Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Hrana za dušu: Veljko Lalić, Nedeljnik

    Gost rubike „Hrana za dušu“ u novogodišnjem broju BIZLife magazina bio je Veljko Lalić, glavni urednik Nedeljnika.

    Kakav izazov danas predstavlja voditi jedan medij u ovoj zemlji?

    Vi na Istoku imate državne medije, a na Zapadu privatne. I znaju se pravila. Ovde imate državne medije, koji su po zakonu zabranjeni, a koji ne plaćaju poreze, prostor i potpuno su izvan sistema, pa imate paradržavne, koji su privilegovani u odnosu na konkurenciju, toliko da od 20 miliona evra, koliko se raspoređuje iz državne kase, njima pripadne 19.980.000, ali se bune ako 20.000 ne ode njima, pa imate neke male opozicione – jedna stranka je čak od novca koji dobija u skupštini formirala javno glasilo (opet protiv zakona), pa imate megakorporacije, koje u svojim zemljama štite novinarstvo, a u ovoj kobajagi jure ekonomski interes, iako im je profit u Srbiji manji od kafe-kuhinje u njihovim centralama, pa imate investicione fondove, koji pakuju neku priču za preprodaju i nazoviregionalne projekte, pa imate medije stranih država, koji imaju neograničene resurse, pa paramedije stranih država.

    I sad vi meni recite koliko je izazovno ovde biti izdavač i da li bi to bilo moguće bilo gde osim u Beogradu! To je biznis deo ovog posla, u kojem je prosto nemoguće da se prirodno razvijete ukoliko ste izvan ovog mutant-sistema.

    U praktičnom smislu, postaje sve opasnije baviti se ovim poslom i to je ono što mene najviše brine, tako da ga ne bih preporučio prijateljima…

    Da li je u Srbiji, kao što se može čuti, umrlo novinarstvo?

     Mislim da klasično novinarstvo, ukoliko sada pričamo o novinarima, nije umrlo. Ono se ekonomski iznuruje, posustaje pred takozvanim menadžerima u štampi, ali mi i dalje imamo jedno medijsko nasleđe iz devedesetih koje nema niko u regionu. Ta škola B92, na primer, i dalje čini zanimljivim konferencije za novinare. Zamislite da ni toga nema. Novinari i dalje imaju makar neke ljude pred kojima moraju da se postide.

    Ako bismo se, kao nekad, poredili s Hrvatskom, oni u staroj Jugoslaviji nikad nisu mogli da naprave „Politiku”, a mi ovde nikad nismo mogli moderan njuz-magazin, kao „Danas”, „Start” ili, kasnije, „Globus”.

    Sada je potpuno drugačije. Mi ovde ne možemo ni da pomislimo da napravimo „Jutarnji list” ‒ ima tu hiljade razloga, jedan je i dampingovana cena ‒ ali oni danas nemaju nijedan moderan njuz-magazin („Globus” izlazi na 15 dana), iako su kod nas nedeljnici deset puta skuplji od dnevne štampe, dok je u Hrvatskoj „Jutarnji” sedam kuna, a „Globus” četrnaest kuna.

    Ja sam danas najsrećniji kada kolege u Hrvatskoj kažu da im je „Nedeljnik” najbolji njuz-magazin u regionu. Mi smo upravo to hteli da napravimo ‒ ne da pravimo politički, već moderni njuz-magazin.

    Kako biste vi definisali (pravog) novinara?

    Novinar je sve ono što zna. To se vidi u svakom tekstu. Sve što ste ikad pročitali, pogledali, o čemu ste polemisali – nalazi se u svakom vašem tekstu. Od vesti do kolumne. Ja tako i biram novinare – što novinar ima šire obrazovanje, to je „praviji” novinar.

    Koje domaće, a koje strane medije obavezno pratite?

    Domaće pratim sve, pošto mi je to posao. „Njujork tajms” mi je postao i posao i zadovoljstvo, dok svaki dan još idem na ESPN, „Denver post” (zbog košarke) i magazin „Tajm”. Ne verujem da iko u Srbiji ima veću kolekciju „Veniti fera” od mene. To je moj omiljeni magazin, kao što je nekad bio „Njuzvik” Tine Braun. Ali prestao sam da čitam „Njuzvik”, kao i „Plejboj”.

    Koja su vam tri omiljena filma?

     Poslednjih godina slabo gledam filmove, tako da mogu da preporučim serije i tu bih mogao iz glave da vam dam 20. Ali da probam da izdvojim tri: Fargo (prve dve sezone), Breaking Bad i The Affair.

    Muzički album/bend/umetnik koji vam je promenio život i zašto?

    Slušam uglavnom ono što mi ćerka u kolima ili stanu pušta, tako da moj ukus napreduje kako ona odrasta, ali će se izbor, verovatno, promeniti dok izađe ovaj magazin.

    Koju ste knjigu poslednju pročitali?

    „Komo”, Srđana Valjarevića, ponovo. Saznaćete uskoro zašto.

    Koju biste knjigu preporučili kao obaveznu literaturu?

    „Jučerašnji svet”, Štefan Cvajg. Nije mi jasno da to nije u lektiri. Cvajg je u svetskim okvirima jedan od najvećih, a za mene je GOAT.

    Istorijska ličnost na koju treba da se ugledamo?

    Tomas Džeferson. Neko ko će jednom zauvek da uvede demokratiju u Srbiji.

    Imali smo dvojicu koji su, svaki na svoj način, to pokušali – kneza Pavla i Zorana Đinđića. Jedan je proteran, drugi ubijen. Tako da nije lako za to se odlučiti.

    Šta je najbolji srpski brend?

    Beograd.

    Omiljeno mesto u gradu?

    Parkić kod Zvezdara teatra.

    Najbolje mesto za odmor?

    Sve na pet-šest vremenskih zona udaljeno od Srbije. Tada čovek jedino može da se isključi. I da oseti da je dovoljno daleko.

    Šta će biti „hit u 2020. godini?

    Biće 5G. Koliko ja shvatam, to će biti nova revolucija, poput pojave interneta. Mreža 5G donosi veštačku inteligenciju u punom kapacitetu, brzinu procesuiranja koja će da omogući 100 odsto bezbedne automobile koji sami voze. Ko zna šta sve to znači u drugim oblastima, posebno u medijima!

    Šta je vaša hrana za dušu?

    Sreda, početak pravljenja novog broja. I u poslednje vreme pobeda Denvera u pet ujutru, dok grad spava.

    Izvor: BIZLife magazin

    Foto: Nebojša Babić

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE