Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Hrana za dušu Branka Rosića: Jutro na Ribarcu

    Branko Rosić možda je dao savršen odgovor o tome šta je njegova “hrana za dušu”. To je možda i univerzalan odgovor za svu “radničku klasu” na ovim prostorima, ali i šire. Pored toga Rosića smo pitali o stvarima za koje smo sigurni da u njima uživa, a to su literatura, muzika i Čelzi. Ali krenuli smo od njegove knjige “A tako je dobro počelo” koja je bila jedna od najprodavanijih knjiga 2015.godine kada je izašla iz štampe, i lika u toj knjizi Dragana Lomića.

    Koliko ima Branka Rosića u liku Dragana Lomića?

    Procentualno ima ga dosta ali u je toj alhemiji, ipak manje od 50 odsto mene u liku Dragana Lomića. S njim delim fetiše prema delovima ženskog tela, strast prema putovanjima, omiljeni klub, pa i društveno – političke stavove, ali, nažalost, ili na sreću, mnogo imam manje spremnosti od njega da se upustim u najluđu avanturu u kojoj protiv sebe ima čitav establišment. Pa makar mu se to desilo iz nehata, a ne neke namere da bude heroj.

    Da li su svi članovi redakcije Nedeljnika pročitali „A tako je dobro počelo“ i da li im verujete kada kažu da jesu?

    Jesu. A verujem im jer im se od reda sviđa. Da je suprotno, znao bih da nisu čitali.

    Da li je pank umro?

    Zbog pankera koji čitaju ovaj intervju rekao bih da nije. A zapravo današnji liberalni kapitalizam je celu muziku i pobunu sveo na mejsntrim i industriju. Danas i manekenke H&M ili druge modne franšize izgledaju kao nekadašnji pank buntovnici pa ni kao ni vizuelno današnja muzička scena nije buntovna. Ali, možda je pank danas Vikiliks ili neka druga vrsta pobune protiv sistema.

    Da li će Čelzi odbraniti titulu?

    Neće, i to mi je žao, ali Roman Abramovič je možda baš u ovoj sezoni propustio da donese Čelsiju primat ne samo u Engleskoj. Imamo trećeg igrača sveta – Hazard, i najboljeg trenera  – Konte, da je više uložio proteklog leta mislim da bi sledećeg leta u vitrini imali i “ušati” evropski pehar. Ali i 2012 je bila bezvezna sezona pa nam je donela titulu prvaka Evrope.

    Koliko posao upravlja vašim životom?

    U naša sredstva rada spada i pametni telefon koji ne dozvoljava da niste dostupni u svakom trenutku. U jugonostalgiju spada i nostalgija prema onim godinama u kojima nije bilo načina da vas neko uznemiri na plaži pa makar samo da bih tražio telefonski broj sagovornika koji mu treba.

    Kako izgleda vaš savršeni dan?

    Savršeni dan je uglavnom lociran na godišnjim odmorima i putovanjima. Kada se probudim u Tokiju ili Londonu ili Bretanji ili na Ribarcu u okolini Novog Sada, i znam da neću uključiti ni diktafon ni kompjuter,  a telefon “drema” u sobi u smeštaju.

    Pesma za jutro, popodne i veče?

    U poslednje vreme sve češće se ta pesma zove apsolutna tišina i kuckanje po daljinskom upravljaču. Inače, menjam omiljene pesme za jutro, dan i veče. Ali često to bude Pol Veler. Ili Pulp, ili Oasis ako sam veče pre toga gledao dokumentarne filmove o njima. Dugo turiram mozak ujutru i sve teže se budim što se protivi starenju zato se budim uz saundtrek sa televizora.

    Kojem albumu ste stalno vraćate i zašto?

    Kompilacijama benda The Smiths. Ili nekom od albuma Vand Der Grafa, Petera Gebriela, Pola Velera, prvom albumu Kleša.

    Poslednja knjiga koju ste pročitali?

    “Džef u Veneciji, smrt u Benaresu” od britanskog pisca Džefa Dajera. U ovoj knjizi sam pronašao drčnost nekadašnjeg panka, ali i konstataciju da živimo u besmislenom vremenu protiv koga ne može ništa ni moj junak a ni junak ovog romana. Vraćao sam se tokom čitanja na neke stranice, tačnije rečenice otkrivajući da želim da ih konfiskujem. Kada sam je završio našao sam simboliku u igranju naslova ove knjige sa knjigom Smrt u Veneciji iako se glavni junak kod Džefa Dajera, za razliku od dela Tomasa Mana,  zaljubljuje u lepoticu, a ne u lepog dečaka i odlaže svoju smrt tako da se ona ne desi među gondolama Venecije već u bespućima Ganga i Indije.
    Film koji vam je promenio život?

    Nisam nikakav stari nostalgičar. Ne gledam stare filmove jer se plašim da mi se više neće svideti kao nekada. Gledam nove engleske, američke i skandinavske TV serije. Čitam savremene svetske pisce. Samo je muzika koju slušam starijeg datuma. Nekada sam verovao da su mi život promenili filmovi kao što je If. Kasnije sam bio siguran da je to bila serija Sopranos. Danas nisam siguran da mi se ukus neće menjati u budućnosti.

     Šta vas najlakše nasmeje, a šta rasplače?

    Moj prijatelj Erol kad dođe na odmor u Srbiju, a redovno me rasplače priča o zlostavljanju životinja.
    Tri velika DA i tri velika NE.

    Imam samo jedno veliko “Da” izrečeno u opštini Voždovac.
    Šta je vaša „hrana za dušu“?

    Jutro prvog dana godišnjeg odmora kad sipam crnu kafu iz hotelskog automata i sok od narandže iz staklenog bokala, a dan slobode tek što je počeo i tek treba da uronim u nju.

    [preporucene_vesti ids=“282115″]

    Izvor: BIZLife magazin

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE