Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Sećate se METALNIH šolja iz vrtića? Zamenila ih je plastika, MILIONI čaša završe u smeću!

    Da li znate da se u beogradskim vrtićima potroši možda i više od milion plastičnih čaša samo da deca iz njih piju vodu. Ukupno 830.000 plastičnih čaša nabavi se za 17 predškolskih ustanova za jednu godinu, a dokupljuju ih i roditelji.

    Starijim generacijama je jedna od asocijacija na vrtićke dane metalna šolja iz koje smo pili mleko, čaj, jogurt i vodu u vreme obroka i između njih. U nekim obdaništima se one i dalje koriste na taj način. Između njih, u sobama gde deca borave stoje pakovanja plastičnih čaša iz kojih deca piju vodu kada su žedna. I to izgleda ovako: Uzmu čašu, popiju tri gutljaja vode i bace je u kantu za otpatke. I tako, možda i deset puta u toku dana. Jedno dete, jedan dan, DESET bačenih plastičnih čaša!?

    Iz Sekreterijata za obrazovanje i dečju zaštitu Beograda kazali su za BIZLife portal da se plastične čaše do pre nekoliko godina nisu koristile u beogradskim vrtićima, već samo metalne šolje koje deca i danas koriste tokom obroka.

    „Njihovu upotrebu odobrili smo na inicijativu roditelja kako bi se minimiziralo širenje virusa među decom eventualnom zamenom šolja“, odgovaraju na naše pitanje zbog čega je uvedena praksa korišćenja plastike. I dodaju: „Кod dece u jaslicama ostala je praksa korišćenja isključivo šolja dok se u starijim grupama koriste i plastične čaše koje je i Grad Beograd od tada počeo da nabavlja kako ne bi sav trošak pao na roditelje“.

    A cifre su zastrašujuće, jer samo Grad na godišnjem nivou za 17 beogradskih predškolskih ustanova nabavi se oko 830.000 čaša. A praksa je pokazala da ih dokupljuju i roditelji. Oni među vama koji to jesu, znaju.

    I tako, dok se gušimo u zagađenju za koje kao pojedinci možda i nemamo rešenje, postavlja se pitanje ko je dogovoran za MILION potrošenih čaša u vrtićima? Možda i mnogo više od toga. Roditelji koji se opravdano boje bakterija, vrtići koji su olako pristali na ekološki tragičnu alternativu ili grad i država koji se nisu potrudili da nađu neko održivije rešenje? Odgovor je verovatno – svi zajedno.

    „Moja šolja za prirodu bolja“

    Da ovaj problem postoji prepoznala je ekološka aktivistkinja Milja Vuković koja je pokrenula inicijativu za ukidanje ove prakse. Inicijativa je pokrenuta u grupi na društvenoj mreži Fejsbuk i nosi naziv „Za manje smeća i više sreće Zero & low waste Serbia” koja okuplja 10.500 članova oko zajedničke borbe da stvaraju manje smeća. S tom idejom na umu, sprovode peticiju pod sloganom „Moja šolja, za prirodu bolja!“.

    Internet peticija za sada ima oko 1.300 potpisa, a ideja da ona pređe na zvaničan nivo, odnosno da se pokrene državna peticija za glavnog pokretača priče Milju Vuković nije najbolje rešenje.

    Sakupljanje određenog broja potpisa će nas možda odvesti samo do nekog zvaničnog razgovora, a i to može biti mali korak ka rešavanju ovog problema. Ipak, svaka promena počinje od nas samih.”, kaže Vuković.

    Na pitanje da li su u Sekretarijatu za obrazovanje i dečju zaštitu upoznati sa ovom inicijativom, kažu da im ona nije zvanično upućena. Ističu da je ovo „svakako jedna od tema kojom ćemo se baviti budući da smo i sami svesni potrebe da se upotreba plastičnih čaša u cilju sprečavanja zagađenja životne sredine, smanji“.

    Govoreći o ovoj temi i tome da roditelji delimično snose troškove nabavke plastičnih čaša, jer ih u vrtićima nema dovoljno, Vuković navodi da na nivou Srbije postoji Pravilnik o opremljenosti objekata (vrtića) koji predviđa da je predškolska ustanova dužna da „obezbedi optimalne uslove za normalan i nesmetan psiho-fizički razvoj deteta” To znači, kako objašnjava, da je vrtić u zakonskoj obavezi da obezbedi pribor koji je neophodan da bi dete tokom celodnevnog boravka zadovoljilo svoje potrebe, pa se samim tim to donosi i na plastične čaše.

    Ono što se u ovoj praksi nameće kao problem, pored ekološkog aspekta, jeste legalnost ovakvog postupanja. „Roditelji plaćaju mesečnu nadoknadu u vrtićima. To što moraju dodatno da plaćaju za čaše i vlažne maramice, to je nezakonska praksa”, naglašava Vuković, navodeći još jedan aspekt ovog problema.

    Šta je alternativa?

    Ističe da je pozitivna stvar da nisu svi vrtići u Srbiji prešli na jednokratne čaše i koji se mogu uzeti kao uzori za promenu. „Postoje vrtići u Beogradu i Srbiji koji imaju jako dobru praksu. Oni su kupili tri puta više šolja nego što je potrebno i imaju kutiju u kojoj su čiste šolje iz koje svako dete može u svakom trenutku da uzme čistu šolju da bi pilo vodu”, kaže Milja Vuković.

    Međutim, prema njenim saznanjima, u vrtićima u kojima se koriste, na dnevnom nivou se baci preko 1.700 čaša, što je godišnje oko pola miliona na vrtić koji ima 350 dece. „Mi decu još kao male učimo da je u redu da popiješ dva gutljaja vode i da baciš, a sutra ćemo da im držimo radionice i da im govorimo kako ne treba da zagađuju okolinu plastikom”, upozorava ona.

    Kada govorimo o rešenju problema upotrebe jednokratnih čaša, postoji nekoliko opcija. „Potrebno je probuditi osećaj zajedništva, svest da smo svi mi u istom sosu, uprava države, institucije, vrtići, roditelji, a to ne isključuje podsećanje na zakon i sankcije”, kaže Vuković.

    Prema njenim rečima, rešenje bi bilo uvođenje kutije sa čistim metalnim čašama i kutije u koju se odlažu prljave čaše ili višekratne plastične flaše o čijoj higijeni brinu roditelji, ili pak neko treće, višekratno rešenje, koje je u skladu sa propisima. „U Nemačkoj je praksa da svako dete ima svoju flašicu na kojoj piše ime deteta. To dobiju od države, i traje do fakulteta”, dodaje ona.

    Sekreterijat na pitanje o mogućim održivim alternativama plastičnim čašama kao  najprihvatljiviju vidi u nabavci biorazgradivih čaša. „Budući da je teško zamislivo vratiti se na stari sistem korišćenja isključivo metalnih šolja zbog već navedenih razloga, ono o čemu razmišljamo kao o najprihvatljivijoj alternativi je prelazak na nabavku biorazgradivih čaša“, navode iz Sekretarijata.

    Vuković na ovu mogućnost ne gleda blagonaklono i praktično je odbacuje. „To je sada jedna velika bitka, ali se nadam da ćemo ići za Evropom, jer su oni za korak ispred nas i nisu otišli u tom pravcu, a nadam se da nećemo ni mi”, kaže ona i dodaje da u Srbiji nema postrojenja gde se biorazgradiva plastika može razgraditi na organsku materiju. „Ukoliko nije ispravno tretirana, bioplastika je zapravo veoma loša praksa, jer se ona ne razgrađuje zaista već se samo brže raspadne na mikroplastiku, a izuzetnno je štetna, upozorava.

    Njen cilj sada je da se peticija proširi i da se na ovu temu organizuju paneli i diskusije van društvenih mreža, jer smatra da će na taj način ličnije dopreti do publike. „Na aktivaciji ljudi počiva uspešnost ove ideje“, smatra Milja Vuković.

    Izvor: BIZLife/Jelena Jevtić

    Foto: Pixabay, Fb/Za manje smeća i više sreće Zero & low waste Serbia

    What's your reaction?

    Komentari

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE