Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Kome je do ćaskanja?

    Za sve one koji na važnim događajima stoje po strani, za sve one koji bi najradije da ćute…

    Zamislite sledeću situaciju – u prevozu ste, ili na nekom događaju, koktelu. Ugledali ste bivšu koleginicu ili poznanika (ili dodati po želji) sa kojim baš i niste bliski. Imate dve opcije. Opcija a) Da se javite, i narednih 15 minuta ili pola sata provedete u neobaveznom ćaskanju – pričaćete o vremenu – „Kad će već jednom ta kiša i zašto je ovoliko vruće“, kako se Đoković vratio u formu, o cenama, i o svim površnim temama ovog sveta. Opcija b) Pravićete se da tu osobu niste videli, i naredne, blažene minute „trošićete“ u miru sa samim sobom.

    Ko se nije našao u situaciji da ga mrzi da komunicira sa (skoro pa) nepoznatim ljudima i pretresa neke lake teme, „neka prvi baci kamen“… Ćaskanje već samo po sebi označava neku vrstu nebitne i prolazne komunikacije. Slično je i u engleskom jeziku: „small talk“ bukvalno znači „mali (nebitan) razgovor“, a u Švedskoj imaju naziv kallprata, što doslovce znači „hladan razgovor“.

    Ipak, ma koliko me „mrzelo“ da ćaskam, moram da priznam da je uključivanje drugih u sasvim običan razgovor i držanje njihove pažnje jedna od ključnih socijalnih veština. Zašto? Kao što nas aperitiv uvodi i priprema nam nepca za bogat ručak ili večeru, kao što nas predgrupa zagreva za glavnu zvezdu i pravi (dobru ili lošu) osnovu za ono što sledi, tako nam čavrljanje pomaže da uđemo u ozbiljniju priču, i bolje se povežemo. Nikada ne znate kada ćete biti u situaciji da morate nekima da privučete pažnju i da ih impresionirate, ili koja vam se vrata mogu otvoriti, šta možete korisno da saznate…

    Divim se onima kojima ćaskanje pričinjava zadovoljstvo, pravi užitak. Za neke druge, poput mene, ćaskanje predstavlja napor, i samo ponekad prija, u malim dozama. Ako mislite da je ova tema nevažna, samo letimičan pogled na sadržaj stranih medija pokazaće vam koliko ima uputstava za „produktivno“ ćaskanje, tako da ne bude samo pukog razmenjivanja informacija već istinskog povezivanja na (nekom) događaju. Verovali ili ne, i za ćaskanje postoje određene tehnike koje mogu da pomognu da razgovor ne bude „bolan“, i da perfektno teče. To su uputstva za sve one koji na važnom događaju stoje po strani i ne znaju šta bi sa samima sobom.

    Ko su ti ljudi koji su tako dobri u ćaskanju? To sigurno nisu oni koji na pitanje „Kako si?“ Odgovaraju sa „Dobro sam“, već proširuju jednim „Evo imao sam nekih problema na poslu, ali uskoro idem na odmor u Barselonu, nikada nisam bio tamo, pa se radujem“. Takav odgovor daje mesta za neke nove teme i pitanja. Isto važi i za pitanja – Odakle si, Kako si proveo vikend, i tako dalje.

    S druge strane, treba postaviti i „prava“ pitanja. Najbolja pitanja su ona „sa otvorenim krajem“, što mu dođe kao otvoreni upitnik, na koji se ne može odgovoriti samo sa „Da“ i „Ne“, već mišljenje mora da se obrazloži.

    Ništa lepše nego kad ste u svojoj „komfornoj zoni“ ali prave stvari, ma koliko izlizano bilo, dešavaju se kad iz nje istupite.

    Izvor: BIZLife magazin

    Foto: Pixabay

    Piše: Nada Veljković

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE