Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    “Hajde da se više ne izvinjavamo zbog zakasnelih odgovora na mejlove”

    Melisa Dal (Melissa Dahl) napisala je sjajan članak za „Nymag“ o (ne)važnosti brzog odgovaranja na mejlove, kao i o tome kako (treba) razlikovati “hitno” od “bitnog”.

    Prenosimo delove članka:

    “Znate da ste odrasli kada prvi put iskucate – “Izvinite što kasnim sa odgovorom,” tvitovala je spisateljica Marisa Miler u februaru prošle godine, i oko 40.000 ljudi lajkovalo je ovaj tvit, a 26.000 je retvitovalo.

    Mislila sam na taj tvit i čitala jedan esej sa neodoljivim naslovom: “Da li biste želeli da budete poznati po pisanju ili po brzom odgovaranju na mejlove?”. U tom eseju za oko mi je zapala rečenica: “Prestanite da se izvinjavate za to što vam je bila potrebna sasvim razumljiva količina vremena da odgovorite na mejl.

    Ja sam napisala čak dva mejla danas sa ovim početkom. Jedan mejl dobila sam juče popodne, a drugi pre dva dana. Autorka pomenutog eseja želela bi da svi mi odbacimo to očekivano kratko vreme da bismo odgovorili. “Čak i nedelju dana mogla bi da bude razumljiva pauza.” Ovde sam morala da zastanem. U mom inboksu nalaze se mejlovi koji ne zahtevaju akciju odmah, ali imaju određeni rok do kad bi akcija trebalo da bude izvedena. Ali, nije uvek lako reći koji mejl zahteva moju pažnju odmah, a koji bi mogao da sačeka dan ili dva.

    Bihejvioralni ekonomista Den Erieli (Dan Ariely), govorio je o tome kako bi svaki mejl trebalo u subjectu da sadrži do kada bi trebalo da dobije odgovor. Ako biste, na primer, Denu poslali mejl (u proseku dobija 300 mejlova dnevno), primićete nazad formu u kome vas pita kada tačno očekujete odgovor.

    Zanimljiva je i psihologija koja stoji u brzom odgovaranju na mejlove. Uzmimo za primer pisanje knjige. Dok autor piše knjigu, postoje delovi koji iziskuju mnogo vremena, mnogo pažnje, prepravki, pa čak i odbacivanja. Pisac možda nema utisak da je produktivan, da napreduje sa pisanjem… A onda stigne mejl, i odmah odgovori i misli da je uspešno uradio jedan zadatak. “Dobijamo osećaj da smo nešto uradili, da smo napredovali kada odgovorimo na sve mejlove i slično – ali to nije realan progres,” kaže Ariely i dodaje:

    “Kada pišemo mejl, tretirano sve kao da smo u velikoj gužvi. Postoji velika razlila između bitnog i hitnog. Ovo nije nepoštovanje prema mojoj majci, ali sve što mi napiše je važno, ali ništa do sada nije bilo hitno.”

    [preporucene_vesti ids=“112275″]

    Izvor: BIZLife

    Foto: Printscreen

    Piše: N.Veljković

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE