Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Najveća misterija savremene književnosti razotkrivena ili zašto Eleni Ferante ne damo privatnost?

    Kada se radi o knjigama koje volimo, ono što „pravi“ famu oko njih najčešće su njihovi autori: Ko su oni, kako izgledaju, o čemu razmišljaju i šta ih muči. Šta Džonatan Frenzen ima da kaže o zaštiti ptica, koja su životna pravila i lekcije Harukija Murakamija, kako je JK Rouling krenula ni od čega i uspela, itd.

    Ovo je kultura koju je Elena Ferante (Ferrante) – što je pseudonim italijanske autorke  (ili autora?) devet knjiga – upravo i htela da izbegne. Izdavačka kuća Booka objavila je početkom avgusta prvi tom „Napolitanske tetralogije“ – „Moja genijalna prijateljica“ ove autorke koju je magazin „Time“ ove godine uvrstio među 100 najuticajnijih osoba na svetu.

    Retko kada se sa novinarima sreće uživo, i uglavnom komunicira mejlom i telefonom. Na nekoliko meseci u javnost izađe neka (dez)informacija koja otkriva njen „pravi“ identitet. Ali, zbog te njene anonimnosti, morala je da trpi drugu vrstu fascinacije – jedna je od najvećih misterija savremene književnosti koja prilično muči javnost.

    Najnoviji, i do sada najznačajniji, izveštaj izneo je novinar Klaudio Gati (Claudio Gatti), početkom oktobra, na engleskom jeziku na sajtu „New York Review of Books’s“. Dobio je finansijske izveštaje Ferantinog izdavača, i povezao ih sa prevodiocem Anitom Rajom – za koju su najčešće kružile glasine da je „prava“ Ferante, piše sajt Quartz.com.

    Pokušaj da se raskrinka identitet autorke izazvao je poplavu besa među njenim fanovima, kritičarima i drugima autorima, koji smatraju da njena želja treba da bude poštovana, da je njen identitet irelevantan, a da takva istraga predstavlja narušavanje privatnosti. Pored svih tih pitanja postavlja se još jedno – zašto smo toliko željni da od spisateljice napravimo čoveka od krvi i mesa?

    Živimo u vremenu kada imamo stalni uvid u živote naših omiljenih poznatih ličnosti, političara, umetnika… Znamo šta jedu, sa kim su, znamo njihove misli i osećanja… U isto vreme, internet nam omogućava anonimnost – možemo da posedujemo koji god poželimo identitet, da se sakrijemo… Zašto ne damo i Eleni Ferante istu slobodu?

    Da biste uživali u njenim knjigama, ne morate da znate njeno „pravo“ ime, njeno mesto stanovanja ili bilo šta o njoj. Kvalitet priče o drugarstvu dve devojčice, koja je protkana strahovima, nasiljem i uzbuđenjem, ne (bi trebalo da) zavisi od toga da li je autorka gej ili strejt, udata ili ne, ili koja kola vozi.

    Sajt Quartz dalje piše kako moramo da prevaziđemo opsesiju piscima i prihvatimo ono što oni žele da mi znamo. Isto kao što vaš šef ne mora da zna šta ste radili u subotu u 4 ujutru, ili šta ste upravo poslali drugarici, tako i mi ne moramo ništa da znamo o Eleni. Kao što i ne znamo – Anita Raja, osoba koja očigledno ima finansijsku dobit od prodaje knjiga Elene Ferrante, može da bude „prvi front“. Pravi pisac može da bude njen muž, ćerka ili neko treći.

    Čitaoci koji kupuju milione primeraka knjige imaju pravo nešto da znaju o osobi koja ih piše“, rekao je Gati za BBC. „Kao novinar ne volim laži i želim da ih razotkrijem„, objasnio je. Mnogi pisci, profesori i akademici stali su na stranu spisateljice koja piše pod pseudonimom, a samu suštinu pogodila je Ketrin Ejndžel (Katherine Angel), britanska profesorka i autorka koja kaže da su Ferante gonili „kao korumpiranog političara u poreskoj prevari“, a ona to ničim nije zaslužila.

    „Pisac čitateljima ne duguje ništa osim svoga rada“,

    rekla je Ejndžel BBC-ju.

    Izvor: BIZLife

    Foto: Pixabay

    Piše: N.V.

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE