Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Ako moraš da uklizaš, već si napravio grešku

    Piše: Ivan Minić

    Postoje razne vrste klijenata. Recimo, postoje oni koji su sjajni i sa kojima postanete prijatelji i, na obostrano zadovoljstvo, radite sjajne stvari čitav život. Postoje i razne vrste zaposlenih, kao i poslodavaca. I tu postoje oni koji su apsolutno sjajni i sa kojima je zadovoljstvo raditi, koji sve oko sebe čine boljim. Ovo nije priča o njima.

    Ovo je priča o situacijama kada ste od druge strane ili okolnosti saterani u ćošak. Tada obično ne postoji način da stvar završite ishodom koji bi po vas bio dobar. Tada učite, da sledeći put ne dođete u takvu situaciju. Postoji onaj citat koji najčešće pripisuju Marku Tvenu: „Dobre odluke dolaze kao posledica iskustva. Iskustvo dolazi kao posledica donošenja loših odluka.”

    Kada ulazite u posao, budite svesni da će narednih nekoliko godina biti tu da vas nauče i formiraju i pomognu vam da napredujete. To je onaj period kada ćete morati da trpite mnogo toga i da u mnogim situacijama ne dobijete ono što zaslužujete. To su situacije u kojima treba da pokažete kakvi ste i od čega ste napravljeni. Lako je biti profesionalac kada radiš sa sjajnim ljudima i odlično si plaćen. Malo ko može tako na početku.

    Recimo, kada počinjete, često će vam govoriti da uradite neki posao besplatno ili daleko ispod cene, jer je to „dobro za CV”. I, kada počinjete, to ima smisla. Svaki zaista dobro urađen posao bolja je preporuka za vas nego bilo koja klasična reklama. Ipak, imajte u vidu da, ako već „radite za slavu”, najčešće možete da postavite svoje uslove kako će taj rad da izgleda.

    Kada vas klijent plaća da uradite konkretan posao, vaš zadatak je da on bude zadovoljan. Nije poenta da pogazite neke principe profesije, zbog toga i budete nezadovoljni, ali recimo da vaše zadovoljstvo nije na prvom mestu.

    Kada niste adekvatno plaćeni, cilj je da, pre svega, budete zadovoljni vi, a zatim da bude i klijent.

    Često će vam reći i da, „ako nećete vi, hoće neko drugi”. I to je u redu. Sve taktike su dozvoljene na putu do cilja. U mnogim slučajevima okolnosti će vas naterati da napravite ustupak, iako je evidentno da to ne treba da uradite.

    Možda će vas pozvati i tražiti da za nešto date ponudu. I vi ćete je posle mnogo razmišljanja i vaganja dati. Onda će vas pozvati i reći da žele baš vas, ali da je budžet za 40 odsto manji. Ali oni bi baš želeli da to budete vi. I vi ćete ponovo razmišljati i vagati. I, ako ste dovoljno očajni, pristaćete. I više nikada nećete naplatiti punu cenu tom klijentu, a ako se pročuje, ni drugim klijentima.

    Okolnosti su nešto što se menja. Stanje koje ste zatekli na početku možda nije sjajno, ali uz mnogo truda, kroz dosta vremena ‒ možete ga promeniti. Možete promeniti i način na koji reagujete na njih. Možete savladati urođeni strah, možete ojačati veru u sopstveni rad i svoje znanje. Kao i pihtije, i ovo dolazi sa godinama.

    Foto: Pixabay

    Iako možda u nekom trenutku morate da „pregovarate sa teroristima”, radite na tome da vremenom ne morate ni to, a ni mnoge druge stvari. Radite na tome da sebe dovedete u situaciju da možete da birate. Da upravljate strateški situacijom i da sebe što ređe dovodite u poziciju da morate mnogo manevrisati na malom prostoru.

    To ne znači da sve nužno treba da posmatrate kroz novac. Ta sloboda upravo znači da možete da birate da radite nešto „pro bono”, jer to želite. Ne zato što vam to treba za CV, već zato što i to želite u svom CV-ju.

    Jer CV je nešto što samo predstavlja belešku stvari koje ste radili. Mnoge od njih bile su preduslov da se dese neke druge, iako to nigde ne piše i niko vam to nije rekao ili naglasio. Svaka od njih je situacija da pokažete kakvi ste.

    Pa kako onda postupiti u situaciji od malopre? Da li možemo da dobijemo ovo isto za 30 odsto manje novca? Ne, ali možemo da pokušamo da zajedno uprostimo stvar tako da ona zahteva 30 posto manje vremena i truda, pa samim tim i da košta 30 odsto manje.

    Citat iz naslova je izgovorio Paolo Maldini. Čovek koji je 25 godina igrao za AC Milan i koji je i u svojoj četrdesetoj godini bio jedan od najboljih na svetu. Za Rosonere odigrao je 902 utakmice, a za reprezentaciju Italije 126 utakmica. Milan, klub za koji je i njegov otac, Ćezare, odigrao 412 utakmica, povukao je Paolov broj dresa sa brojem 3 iz upotrebe. Jedina šansa da neko ponovo istrči na San Siro sa brojem 3 na leđima postoji ukoliko Paolovi sinovi, Kristijan i Danijel (koji su igrali u mlađim kategorijama Milana), zaigraju za prvi tim.

    Zašto vam ovo pričam? Zato što je Paolo neko ko je kroz celu karijeru verovao da je uklizavanje poslednji izbor. Nešto čemu pribegavaš kad nemaš ni jednu drugu opciju. Znak da nisi dobro uradio svoj posao u pripremi. Da si nadmudren. Da nisi dobro pročitao situaciju.

    Paolo je, takođe, znao da biti najbolji defanzivac ne znači nikada ne biti kriv za gol i nikada ne primiti gol. Biti najbolji znači konstantno napredovati, ne gubiti entuzijazam, učiti iz svake greške i ponavljati ih ređe nego drugi.

    Pogrešiti je ljudski.

    Ono gde se pravi razlika jeste odluka o tome kako i kuda nakon te i svake naredne greške.

    Izvor: BIZLife magazin

    What's your reaction?

    Komentari

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE