Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Molimo za finu tišinu

    Piše: Nada Veljković

    U našem svetu stalne buke i galame, tišina je postala prava, retka dragocenost.

    „A sada izađite, žmurite, i vidimo se za pola sata,“ rekla mi je sestra na očnom pregledu, nakon što mi je sipala kapi u oči. Htela sam da je pitam – „Kako to mislite da žmurim, pa kako ću da gledam u telefon narednih pola sata dok čekam?“. Ali, onda mi je sinulo da baš u tim ili sličnim trenucima dosade, nervoze, pa i neke vrste tuge, skoro van moje kontrole ili svesti, palac već nestrpljivo ide gore-dole po ekranu. Šta pobogu tražim na Fejsbuku, i šta to mogu da dobijem baš tu? Ama baš ništa. Šta propuštam dok nisam na društvenim mrežama? Isto. Pa zašto onda imam utisak da se tamo nešto događa i da to propuštam? Neki kažu da je to stalna želja da se bude na nekom drugom mestu, ili da se bude na više mesta u isto vreme. Činjenica je da se propušta samo jedno – taj neponovljivi, nepovratni i dragocen trenutak, koji je baš tu, pred nama.

    Ipak, društvene mreže nisu tu samo kada nam je dosadno. One su sveprisutne i dostupne. I baš zbog toga, na svakom mestu i u svakom trenutku smanjuju nam sposobnost koncentracije na teške umne zadatke, što je postala veoma cenjena veština u ovoj komplikovanoj i prebukiranoj ekonomiji rada. Društvene mreže su napravljene tako da budemo zavisni, “navučeni” na njih. Što ih više koristimo to naš mozak uči da može stalno da „zgrabi“ brzu stimulaciju i u času najmanje dosade. A sposobnost da se skoncentrišemo je veština od koje mnogi od nas zarađuju.

    Za stvaranje velikih ideja i kvalitetan rad potrebno je nešto što je postalo prava retkost u našim modernim životima – tišina. Negovanje tišine nije samo odmor od kancelarijske bruje, četova, tvitova, bipova… Održanje tišine, one vrste mira koji olakšava jasno i kreativno razmišljanje, isključuje unutrašnji žamor baš kao i spoljašnji.

    I istraživanja su pokazala da vreme provedeno u tišini oporavlja naš nervni sistem, pomaže nam da prikupimo energiju, i priprema um da bude prilagodiljiviji, da može da odgovara na kompleksnu sredinu u kojoj živimo i radimo. Tišina je povezana i sa razvojem novih ćelija u hipokampusu, što je ključni deo mozga zadužen za učenje i pamćenje.

    Današnji detoks ne podrazumeva samo ceđene sokove, piling, masaže i ostale tretmane za negu tela, već i potpuni oporavak uma istreniranog da skače na dobro poznati znak poruke sa Fejsbuka. Mislite da ste imuni? Proverite sebe kako reagujete kada neko ima istu melodiju telefona kao i vi.

    Neki autori idu čak dotle da uopšte ne žele da poseduju mobilni telefon. Filip Rid, profesor na Kazinski koledžu ističe:

    “Život bez mobilnih telefona nam pomaže da oslobodimo um i telo. Grčki filozof Anaksagora je rekao da su ruke te koje ljude čine inteligentnijima od ostalih životinja. Možemo biti sigurni da on nije predvideo smartfon telefone. Baš naprotiv, odbijanje mobilnih telefona pruža rukama šansu da se bave plemenitijim aktivnostima – muzikom, hortikulturom, čitanjem.

    Bez mobilnog telefona mi je lakše da se koncentrišem na ono šta je ispred mene: mog partnera i decu, posao, kuvanje, šetnju. Volim da pametno biram svoje aktivnosti, tako da kada radim nešto ne želim da budem negde drugde.“

    Svet postaje sve glasniji, ali tišina je i dalje priuštiva. Potrebna je posvećenost i kreativnost da bi se kultivisala.

    Izvor: BIZLife magazin

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE