Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    „Pitanje da li je 3.000 EUR/m2 u BG opravdano, čini se da dolazi vrhunac MEHURA“

    Očuvanje vrednosti novca i njegovo umnožavanje važna je tema uvek a posebno dobija na značaju u kriznim vremenima, kakvo poslednjih meseci opet živimo. Zlato dotiže rekordne iznose, ima investitora koji predlažu ulaganje u kripto-valute i srebro. Volstrit je ovih dana pokrio sve korona gubitke iako je broj umrlih od novog virusa u SAD i dalje rekordan, a broj nezaposlenih raste. U Srbiji odavno nema mnogo izbora za ulaganje pa su cene nekretina dostigle vrtoglave iznose pa ispada da sa prosečnom platom treba raditi celu godinu za 3 kvadratna metra. Koliko je finansijska pismenost važna za svakoga od nas i u svakom vremenu razgovarali smo za BIZLife portal sa konsultantom, finansijskim analitičarem i od nedavno autorom knjige „Biznis bukvar“, Vladimirom Veličkovićem.

    Bavite se edukacijom u oblasti razvoja poslovanja i investicija, šta savetujete svoje polaznike, u šta da ulažu?

    – To nikad nije lako pitanje, ali ne znači da je nemoguća misija. Više zavisi od ličnih afiniteta i veština, nego od prilika na tržištu. Takođe, svako do nas je manje ili više tolerantan na rizik. Trgovinu na berzi neko opisuje kao „kocku“ iako je daleko od toga, ali isto tako bi neko privatan biznis u Srbiji, u ovo vreme opisao kao ludost, što svakako nije.

    Za one koji tek razmišljaju o investiranju, ključno je o kom raspoloživom iznosu pričamo. Berzanska trgovina je dostupna i onima koji imaju nekoliko stotina evra, ali treba biti racionalan u pogledu očekivanih rezultata i zarade. Ako pričamo o realnom biznisu, franšizno poslovanje ili fazni razvoj softvera i aplikacija je mogućnost koja se pruža za relativno manje iznose novca.

    Pitanje svih pitanja trenutno je kako u ovoj krizi, kao i u svakoj drugoj, očuvati vrednost novca i u šta je najpametnije ulagati trenutno?

    – U ovoj, kao i bilo kojoj drugoj krizi, ako pričamo o svetskim okvirima, pojedini finansijski instrumenti pokazuju „otpornost“, tu najpre mislim na zlato. Istorijski gledano zlato ima tendenciju snažnog rasta tokom kriza, ako gledamo u poslednjih 20-tak godina.

    Međutim, cenu čuvaju i umetnička dela. Može se reći da ona imaju univerzalnu vrednost.

    U domaćim okvirima, zato jer nam je takvo podneblje, nekretnine drže cenu, bez obzira na to što se čini da ponovo dolazimo do vrhunca „mehura“. I tokom prošle krize jeste stala stanogradnja, ali su i cene bile zamrznute, dok se nije ponovo relaksirala industrija i došao novi zamajac.

    Ali, moj savet je ulaganje u nove biznise, one koji će doneti novu vrednost ili rešenja problema koji nastaju upravo zbog krize. A posebno što je biznis koji se dokaže u krizi stabilan posle u bilo kojim okolnostima.

    Kao na primer?

    – Recimo, veća upotreba 3D štampe od svakodnevnih artikala do robotike, primena novih materijala u građevinarstvu, vidimo velike pomake u primeni softvera u agrikulturi kod nas, primera radi skeniranje zemljišta dronovima, digitalizacija svih segmenata društva, zamislite da postoji aplikacija za sve, a idemo ka tome…

    Sve sa predznakom „digitalno“ pruža šanse za mnoge nove biznise: digitalne komunikacije, digitalna ekonomija, razvoj aplikacija uz primenu blockchain tehnologije, šira upotreba dronova u mnogim industrijama, digitalizacija zdravstvenog sistema itd…

    Vidimo da su kretanja na Volstritu takva da prilično odudaraju od realnosti u kojoj se milioni prijavljuju kao nezaposleni i u kojoj je broj umrlih od korone zaista ogroman. Gde je tu realnost i da li, kada je u pitanju berza, nje uopšte ima. (Ako se prisetimo i prethodne krize 2008.)?

    – Američka pa i svetska berza je fenomen sam po sebi, koji više zavisi od trenutnog optimizma, sentimenta ili špekulacija velikih igrača. Poslednjih meseci više od 30 miliona Amerikanaca je ostalo bez posla, a možda se tek jedna trećina vratila na poslove. Američki dolar nedeljama slabi, a nasuprot tome indeksi jačaju.

    Evropska valuta je snažno ojačala zbog paketa pomoći koji je izglasan u Evrozoni, iako su ostali ekonomski podaci takođe nepovoljni. Tek će se videti pravi efekti i posledice korona virusa, ali na berzi to nije sprečilo snažne kupovine.

    Da se zadržimo malo na Srbiji, ovde je štednja skoro potpuno neisplativa, investicionog materijala skoro da uopšte nema (berza, investicioni i drugi fondovi, indeksi,…), deluje da se jedino vrednost novca može na pasivan način sačuvati i ostvariti interes ulaganjem u nekretnine, koje posledično imaju potpuno abnormalne cene ako se uzme u obzir rast standarda, BDP zemlje…

    – U Srbiji je nažalost trgovina na Beogradskoj berzi skoro nezanimljiva, vrednost akcija je podložna političkim uticajima, ili nema gotovo nikakvog kretanja kad se posmatra na godišnjem nivou. Investicionih fondova registrovanih u bazi domaće berze je sve manje, propuštena je jedina povoljna prilika masovnijeg učešća pojedinaca investitora još 2007. godine.

    Ali, to ne znači da naši ljudi ne mogu da ulažu u inostrane berze i da trguju finansijskim instrumentima preko nekog proverenog i akreditovanog brokera u svetu. Dakle, svetske berze jesu dostupne i našim ljudima. Ono što je upitno, zbog našeg zakonodavstva i upozorenja Narodne banke Srbije, jeste legalan transfer i korišćenje zarađenog novca u brokerskim transakcijama na račune domaćih banaka. Naravno, postoje i razne međunarodne finansijske ustanove sa platnim karticama, pod uslovom da za ovaj region nemaju previsoke cene usluga, što se dešavalo ranije sa Skrillom.

    Nekretnine jesu jedan od načina koji je našim ljudima možda najviše poznat ili omiljen, ali to nije jedini način pasivnog prihoda. Posebno u situaciji kada cene vrtoglavo rastu i postavlja se pitanje opravdanosti cene kvadrata od 2.500, 3.000 evra u Beogradu.

    Postoji nekoliko izvora zarade na kojima može da se radi: pisanje projekata za međunarodne fondove, učešće na tenderima, crowdfunding investiranje, pokretanje biznisa, kupovina ili prodaja franšize.

    Od pasivnih prihoda, osim nekretnina je vođenje biznisa, autorska i intelektualna prava, i kod nas ne toliko popularan mrežni marketing.

    Ali, saglasni smo da ništa od ovoga nisu „instant rešenja“ ili prilike za brzu zaradu.

    Pomenuli ste mrežni marketing koji se na našim prostorima često doživljava kao prevara i svaki posao koji funkcioniše na tom načinu povezivanja saradnika i podrazumeva zaradu po učinku zove piramidom, iako je evidentno da nema jasnijeg piramidalnog ustrojstva nego što je to u klasičnim kompanijama?

    – U pravu ste. Klasičan posao ima piramidalnu strukturu. Možda je jedan od razloga što je kod nas jedino „klasičan posao“ nešto poznato, zaposleni obavlja tačno određeni set aktivnosti dok u mrežnom marketingu više raznolikih funkcija je na pojedincu, što poneke plaši. Realno, mislim da mnogi ne žele tu odgovornost da sve zavisi od njih. Inače, refferal marketing može se reći je čak „pravičniji“ sistem rada. Imate mentora, edukacije, materijale, kompanije vam pomažu da uspete.

    Sa druge strane, bilo je i primera da se ljudi forsiraju da kupuju proizvode u mrežnom marketingu, pojedinci su previše nasrtljivi prema potencijalnim kupcima, pa to izaziva otpor.

    Zašto je važna finansijska pismenost i zašto je važno imati svest o tome da je potrebno štedeti i investirati. Čini se da kod nas nema dovoljno svesti o tome. Kada ćemo prestati da postavljamo pitanje – „Nemam novca za to“, umesto da kažemo „Kako mogu da obezbedim novac za to“?

    – Možda je u najvećoj meri za odnos prema novcu u Srbiji zaslužan naš mentalitet koji istovremeno tvrdi da svako ko je napravio novac je to uradio na nepošten i nelegalan način, kao i da „ovde ne može da se uspe“. Dakle nije samo komentar „Nemam novca za to“, nego čak i „U Srbiji ne može da se zaradi“. Istovremeno, znamo za niz pozitivnih priča dobrih biznisa koji se razvijaju baš ovde.

    Ne možemo pričati o zaradi ako primenjujemo logiku iz 80-tih. Tržište je konkurentno, znanja i veštine se menjaju, industrije u fokusu se menjaju. A kod nas se na svakom ćošku otvaraju apoteke, frizeri, zdrave hrane, autoperionice… Ako svako svakog kopira, naravno da nikome neće biti bolje. Potrebno je više originalnih ideja, proizvoda, usluga, servisa… Finansijska pismenost upravo znači da neko zna kako da dođe do novca, i kako da „oplemeni“ taj novac. A naravno, od viška kapitala, pametna odluka je da deo ide na štednju, osiguranje, dobru zdravstvenu zaštitu.

    Čini ste da ste vi dobar sagovornik na temu jedne vrste investiranja koja se možda potcenjuje, a to je investiranje u sebe, u sopstvenu edukaciju i razvoj. Vi ste na početku karijere bili novinar a onda Vas je put naveo na mnoge druge strane, da li ste imali sreće ili je ipak reč o nečem drugom?

    – Hvala na komentaru i što je to prepoznato. Taj put nije bio uvek glamurozan, ali svakako je pokazatelj tvrdnje neophodnog investiranja u sebe kao najbolje investicije. U mom slučaju investiranje je bilo dvojako, investirao sam u edukacije, i investirao sam vreme i novac u mnoge poduhvate, projekte i ideje, u raznim industrijama.

    Za neke sam mislio da su odlična poslovna prilika, a neke sam hteo da testiram. Mnoge nisu bile uspešne, što je nekad značilo dosta neizvesnosti i nestabilne prihode u dužem periodu ili tokom cele godine, a neke su bile i ostale uspešne. I jedne i druge su mi dale jedinstvena saznanja i iskustva duga sad već dve decenije, kroz sve poslovne oblike: udruženja, preduzetničke radnje, doo, ugovore o delu, franšizne ugovore.. . Ovo se odnosi na poslove u Srbiji i regionu.

    Moja karijerna tranzicija u tom periodu od 20 godina je išla iz medijskog sveta, kroz marketing i prodaju, u razvoj poslovanja i konsalting. Jako dugo istovremeno sam radio i radim nekoliko poslova, ili sam angažovan na raznolikim projektima. Tako je i danas. Moguće da je to i do sreće, ali više mislim da je to sistematski i temeljni sled ciljeva koje sam davno zacrtao. Ništa se nije desilo preko noći, već posle mnogo godina.

    Napisali ste i knjigu Biznis bukvar u 82 lekcije, da li možete da nam kažete koje su najvažnije 3?

    – Tako je. U stvari to će biti serijal knjiga Biznis Bukvara na tri teme, i sve izlaze tokom ove godine. Prva se tiče finansija i preduzetničkog razmišljanja, druga je o razumevanju svetske berze. a treća će predstaviti desetine primera uspešnih preduzetnika u raznim fazama razvoja, kao svedočanstvo i potvrda da je ovde moguće uspeti.

    Što je tiče prvog Biznis Bukvara najvažnije 3 lekcije su poslednje tri, 80, 81 i 82 jer one sažimaju sva iskustva i preporuke kako da se zaradi, štedi, investira, kako da se razmišlja preduzetnički, razvije biznis u domaćem okruženju. Čak daju i vremenski okvir za to. Kreću od mentaliteta koji moramo da promenimo, kroz aktivnosti kojih treba da se pridržavamo, izvore prihoda i ulaganja koje treba da dostignemo kao i temeljna tri koraka do dostizanja finansijske stabilnosti pa i nezavisnosti.

    Šta bi bio Vaš savet za sredovečne ljude koje posle radnog veka čeka mizerna penzija i koji u svojim pedesetim recimo, koje se u nekim drugim sistemima smatraju najzrelijim i najproduktivnijim godinama,  još uvek mogu da pokrenu neki svoj posao. Kako da krenu u to, od čega da počnu?

    – Postoje dva pristupa ovom pitanju. Jedno je „gorka pilula“ a govori o tome da je penzija iluzija i „šarena laža“ koja neće obezbediti kvalitetan život. Ni sada to ne obezbeđuje već je dovoljna za puko preživljavanje. Ako čitate ovo a niste već u penziji, još nije kasno za vas.

    Takođe, školovanje je potpuno precenjeno. Dok je kontinuirana edukacija ne samo izbor, već jedini način da neko opstane.

    Drugi optimističan pristup su realni podaci i istraživanja. Dokazano je da uspešne firme osnivaju sredovečni ljudi koji ne žure za brzom zaradom, emotivno su stabilniji i racionalnije pristupaju svakodnevnim izazovima. Takođe, u svetu pa i kod nas, ljudi su i u 50-tim, 60-tim uspešno pokretali i održali biznis.

    Šta država može da uradi kako bi podstakla razvoj štednih i proizvoda za investiranje, bilo poreskom politikom, edukacijom ili na neki drugi način, kao što to rade druge države i šta bi u tom smislu bio prioritet?

    – Država uvek može nešto da uradi, al pitanje je da li će se to desiti. Odavno je trebalo da se prepusti građanima da odluče na koji način će uplaćivati za penzije (državno ili privatno), kako će da se leče (obaveznim državnim zdravstvom ili privatno). Država može da uradi proširenjem prilika za investiranje, popularizacijom domaće berze, omogućavanjem boljeg funkcionisanja mehanizama za kapital privatnih velikih investitora (venture capital i angel investors), olakšavanjem dažbina za privatni biznis, boljim kreditima za poslovanje… Nešto od toga se letimično desi, ali nema celovite sveobuhvatne akcije.

    Međutim, to je do države. Ono što pojedinac može da uradi je da se svakako nezavisno dodatno edukuje, da sam inicira kontakte i stvara prilike za dolaženje do kapitala, da razmišlja o biznisu u internacionalnim okvirima. A kako bude stekao novca, tako će i izbori biti veći oko štednje, investiranja, kvalitetnijeg zdravstva, ostavljanja novca po strani za „stare dane“, i izbora nekog lepšeg ispunjenijeg života. To je konačni cilj finansijske pismenosti, kao i motivacija za sve aktivnosti, poslovne prilike i poduhvate koji treba da se dese tokom narednih godina.

    Izvor: BIZLife/Jelena Stjepanović

    Foto: Privatna arhiva/Pixabay

    What's your reaction?

    Komentari

    • JELENA

      Sjajan tekst i hvala gdinu Velickovicu na svim savetima, idejama kao i na optimizmu da nikada nije kasno za nova znanja, zanimanja, biznise...

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE