Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    U mnogim poslovima bio je prvi, u jednom brži i od Gugla

    Većina preduzetnika uspeva da pokrene i da se posveti jednom poslu, u retkim slučajevima su to dva. Međutim, na primeru Milana Ristića, mnogo toga što ste do sada znali o preduzetništvu  – zaboravite. Teško ćete uspeti  hronološki da pobrojite sve poslove koje je pokretao i radio, a njegova svestranost, entuzijazam i inovativnost ostavljaju bez daha.

    Kako je sve počelo?

    Sve je počelo 1992. godine, nakon Studentskog protesta, koji je bio prepun pozitivnog naboja i kreativne energije. Učestvovao sam u njegovoj oranizaciji, a moji prijatelji su vodili računarski centar i bavili se dizajnom i kreativnim rešenjima. Pred kraj protesta dogovorili smo se da oformimo studio za dizajn i da se upustimo u preduzetničke vode. Te godine nastao je ’Art Plus’ studio“, priča Milan.

    Nekoliko godina kasnije, osnovao je novu firmu, današnji „Mediapolis d.o.o.“, koja posluje duže od 20 godina.

    „Krajem 1999. godine odlučio sam da u okviru firme formiram štampariju. Ali, naravno, ni 1999. godine politika nije mogla da me zaobiđe. Počeli smo da štampamo za Otpor i ubrzo je najveća količina protestnog materijala izlazila iz moje štamparije. Osim toga, preuzeli smo veliki broj klijenata iz sveta muzičke industrije i NVO sektora“.

    Štamparija je radila odlično, ali sa dolaskom Svetske ekonomske krize više nije bilo isplativo baviti se tim poslom, pa je Milan svoju delatnost preusmerio u drugom smeru.

    Eutelnet i Cepelin Net

    Tokom bombardovanja 1999. godine osnovao je i Eutelnet Internet Provajding, fimu koja je bila web hosting provajder. Bili su pioniri u tom poslu.

    „Mislim da se u tom trenutku niko u Srbiji nije bavio isključivo web hostingom. Svi ostali su zasnivali rad na prodaji internet linkova. Ono što je bilo nesvakidašnje je činjenica da je sve funkcionisalo na samo jednom kompjuteru. U PTT Srbija Netu, koji je u tom trenutku bio najjači provajder, rekli su da je tako nešto nemoguće. Ali, uz pomoć mog prijatelja Radeta Divljakovića i Linux Slackware-a, sve je proradilo“, priča Milan.

    Mnogo toga što je radio bilo je ispred svog vremena. U godini bombardovanja prvi su  pokrenuli web-mail u Srbiji, 7-8 godina pre pojave Gmail-a.

    „Već 2000. pokrenuo sam NetOglase, koji su tokom narednih pet godina, uz Halo oglase, bili najposećeniji internet oglasnik, a odmah nakon toga nastala je i Kafica. Kafica je, zapravo, bila blog, mada će se blogovi pojaviti tek mnogo godina kasnije. Postala je veoma popularna, okupljala je oko 50 autora, a dnevno je beležila preko 2.000 poseta, što je za ono vreme, kada su provajderi nudili konekcije od 64 ili 128kbps, bila izuzetno velika posećenost. Zanimljivo je da sam i NetOglase i Kaficu u potpunosti napisao u Notepad-u, u programu Perl, i to sâm, bez korišćenja bilo kakvih tuđih modula ili softvera. Posebno sam ponosan pa administrativni panel za autore i korisnike, koji je bio funkcionalniji od mnogih današnjih portala“.

    Kada se pojavio ADSL, Milanova želja je bila da se krene i sa tom uslugom, međutim njegov suvlasnik za to nije imao sluha.

    „Pošto smo propustili veliku šansu za razvoj, koja se ukazala pojavom ADSL-a, napustio sam Eutelnet i pokrenuo Cepelin Net, koji se bavio analizom posećenosti sajtova. Primenili smo svoja programerska rešenja, razvili smo svoj sistem za analizu i rangiranje i postali najrelevantniji izvor podataka o posećenosti sajtova u regionu. Samim tim i posećenost Cepelin Neta je bila izuzetno velika, tako da se sajt vrlo brzo našao među 10 najposećenijih sajtova u Srbiji. To je bila 2005. godina, imali smo oko 250.000 pristupa dnevno, uz server koji sve to vozi, a koji je slabiji od bilo kog današnjeg tableta – i sve je funkcionisalo perfektno, bez zastoja. Pretpostavljam da iz današnje perspektive sve ovo zvuči zaista neverovatno“.

    Putujmo u Evropu

    Paralelno sa vođenjem štamparije i internet provajdinga, početkom 2002. godine, sa nekoliko prijatelja Milan osniva NVO „Euroinicijativa“. Napisao je projekat pod nazivom „Putujmo u Evropu“.

    „Projekat je predviđao da 300 najboljih studenata iz Srbije dobije Šengen vize i InterRail karte za mesec dana putovanja po Evropi. U to vreme je izuzetno teško bilo dobiti vizu za ulazak u EU. Ali, u svom projektu, kao garanciju da će se studenti vratiti u Srbiju ponudio sam njihov vrhunski uspeh i status apsolventa ili studenta završne godine“.

    Pošto je realizacija zahtevala saradnju sa nekom evropskom ambasadom, dostavili su projekat ambasadi Austrije. Nije bilo odgovora. Međutim, dve godine kasnije, tadašnji ambasador Austrije,  Hanes Porias je, sređujući svoj radni sto, slučajno naišao na papir sa tekstom projekta i odlučio da Ambasada Austrije podrži akciju.

    Projekat „Putujmo u Evropu“ u Srbiji je organizovan narednih 13 godina. Tokom deset godina organizovan je u još pet zemalja u regionu. U okviru ove akcije, samo u Srbiji, više od 1.500 studenata dobilo je priliku da mesec dana besplatno putuje vozom po Evropi.

    „Moja Srbija“ i „Moj izbor“

    Tokom 2006. godine odlučili smo da pokrenemo projekat ’Moja Srbija’. Podigli smo 6 sajtova na 6 jezika – od MojaSrbija.rs i MeinSerbien.org pa do LaMiaSerbia.org. Takođe, odštampali smo veliku količinu prospekata o Srbiji, na 6 jezika. Sve to smo dali studentima, koji su putovali u okviru akcije ’Putujemo u Evropu’, da besplatno podele svojim vršnjacima širom Evrope. Sećam se kako je bilo zanimljivo pratiti posećenost naših sajtova tokom trajanja akcije. Tačno ste mogli da vidite kroz koje zemlje, odnosno kroz koja govorna područja se naši studenti u tom trenutku najviše kreću. Tokom 3 godine odštampali smo i podelili ukupno 200.000 prospekata o Srbiji“, kaže Milan.

    Tada su fokus rada preusmerili isključivo na Srbiju i ime organizacije promenili u „Moja Srbija“. Bila je to 2008. godina i već se nazirala velika svetska ekonomska kriza.  Među građanima je vladalo veliko nepoverenje u kvalitet domaćih proizvoda pa su pokrenuli akciju „Birajmo domaće“, čiji je cilj bio da podstakne građane da kupuju domaće proizvode. Ova akcija još uvek traje i sada nosi naziv „Srbija ima kvalitet“.

    „Tokom 10 godina, koliko akcija traje, naš tim je proveo na točkovima više od godinu dana, podelili smo desetine tona propagandnog materijala, razgovarali smo sa skoro 100.000 građana i anketirali 25.000 potrošača. Naglašavam da za ovaj projekat nikada do sada nismo dobili niti jedan dinar iz državnog budžeta, niti od stranih donatora“, kaže Milan.

    Na tom talasu napravili su i istraživanje o kvalitetu domaće robe i pokrenuli dodelu priznanja „Moj izbor“, koje se dodeljuje  isključivo na osnovu mišljenja potrošača. Sledeće godine obeležiće desetogodišnjicu akcije.

    „Cilj nam je da nastavimo da se bavimo podsticanjem razvoja domaće privrede i promocijom kvalitetnih domaćih proizvoda. Naša privreda ima šta da ponudi građanima. Često je to roba koja po kvalitetu ne zaostaje za uvoznom ili je čak i bolja od nje, i na to ćemo nastaviti da ukazujemo potrošačima. Naredne godine obeležićemo desetogodišnjicu akcije, predstavićemo građanima i privredi naše dosadašnje rezultate i uvesti dodatne novine, koje će učvrstiti priznanje ’Moj izbor’ na mestu jedne od najprestižnijih nagrada u srpskoj privredi“.

    Osim podrške domaćoj proizvodnji „Moja Srbija“ se bavi i podsticanjem razvoja domaćeg turizma. Kada je Minsitarstvo turizma pokrenulo projekat subvencionisanog odmora u Srbiji, istog trenutka su podržali akciju. I danas se veliki procenat vaučera za subvencionisani odmor rezerviše upravo preko njihovog portala. Osim web sajta, za svoje promotivne aktivnosti najviše koriste društvene mreže, kao i magazin „Moja Srbija“, koji izlazi od 2010. godine.

    „Privatan posao je dobar ako dobro razmislite i znate u šta se upuštate. Ali, itekako može da bude mač sa dve oštrice. Privatan posao svi uglavnom vide kao mogućnost dobre zarade, a on je vrlo često izvor velikih problema, velikog ulaganja energije, velikih obaveza. Međutim, ako dobro isplanirate i imate jasan cilj, nećete pogrešiti“, poručio je Milan svima koji imaju nameru da krenu u privatan biznis.

    Izvor: Bizlife

    Foto: Privatna arhiva

    Piše: Tanja Njegomir

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE