Prijavite se na naš newsletter "PREGLED DANA"

KORONA ALARM – buđenje lične i kolektivne odgovornosti

Piše: Mileva Seratlić, PR Manager, Represent Communications Crna Gora

Pao je posljednji corona-free bastion u Evropi. Crna Gora, zemlja o kojoj su ovih dana pričali u regionu, ali i šire, svi postavljajući pitanje – kako im je to uspjelo?

Crna Gora je odolijevala koronavirusu više od tri mjeseca od njegove pojave, a cijelih 10-ak dana nakon što se virus „odomaćio“ u svim zemljama sa kojim se graničimo.

Uz mjere kao što su zatvaranje vaspitno-obrazovnih ustanova, zatvaranje kafića, restorana, teretana, kozmetičkih i frizerskih salona… jednom riječju, većine mjesta gdje se ljudi okupljaju u velikom broju; zatim, zatvaranje granica, prizemljenje aviona, zaustavljanje vozova, ali i autobusa i kombi prevoza, zabranu okupljanja na javnim mjestima… uspjelo je. Bar do sada.

Uz SMS poruke koje je Vlada slala svim građanima, pozivajući ih da se jave ukoliko su boravili u inostranstvu a imaju simptome prehlade i poziv „Čuvajmo sebe i druge“, te osmišljenu kampanju „Ostani doma“, i u komunikacijskom smislu nastojalo se doprijeti do svakog građanina.

Da, nismo ni mislili da ćemo proći ovo dijeljenje karata bez ijedne loše. Zdravstveni sistem se spremio koliko je mogao, mjere nisu bile uzaludne, jer je pojava virusa ipak maksimalno odgođena.

S druge strane, ostaje pitanje – jesmo li mi svi kao pojedinci uradili koliko smo mogli? Jesmo li svi poslušali preporuke i uticali bar na svoja mikro okruženja da urade isto? Ili smo rekli: „neće mene, ljudi previše paniče“.

Ovih dana postala sam dosadna porodici i prijateljima, jer svima podvlačim da SADA, a ne tamo nekad, SADA, a ne kasnije, treba od slova do slova da ispoštujemo preporuke.

U ponedjeljak ujutro, kad su prve strože zabrane stupile na snagu, krenula sam na posao kako bismo dogovorili rad od kuće. Grad je bio ZAGLUŠUJUĆE TIH. Ne ona tišina koja vam prija, tišina u kojoj sam odrasla živeći na selu. Već druga, opominjuća tišina. Pomislila sam na nešto o čemu sam prije neki dan pričala sa prijateljicom – svijet nas opominje da USPORIMO. Da sve može i drugačije. Da se moramo vratiti sebi i bližnjima i brinuti istinski jedni o drugima.

O nama će sada da brinu zdravstveni radnici, oni su na prvoj liniji odbrane. Pa nakon njih, svi oni u različitim djelatnostima koji nam pomažu da život i dalje funkcioniše: kasirka u trgovini, radnik obezbjeđenja koji održava red, radnik na šalteru u pošti ili banci, apotekari, taksisti, higijeničarke…zatim dostavljači hrane, novinari koji nas informišu…

Za sve što čine za nas, nemojte im zahvaljivati kad sve prođe. Zahvalimo im sada.

Budimo još odgovorniji. Ostanimo kod kuće. Ne izlazimo bez prijeke potrebe. Ne pravimo bespotrebne zalihe namirnica i ljekova.

Ovo nije alarm za paniku, ovo je alarm za solidarnost i buđenje. Znam da možemo, jer mi smo najjači kad najviše treba!

Izvor: BIZLife

Foto: Pixabay

What's your reaction?

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

developed by Premium Factory. | powered by Premium Hosting
Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

MAGAZINE ONLINE