Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Ko je ukrao novac prikupljen za lečenje radnice u Juri

    Piše: Milenko Vasović

    Kao da je postalo pravilo, svako ko u Srbiji ukaže na neku zloupotrebu završi u loncu, odnosno ne gine mu progon. Takva sudbina zadesila je i dvoje radnika leskovačke Jure koji su prijavili nestanak 200.000 dinara. Taj novac zaposleni su prikupljali da pomognu koleginici oboleloj od raka. 

    Predrag Stojanović koji je slučaj prijavio istražnim organima premešten je, prema pisanju lokalnog portala, na drugo radno mesto – rezervisano za početnike, iako ima devet godina staža. Ista sudbina zadesila je i njegovu koleginicu Radmilu Dimitrijević koja je u prijavi navedena kao svedok.

    Godinu dana Više javno tužilaštvo u Nišu uzalud čeka da im leskovačka policija javi rezultate istrage, ali plave uniforme ćute. A ceo Leskovac zna gde su pare, sem policije, naravno. Kao da to nije njihov posao, a možda im i nije do istrage, jer dilberka na koju se sumnja ima zaštitu.

    Kakva ružna priča, ne zna se šta je nemoralnije, da li maltretiranje ljudi koji su prijavili slučaj ili nestanak novca. Na šikaniranje, pretnje, kažnjavanje onih koji neće da ćute gotovo da smo navikli. Ali na krađu novca prikupljenog za lečenje, e to je i u Srbiji, pa, iznenađenje. 

    Mogu misliti kako se osećala obolela žena do koje pomoć koleginica i kolega nikada nije stigla. Mora da su tužni i oni koji su novac dali, hteli su da pomognu, da pokažu da su ljudi. Međutim, dovedeni su u situaciju da pognu glavu. 

    Znam ja nas, al’ opet teško je poverovati do koje mere može “čovek” da potone. Kadgod pomislimo da nema dalje, da ne može gore – može! I ima gore. I to gore od goreg desilo se u istoj sredini. Nestao je i novac koji je prikupljan ze lečenje kolege (M.M.), a da nije utvrđeno u čijem džepu je završio. Kakva vremena, kakvi “ljudi”. 

    Stid me je koliko smo posrnuli kao narod. Nije ovo manje monstruozno od krađe beba. Jednostavno, zapanjuje ćutanje o ovoj sramoti. Spava ceo grad. Radnici ćute, boje se. Kao da je najveća kazna ostati bez posla, a šta je sa obrazom, sa dostojanstvom. Ćute i rukovodioci u Jurinoj fabrici. Bolje da se ništa ne čačka. Zato je i glas Predraga nepoželjan. I Radmile kao svedoka. 

    Ne mogu a da se ne zapitam po kakvom to kriterijumu u Juri biraju kadrove, kako se to uz ime njihove firme lepe slučajevi poput ovog, A nismo zaboravili, bilo je i pelena i otkaz oboleloj radnici… Ljudi, uspravite se.

     

    Izvor: BIZLife

    What's your reaction?

    Komentari

    • Lena

      Ko je uzeo novac neka se plasi Boga da se nе sakuplja novac i za njega.

    • Baba Branka

      Postali smo dno dna. Znači, zna se ali se ćuti. Razmišljaju li ovi koji ćute da se ovo sutra može i njima dogoditi? Ljudskost, šta to beše?

    • Ljubomir

      Nismo mi posrnuli ,posrnuo je onaj ko je uzeo i onaj ko zataskava ,malo je previse pretenciozno prozivati sve i posipati pepelom zbog nekoliko besprizornih entiteta

    • Iz prve ruke

      Iz prve ruke mogu da vam kazem da nista od navedenog nije tacno. Kakvih 200 000? Ja mogu da tvrdim da je bilo 500 000. Zapravo, mnogo manje je prikupljeno i uplaceno na t.r. Problem je u privatnim odnosima Predraga i zene koju je optuzio. A sto se pelena tice, opet ne mogu da verujem da stvarno neko sa 3 zdrave mozdane celije moze u to da poveruje. Autor ovog teksta treba da istrazi, pa onda da iznosi tvrdnje. Jer ovo je puko iznosenje neistina. Gospodine Vasovicu, nije honorar sve. A gde je dostojanstvo?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE