Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Ekonomija sporta: Da li je kriza zahvatila i najveće?

    Arsen Venger, trener londonskog fudbalskog kluba Arsenal, tvrdi da do kraja godine u Evropi treba očekivati potpuni privredni kolaps. Tu izjavu ne treba shvatiti kao neki ekstravagantni izlet iz sveta sporta u makroekonomske vode. Venger, po obrazovanju ekonomista, smatra da fudbal ne može ostati netaknut. Kriza bi mogla zauzdati i kartel najbogatijih koji predvode Barselona i Real Madrid, a koji je do sada u velikoj meri profitirao zbog mogućnosti da individualno pregovara o prodaji televizijskih prava.

    Piše: Vladimir Simović
     

    U Engleskoj se, na primer, televizijska prava zaključuju kolektivnim ugovorom što umnogome ograničava zaradu klubova. Za Čelsi i Mančester Siti čiji vlasnici su, zahvaljujući ogromnom ličnom bogatstvu, do sada mogli da sebi priušte najbolje igrače, to znači da će i oni morati da počnu da štede. To će možda pomoći manje bogatim klubovima da se ukljuce u trku za ugovore sa najboljim fudbalerima.
     
    U svim sportovima oseća se finansijska oseka: delovi stadiona i hala širom sveta već su vidljivo ispražnjeni što se odražava i na klupske kase. Sportska ekonomska priča je, ipak, višeslojna. Manje navijača na tribinama ne znači da ljudi manje prate sport, a investitori samo prilagođavaju svoja ulaganja datom trenutku. Posao sponzorisanja konkretnog kluba ili individualnog sportiste nosi određeni rizik jer investicija u velikoj meri zavisi od forme ili kontraverznog ponašanja (kao u slučaju golfera Tajger Vudsa), ali je sponzorisanje velikih sportskih događaja vrlo isplativo.
     
    Železnička kompanija Eurostar sponzor je Olimpijskih igara u Londonu 2012. U Eurostaru očekuju da će im se ovakva investicija isplatiti čak i pre same Olimpijade, povećavanjem potražnje za njihovim uslugama.
     
    Kompanija Hajneken jedan je od glavnih sponzora UEFA Lige šampiona i Svetskog ragbi kupa. Ovo sponzorstvo je holandskom proizvođaču piva širom otvorilo vrata novih tržišta. UEFA Liga šampiona je, na primer, takmičenje koje traje osam meseci i putem televizijskih prenosa prati ga stotine miliona gledalaca širom sveta. Prema nekim istraživanjima više od 80 odsto ljubitelja fudbala redovno prati ovo takmičenje i teško je očekivati da će taj broj naglo opasti.
     
    U fudbalu milioni nisu dovoljni
     
    Fudbal je u tom smislu, globalno gledano, sport broj jedan. U njegovom ekonomskom poluvremenu neki igraju mnogo bolje od drugih. Prošle godine je objavljen podatak da je u pet najjačih evropskih fudbalskih liga količina novca koji klubovi dobijaju od reklama na dresovima opala za 2,6%. Ali i ovde su izuzetak upravo najbogatiji klubovi. Barcelona je tako ove godine po prvi put u klupskoj istoriji naplatila reklamu na svojim majicama. Nakon pet sezona u kojima su Katalonci plaćali UNICEF-u za reklamu na dresu, Barcelona sada ima petogodišnji ugovor sa neprofitnom organizacijom Katarskom fondacijom (Qatar Foundation) kojim će klub inkasirati oko 127 miliona evra. Ovo je ujedno i najjači ugovor u svetu fudbala kada je sponzorisanje dresa u pitanju.
     
    Razlika u bogatstvu između velikih i malih fudbalskih klubova ne zavisi jedino od direktnih sponzorskih ugovora. Ako se osvrnemo na zarade koje su evropski klubovi ostvarili u prošlogodišnjem ciklusu UEFA takmičenja, videćemo drastičnu razliku između zarada koje su ostvarili klubovi koji su igrali Ligu šampiona i onih koji su igrali Ligu Evrope. Tako je Žilina, slovački fudbalski klub koji je učestvovao u Ligi šampiona i nije osvojio niti jedan bod, inkasirao oko 7,5 miliona evra. Sa druge strane, osvajač Lige Evrope Porto za svoj podvig je ukupno dobio svega par stotina hiljada evra više od Žiline (7,8 miliona evra).
     
    Najveću zaradu učešćem u Ligi šampiona ostvario je Mančester Junajted, oko 53 miliona evra, a odmah iza njega je osvajač takmičenja, Barcelona, sa inkasiranih 51 milion evra. Klasna razlika između klubova postaje sve veća i u ekonomskom, ali i u pogledu kvaliteta jer bogatiji klubovi lakše potpisuju ugovore sa najboljim igračima.
     
    I pored ogromnog novca koji zarađuju, veliki klubovi se dodatno zadužuju kako bi uspeli da dovedu igrače koje žele. Real Madrid je tako za transfer brazilca Kake od banke pozajmio oko 60 miliona evra, a za prelazak Ronalda iz mančesterskog Junajteda, Real se zadužio dodatnih 76 miliona evra. Da li to znači da i u sportu raste novi ekonomski balon?
     
    Zovi me i loncem…
     
    Ako znamo da profesionalni fudbal u Evropi godišnje napravi dug od 1,5 milijardi evra, jasno je da je situacija alarmantna. Prvi čovek UEFA, Mišel Platini, zalaže se za finansijski fer plej u fudbalu koji se sastoji od nekoliko principa koji bi trebalo da utiču na smanjenje troškova klubova. Osnovno pravilo kojeg bi svi klubovi morali da se drže je da ne troše više no što zarađuju, ili što bi rekli ekonomisti, da su “fiskalno održivi” i odgovorni. Platini tvrdi da je to od izuzetnog značaja u vremenu ekonomske krize. “Ne razumem zašto bi u trenutku kada je ekonomija posustala, fudbalski timovi imali tolika dugovanja”, izjavio je u novembru Platini.
     

     
    U iščekivanju nekih snažnijih ekonomskih vetrova, klubovi se snalaze kako znaju i umeju. Fudbalski klub Njukastl nedavno je preimenovao svoj stadion St Džejms Park u Sports Dajrekt Arena, po kompaniji vlasnika kluba Majka Ešlija. U klubu tvrde da je ovo samo privremena promena. Ipak, stadionu na kojem se fudbal igra više od 130 godina neće se vraćati staro ime jer po rečima uprave “nije dovoljno komercijalno”, a trenutni naziv predstavlja samo primer za neke buduće zainteresovane spozore po kojima stadion može biti naslovljen.
     
    Navijači Njukasl Junajted-a su naravno ogorčeni. No ima i bizarnijih događaja. Naime, u evropskoj klupskoj košarci timovi vrlo često menjaju čak i imena zbog sponzorskih ugovora. Tako se na primer košarkaški klub Olimpija Milano takmičio pod nazivima Filips, Soni, Stefanel… Prethodnih sedam sezona nosili su ime Armani Džins, a od ove sezone ih znamo kao Emporio Armani. Vrlo zbunjujuće, čak i za najvatrenije navijače ovog kluba.
     
    Pored širenja jaza između bogatih i siromašnih, zaduživanja, i prevelikog fiskalnog naprezanja, manje popularni ili finansijski slabiji sportovi bore se sa još jednom tipično ekonomskom boljkom – odlivom kvalitetnog kadra.
     
    The Gaelic Athletic Association (GAA), irska amaterska organizacija, koja promoviše tradicionalne sportove sa ovih prostora, već ispašta zbog loše ekonomske situacije. Ova sezona je krenula uspešno kada su u pitanju prodaja ulaznica i prihodi od reklama, što i ne čudi jer je gelski fudbal, jedan od sportova koje GAA promoviše, zapravo i najpopularniji sport u Irskoj. Ipak, GAA  muči gubitak kvalitetnih igrača. Naime, usled visoke stope nezaposlenosti, koja u Irskoj iznosi oko 15 odsto, mnogo mladih odlazi van zemlje kako bi našli posao. Među njima je i veliki broj kvalitetnih sportista, potencijalno budućih GAA zvezda.

    What's your reaction?

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE