Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Kako je od aristokratske discipline napravila biznis

    Nakon nekoliko godina rada sa konjima, završetka školovanja na Fakulteta za sport u Novom Sadu, Sanja Dabović je odlučila da osnuje svoj klub „Bela griva“ i  ljude podučava jahanju. Iako kod nas vlada uverenje da je konjički sport veoma skup,  ona je, pre četiri godine, odlučila da jahanje približi svakom te da dokaže da kada postoji volja postoji i način.  Kaže da je ovo posao kojim je oduvek želela da se bavi i da je srećna što ima priliku da od njega živi.

    „Želju da se družim sa konjima imala sam oduvek. Još sa dve godine sam tražila od roditelja da me vode u sela oko Ivanjice, odakle potičem, u domaćinstva koja su imala konje. Kada sam došla da studiram u Beogradu, prvo sam počela da se bavim ovim poslom radeći za druge. U toku školovanja prebacila sam se na Fakultet za sport u Novom Sadu jer su oni jedini u Srbiji imali smer za konjički sport. Nakon završetka školovanja i rada za druge, odlučila sam da otvorim svoj klub ’Bela griva’“.

    Ali, trebalo je kupiti konja,  a to košta. Sestra i ona smislile su način kako da do njega dođu. U džepu su imale 400 evra, nešto su pozajmile,  prodale svo zlato koje su imale u kući i za 1.200 evra kupile kobilu Panoniju. Međutim , to nije bio jedini trošak.

    „Dugo nisam smela da saberem ceo iznos, ali mislim da se celokupno početno ulaganje kretalo između 5.000 i 7.000 evra. Ima raznih cena za konje. Slično kao i za automobile. Može da košta od 500 evra do koliko god možete da zamislite, zavisno do toga šta ti treba, šta želiš i šta očekuješ. Konji koje koristimo u školi za jahanje vrede mnogo ali  ih kupujemo ili kada se povlače iz trka, ili ako su neujahani ili vrlo mlade pa onda radimo sa njima. Ali, ako neko hoće da kupi konja za sebe, ko nije u ovom poslu, trebalo bi da izdvoji najmanje 4.000 do 5.000 evra“.

    Sanja kaže da posle četiri godine bavljenja ovim poslom ima u vlasništvu sedam konja. Na pitanje koji joj je najdraži, ona odgovara da takvog nema, ali postoji najdraža priča o jednom posebnom.

    „U pitanju je Vorbruk, konj koji je pripadao jordanskoj princezi. Prodat je na aukcijskoj trci u Nemačkoj jednom našem čoveku koji se bavi sportskim konjima. Inače, svi moji konji, pa i ovaj, su engleski čistokrvni konji. Zaljubila sam se u njega od prvog dana, ali bilo mi je nedostižno da ga kupim jer košta 35.000 funti. Međutim, slučaj je hteo da taj konj, osim da se mazi, nije želeo ništa drugo da radi. Na treningu je bio odličan ali kad dođe trka on gleda okolo i neće da trči. U jednom trenutku njegov gazda se naljutio i poklonio ga, rekavši mi – Evo ti ga, samo ga vodi. Ni sanjala nisam na koji način ću ga dobiti, ali sam od početka znala da će biti moj“.

    Hipodrom ima svoje objekte koje Sanja koristi i iznajmljuje kao i privatne u blizini, za koje plaća mesečnu rentu. Ranije su, kako kaže, plaćali i staze, terene i bokseve ali se sada hipodrom odrekao tih prihoda kako bi podržali razvoj jahanja i konjičkog sporta.  Popularizacija ovog sporta raste a njihovi polaznici su ljudi različitih godina i dolaze iz različitih miljea.

    „Naš najstariji polaznik ima 72 godine, zove se Voja i živi u Italiji. Kod nas dolazi leti. Najmlađa je dvogodišnja devojčica, koja još uvek ne može da jaše ali je šetamo na konjima. Imamo polaznike raznih generacija i struka. Početne obuke jesu skupe, jer se radi jedan na jedan a instruktora je malo. Za obuku je neophodno od 10 do 30 časova. Pojedinačno čas košta 2.500 dinara i traje između pola sata i 45 minuta. U paketu, 10 časova košta 12.000 dinara, 20 časova iznosi 18.000 dinara a  30 časova je 23.000 dinara. Kada prođu obuku od 30 časova, polaznici postaju punopravni članovi kluba i mogu da jašu neograničen broj puta u toku meseca. Članarina iznosi 7.000 dinara mesečno i plaća se samo u mesecu kada se jaše“.

    Sanja smatra da svako ko se odluči da pokrene svoj posao mora da ima u vidu da garancije u životu ne postoje.

    „Mislim da sve što radimo iz ljubavi mora da nađe svoj put. Nije lako, nekada će vam ostati prosečna plata, nekada ni to, ali možete da raspoređujete svoje vreme, da radite na sebi a kada ulažete u sebe i nešto što volite, budite sigurni da će vam se na dobar način vratiti“, poručila je ona.

    Izvor: BIZLife

    Foto: Bela griva

    Piše: Tanja Njegomir

    What's your reaction?

    Komentari

    • Na nesrecu

      ...imali smo priliku da upoznamo osobu i ne mozemo preporuciti obuku u ovoj skoli.Razocaranje.Potpouno.

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE