Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Nauka: Ljubav je samo hemija

    Ljubav je nešto što nam uvek i iznova budi interesovanje i nešto o čemu uvek rado slušamo i čitamo. Ona nam se može činiti kao nešto tajnovito i nedokučivo. Ali, da li je sve samo hemija?

    Jang (Young) istraživač pri Univerzitetu u Atlanti proučava neurobiologiju koja se krije iza „sparivanja“, odnosno onoga što mi zovemo ljubav.

    U članku za časopis Nejčr (Nature) dao je dokaze po kojima bi naučnici uskoro mogli da naprave lekove koji će pospešivati društveno zbližavanje na isti način na koji farmaceuti danas mogu pomoći pri regulisanju emocija kod anksioznosti i depresije.

    Ali, izjavljuje Jang za časopis pbs.com, ovo ne bi bio ljubavni napitak. „Sveti gral je lek koji bi možda mogao da poveća društvene sposobnosti kod ljudi sa poremećajima kao što je to autizam“. U svojoj laboratiji Jork proučava glodare, odnosno poljske miševe. Za razliku od 95 odsto sisara ovi glodari se doživotno sparuju.

    „Oni formiraju doživotne zajednice,“ ističe Jang. „Prave dom zajedno, odgajaju potomke zajedno i ponovno se pare i množe. Ono što oni imaju među sobom je veoma jaka veza.“

    U serijama studija Jang je otkrio da su hormoni koji proizvode ovakvu vezu jednaki onima koji podstiču zbližavanje deteta i roditelja kod drugih vrsta.

    Za žene, taj hormon je oksitocin. „Možemo uzeti ženku poljskog miša, ubrizgati joj oksitocin i ona će se spariti sa najbližim mužjakom,“ ističe Jang.

    Za mužjake, ovaj hormon se naziva vasopresin i on pospešuje kako sparivanje, tako i očinsko ponašanje kao što je lizanje krzna mladunaca.

    Ali, za razliku od ljudi neki poljski miševi su pogodniji za monogamiju od drugih. U jednoj skorašnjoj studiji, Jang je otkrio da su mužjaci poljskih miševa sa određenom kombinacijom gena pod nazivom ACPR1A imali manje receptora za vasopresin od drugih. I, sledstveno tome, poljski miševi sa tom kombinacijom gena su bili manje verovatni da se spare od miševa bez njih.

    U drugoj studiji, Jang je našao da ’ubacivanje’ verziju AVPR1A gena u  drugu vrstu miševa, onu koja se ne sparuje do kraja života, daje dosad neviđenu vrstu ovih miševa.

    Skoro je švedski istraživač Hase Valum sa Karolinska instituta u Štokholmu je otkrio da sličan gen kod mušaraca ima slične efekte.

    U studiji objavljenoj u Proceedings of the National Academies of Science, Valum je izučavao verziju AVPR1A gena koji je identičan vasoprecinovim receptorima kod muškaraca. On je izučavao više od hiljadu švedskih muškarica i otkrio je da muškarci koji imaju određenu varijant gena imaju manje verovatnoće za sklapanje braka i rangirani su niže na skali partnerskog spajanja.

    Iako Jang veruje da će naučnici jednog dana razviti lekove koji će povećavati socijalno zbližavanje, ali da je taj dan i dalje daleko u budućnosti.

    Izvor: BIZLife, pbs.com

    Piše: A. M.

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE