu. Upravo zato smo sa njim popričali  o poslu i tome tome kako uspeti. Za BIZLife dao je i neke dobre savete svima koji nameravaju da pokrenu sopstveni biznis, ali i onim stručnjacima (da ne kažemo političarima)  koji vode ekonomiju i brinu o finansijama Srbije.

    Godinama su me prijatelji pitali da li ćemo otvoriti kafić, jer je uvek lepo kada neko koga prepoznajete otvori nešto. Ja sam uvek odbijao, jer se plašim da uđem u privatne vode te vrste, da plaćam držvi mnoge poreze i da vodim knjige na belo, ne znam da li bi uspeo. Svi znamo da je siva ekonomija „majka Mara“. Moj savet je da se bavite onim za šta ste i školu završili, ja sam završio Višu ekonomsku školu, sada se to zove Viša poslovna. Samim tim radim i stvari koje imaju veze sa ekonomijom – nastupam što više,  da to posle naplatim i da taj koji me angažuje posle plati porez državi i posle smo svi srećni.

    Kako se od ekonomije stiže do muzike i zabave?

    Ekonomija ima veze sa svim segentima života, pa i sa muzikom.  Sve što radite za to dobijate honorar.  Morate da budete dobar matematičar da izračunate koliko ćete zaraditi, pa prema tome koliko ćete i potrošiti. Ja nikada nisam bio u minisu, uvek u plusu, uvek sam trošio u skladu sa svojim ekonomskim mogućnostima.  Nikada nemojte da odete u minus – to je put ka propasti.

    Savet ekonosmkim stručnjacima koji vode Srbiju?

    I njima bih ponovio, mora da se zna sa koliko novca  raspolažete i da se protežete koliko imate na računu, to važi i za državu.

    Da li sebe možeš da zamisliš u kancelariji?

    Ne. Ja sam bio stalno zaposlen, u Saveznom izvršnom veću, imao sam kancelarijski poao. Tamo sam bio operater na sistemu u elektronskom računskom sektoru. Ipak, mislim da ne bih mogao da radim u nekoj ozbiljnijoj firmi gde bih vodio sektor od 20 ljudio ili u mojoj firmi gde bih ja vodio posao sa barem ili pet ili deset ljudi. Mislim da nisam sposoban za to da vodim računa o finasijama više ljudi, ja brinem samo o svojom finasijama. Zato sam i  i izabrao posao koji se zove samostalni umetnik, znači sam brinem o svojim prihodima.

    Ti si sam svoj gazda i poslodavac, a svi šefovi znaju da iznervijraju. Jesi li ikada iznervirao samog sebe?

    Ne. Najvažnije je u svakom poslu koji ima veze sa novcem, a i ovaj moj posao ima veze sa time pošto naplačujem to što radim, je da morate dugo godina da radite, steknete iskustvo i onda to primenjujete na svoje poslovne poduhvate. Nikada nisam upao u neki poslovni rizik nikada ono što sam zaradio nisam ulagao u ono što bi moglo da naudi mojoj ekonomskoj računici.

    Znači, ne važi onaj moto: Ko ne reskira, taj ne profitira?

    Mislim da Srbija nije baš idelana zemlja za takve stvari, mnogi su se opekli. Ako pričamo o najvećim igračima, oni su u sprezi sa politikom i tako uspevaju da opstanu. Svi manji koji su bili neoprezni neke male firme, prodavnice,  radnje, većina je imala neugodna iskustva sa raznim stavrima koje pritiskaju prosečnog vlasnika jedne firme.

    Da li u Srbiji može da se razvije posao bez „veza i vezica“?

    Opet, neki  izuzeci pokazuju pokazuju da je moguće. Neki jjudi samo zahvaljujući nekim svojim sjajnim idejama uspeli. Evo, moja žena ima posao, ali je nedavno počela da plete. Našla je na jednom stajtu kako je jedna gospođa u Mađarskoj uspela da razvije taj biznis i šalove, kape i džemter prodaje za, 120-130 evra, a  izrada je ne košta više od 20 evra. Milsim da može da se napravi i u Srbiji neki takav posao.

    Kako planiraš da provedeš penziju?

    Išao sam u PIO Fond i kažu da dosta dobro stojim sa doprinosima. Nadam se da ću u penziji uživati u plodovima svog minulog rada. Mada, šou biznis u svetu pokazuje da je moguće baviti se time i posle 65 godine. Tu mislim na neke od najvećih zabavljača, koji i dalje rade. Ne mora svako ko se bavi šou biznisom da opstane toliko dugo. Nadam se da ću zasluženo živeti od svoje penzije i da nekretnine koje će ostati od moje tašte i mojih roditelja iznajmljujem i sebi tako omogućim lagodan život.

    Izvor: BIZLife

    Foto: BIZLife

    Piše: Bojana Milovanović

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE