Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    On je čovek koji je od sirotišta stigao do Forbsove liste

    Nije vlasnik fudbalskog tima ili televizijske stanice, nije bio uslikan kako se danonoćno zabavlja na svojoj jahti niti se za njega može vezati neki skandal. Leonardo Del Vekio (Leonardo Del Vecchio) sigurno nije tipični moćni italijanski industrijalac. Čovek koga italijanski mediji zovu „Gospodin Niko“ zbog  veštog izbegavanja novinara i kamera, stvorio je carstvo, pretvarajući Luksotiku (Luxottica) u svetskog vodećeg proizvođača ramova za naočare.

    Od sirotišta do Forbsove liste

    Možemo se složiti da je Del Vekijeva životna priča izuzetna.  Del Vekio se rodio 1935. godine u veoma siromašnoj porodici. Otac mu je prodavao voće na milanskim ulicama, a umro je ne dočekavši rođenje sopstvenog sina. Del Vekijeva majka, nije imala dovoljno novca kako bi gajila sina, te se sa svojih sedam godina Del Vekio zatekao u sirotištu koje su vodile opatice.

    Sa svega 14 godina  izlazi iz sirotišta i počinje da radi kao šegrt u jednoj milanskoj fabrici za proizvodnju alata i kalupa, usmeravajući svoje veštine ka proizvodnji malih metalnih delova. Radoznalost ga je dovela do knjiga i on je nastavio da uči o industrijskom dizajnu u slobodno vreme, tokom pauze na poslu i uveče. Tako se i upisao na studije industrijskog dizajna.

    „Biti šegrt je tada bilo drugačije. Sada se svaki radnik tretira sa poštovanjem. Tada su me zvali ’dečko’. Nisu me čak ni po imenu zvali. Ne Leonardo, nego ’dečko’. Uveče sam učio na Akademiji lepih umetnosti u Breri. Svako ko je radio u Džonsonu je morao da pohađa tu školu. Nakon tri i po godine dosadilo mi je da budem šegrt. Kolega mi je ponudio posao glavnog mašiniste. Tako je sve počelo. Vratio sam se u Milan kao mašinista. Tako sam upoznao razne klijente. (…) Kada sam započinjao posao nikad nisam mislio da ću ovoliko daleko dogurati. Trudio sam se samo da mi bude dobro. Lakše je biti hrabar sa 26 godina. Sigurno sada to ne bih mogao. Uvek sam mrzeo da zavisim od drugih. Više sam voleo da imam manje, možda odmah ili ranije, sve dok je sve u mojim rukama“, izjavio je Del Vekio na ceremoniji obeležavanja pedesetogodišnjice osnivanja Luksotike.

    Nakon završetka studija crtanja i graviranja na Akademiji lepih umetnosti u Bareri, mladi dizajner je započeo samostalni rad proizvodeći plastične delove za naočare u Milanu. Uz finansijsku pomoć svoja dva najvažnija klijenta, radnju od četrnaestoro ljudi 1961. preselio je iz Milana u Agrodo, planinski gradić na severu Italije poznat po ručno rađenom nakitu.

    Iako nije imao formalno obrazovanje iz ekonomije, mladi preduzetnik je uskoro shvatio da može zadržati više profita kroz vertikalnu integraciju. Del Vekio je preimenovao svoju kompaniju i nazvao je Luksotika, postepeno proširivajući svoj kapacitet koji bi, na kraju, obuhvatao proizvodnju svih delova za naočare.

    leonardo del vecchio, printscreen

    Leonardo Del Vekio: u avgustu 2016. godine se prema Forbsovoj listi nalazi na 37. mestu svetskih milijardera što je za tri mesta bolje u odnosu na prethodnu godinu. U Italiji Del Vekio je na 2. mestu najbogatijih ljudi.

    Vremenom je u rad kompanije uključen i rad sa metalom, mlevenje plastike i drugi procesi proizvodnje. U jednom intervjuu iz 1991. godine za Finenšal vorld (Financial World) Del Vekio je izjavio da „savladavajući i usavršavajući sve tehnike, postajemo kompetativniji što se tiče cene, bez obaveze da pravimo kompromis sa kvalitetom“.

    Jedna od važnih stvari je ta što je Del Vekio vodio implementaciju kompjuterizacije Luksotike. Za veoma kratak vremenski period kompanija je integrisala sve aspekte koji su se odnosili na proizvodnju, od dizajna do proizvodnje i kontrole inventara. Ova rana primena kompjuterske tehnologije, ne samo da je Luksotici dala značajnu prednost kada je reč o uštedi novca u odnosu na konkurenciju, nego je i omogućila da se efikasnije obavlja posao.

    Gugl (Google) i Luksotika

    Google glass, printscreen2015. godine postignuta je saradnja između Gugla (Google) i Luksotike kako bi se napravila bolja i naprednija verzija Gugl naočara (Google Glass). U intervjuu za Finenšl tajms (Financial Times) Del Vekio priznaje da bi ga bilo sramota da nosi Gugl naočare, koje se koriste augmentovanom realnošću.

    „Bilo bi me sramota da okolo nosim tu stvar na llicu. To bi bilo OK da sam u diskoteci, ali diskoteke više ne posećujem.“

    Del Vekio je dodao da Gugl treba da napravi iskorak kako bi povećao privlačnost svojih naočara. „Ako bi Gugl uspeo da uradi 50 odsto onoga što je uradio sa mobilnim telefonima, mogli bismo da zaradimo milione.“

    Del Vekio i Đorđo Armani

    Luksotika je najveći proizvođač naočara na svetu i ima preko šest hiljada prodavnica širom sveta, uključujući Sanglases hat (Sunglass Hut) i lanac prodavnica Lenskrafters (Lenscrafters). Ova kompanija koja je u 2011. godini uspela da ostvari profit od čak osam milijardi dolara započela je svoj rast sredinom sedamdesetih godina kada je Del Vekio prišao italijanskom dizajneru Đorđu Armaniju sa jednim novim konceptom modernih naočara.

    Odnos između Armanija i Del Vekija je tokom godina bio turbuletan. 2002. godine njihov zajednički brend je raskinuo saradnju. Ali, od tada su ova dva čoveka ponovo pokrenula partnerstva njihovih kompanija potpisujući ekskluzivni govor za proizvodnju Armanijevih naočara koji je izašao na tržište 2012. godine.

    Čist račun, duga ljubav

    Del Vekio je kao jedan od najbogatijih ljudi u Italiji 1994. bio najveći italijanski poreski obveznik. „Ne volim da plaćam porez, ali volim noću da spavam,“ izjavio je Del Vekio nakon što je bio upitan o svom imidžu gospodina „Čistog“. „Ja sam dokaz da u Italiji možeš da zaradiš veliki novac i da ostaneš pošten“.

    Poslodavac za primer

    2015. Leonardo Del Vekio je dodelio svojim radnicima u Italiji 140 hiljada besplatnih deonica u vrednosti od 9 miliona evra kako bi proslavio svoj rođendan. Del Vekio je prethodno podelio sedam miliona evra vrednih deonica 2011. godine kako bi proslavio pedesetogodišnjicu osnivanja kompanije. Ovaj gest se objašnjava tradicijom među italijanskim biznis moćnicima da ovo rade kako bi se njihovi zaposleni osećali srećnim i cenjenima.

    Izvor: BIZLife

    Foto: Screenshot

    Piše: A. M.

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE