Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    „Mi u Srbiji svi spadamo u istu generaciju – svi smo rođeni posle krize“

    Piše: Živojin Petrović, direktor Brainz TV i višedecenijski preduzetnik

    Mi u Srbiji svi spadamo u istu generaciju – svi smo rođeni posle krize. Kako onda da znam šta je kriza kada ne znam šta nije kriza? Kao preduzetnik i menadžer, već trideset i kusur godina poslujem u Srbiji, te ja, prosto rečeno, živim krizu – političku, ratnu, ekonomsku, administrativnu, pravnu, medijsku, umnu… kojekakvu – te vidim samo različite nivoe krize, i ništa drugo. Umesto na tržištu, poslovao sam na krizištu, a to je zahtevalo vanredno znanje, umeće i posebnu dozu kreativnosti, sve radi kvalitetnijeg i bržeg prilagođavanja munjevitim promenama koje su me neprestano zapljuskivale.

    Sve se menja, i to konstantno, a mi smo vrlo često sa pognutom glavom nad brojkama, okupirani računicama, pa kada se malo ispravimo i pogledamo oko sebe, tek onda se sa velikim čuđenjem zapitamo šta se to desilo. Neumoljiva konkurencija nas prisiljava da se prilagođavamo tim novim pravilima, ali što je još gore, kriza nam ih surovo nameće.

    Znajte, promena jeste bolna, ali stagnacija je fatalna.

    Postoje mnoge škole, institucije i pojedinci koji kroz razne kurseve i programe uče ljude kako i kada da pokrenu svoj biznis, da postanu preduzetnici, biznismeni i sl., što možda i nije loše, posebno ako gledamo iz cipela tih koji naplaćuju te usluge (jer i to je umeće), ali ono što je mnogo važnije za privrednike jeste veština balansiranja između emocija i racionalnosti, koju moraju da savladaju, a koju retko koja obrazovna institucija u svom portfoliju nudi (ovde mislim i na preduzetnike, naravno, kao i na sve ostale subjekte u biznisu koji imaju moć odlučivanja).

    Preduzetnički osećaj i unutrašnji nagon za pokretanje sopstvenog biznisa često kod čoveka dolaze sami od sebe, to nekako grune iznutra, posebno kod „rođenih preduzetnika”, te ta vrsta pomoći, u smislu kako i kada da se započne biznis, možda i nije toliko neophodna i presudna (sem u administrativnom i tehničkom smislu, naravno). Sa druge strane, kod osobe koja ne gaji u sebi taj entuzijazam i hrabrost za ulaganje sopstvenog kapitala, energije i preuzimanje na pleća preduzetničkog rizika, može čak biti kontraproduktivno ako joj se „silom” nameće i tovari to breme za koje nije „genetski konfigurisana” ili se vremenom iskalila. Mnogo je važnije da kod preduzetnika postoji neki glas razuma, te da mu šapne kada je vreme da se prestroji, prilagodi promenama, započne neku novu delatnost ili slično.

    Preduzetnici su čvrsto vezani za svoje radnje, proizvode i usluge, što je i razumljivo, pa često tim snažnim emocijama zamrače svoje racionalno rasuđivanje o strateškim potezima, pravovremenom prestrojavanju i neophodnom prilagođavanju novim tržišnim uslovima. Taj balans emotivno‒racionalno, posebno u biznisu, vrlo je važan preduslov za lakše penjanje ili spuštanje na neku od gorepomenutih lestvica u krizi, a prema jednoj takvoj upravo se i krećemo. Zbog tih stalnih promena koje nastupaju, i životni vek strategije se skraćuje, a kraća strategija traži duže razmišljanje i, što je najvažnije – inovatore.

    Inovator ne mora da bude preduzetnik, ali zato preduzetnik mora da bude inovator.

    Inovativnost ne voli okove, tradiciju, učmalost, te je zato, između ostalog, neophodan balans između emotivnog i racionalnog. Preterane emocije kod preduzetnika koče njegovu fleksibilnost prema nečemu novom, prema promenama. Danas nije samo dužnost i obaveza privrednika ili preduzetnika da budu inovativni, već i svih njihovih zaposlenih. Kompanije koje odišu inovativnošću imaju sposobnost da brže reaguju u novim situacijama, odnosno da se kvalitetnije prilagode promenama.

    Pandemija virusa kovid 19 još je u toku trajanja unela određene promene na tržištu, kao što su rad od kuće, prelazak na digitalnu ekonomiju, onlajn konferencije i sastanke čak i kod onih koji su najmanje očekivali da će u svom radnom veku to učiniti; dalje, tolerantno radno vreme, ne služimo – donosimo, beskontaktna plaćanja i mnogo drugih starih noviteta. Za divno čudo, i državni administrativni aparat je reagovao relativno brzo uvodeći u neke svoje službe, kod kojih do sada građani nisu imali mogućnost da elektronskim putem reše svoju muku, digitalni pristup. Kod pojedinih institucija se malo i preteralo u inovativnosti – uvođenjem, navrat-nanos, suđenja putem skajpa i tome slično. Sve u svemu, inovativnost je ključ uspeha.

    Ali nemojte se plašiti. Ne morate biti novi Tesla, Pupin ili Milanković da biste bili inovator.

    Svako u granicama svojih mogućnosti može da bude inovativan – jedinstven. Nekada je dovoljno da vaša usluga ili vaš proizvod, ili pak način poslovanja, samo liči na nešto novo, pa je to već novo. Da ne govorim o značajnim inovacijama i izumima. Svakako, za bilo kakve, pa čak i one najmanje inovacije, odnosno promene, potrebne su nam ideje. E, tu smo sada u malom problemu.

    Prvo, u problemu smo zato što sam skoro potrošio broj karaktera odobrenih za ovaj tekst, a drugo, ne postoji neko dugme putem kog bismo mogli da poručimo ideju, već nju, ipak, moramo sami, i to sopstvenim čulnim utiscima, da stvorimo. Ideje su tu, u našoj sredini, kod kuće, na poslu, pri druženju, tokom razgovora, one su katkad sitna opažanja za naše oči, uši, ruke, pa čak i čulo mirisa nam može otvoriti neku novu kombinaciju, uprošćenje, usavršenje, uštedu, jednom rečju – inovaciju.

    Međutim, najveći broj ideja nalazi se baš tamo gde ih najmanje tražimo – u knjigama. Ako želimo da budemo magnet za ideje, da se pomoću inovacija lakše prilagodimo promenama, da umemo racionalno da sagledamo svoju poziciju, nedostatke i mane, onda moramo mnogo da čitamo i učimo. Svaka knjiga koju pročitamo, posebno ako je iz oblasti kojom se bavimo – ali ništa manje nisu važne i knjige iz raznih drugih sfera (savremeno poslovanje traži široko znanje) – jedan je novi stepenik na koji se penjemo. To znanje – esencija savremenog biznisa – otvara nam nove vidike. Lestvice od knjiga vode nas na osmatračnicu sa koje se pruža jedinstveni pogled ka horizontu. Knjiga je dvogled, te zato dvogled u ruke, a ne digitron.

    Izvor: BIZLife magazin

    Foto: Privatna arhiva

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE