Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Napustila je SIGURAN posao u sudu i posvetila se ORGANSKOJ proizvodnji

    U selu Taraš, na oko 20 kilometara od Zrenjanina, porodica Šokšić izgradila je Bio farmu za organsku proizvodnju. Ovim poslom počeli su da se bave 2007. godine postepeno. Krenuli su od 22 ara a danas imaju 10 hektara. Kada se proizvodnja povećala Gordana je hrabro donela odluku, napustila siguran posao u sudu i počela da se bavi isključivo poljoprivredom.  Zajedno sa suprugov Vojislavom i dva sina, odlučili su da se presele iz Zrenjanina u Taraš. Kupili kuću i započeli potpuno novi život.

    „Suprug i ja smo bili zaposleni. Ja sam radila u sudu a suprug u jednoj firmi u Zrenjaninu. Poljoprivredom smo se bavili, kao hobijem, kao relaksacijom posle posla. Jednom prilkom smo bili na predavanju u  bio školi i tada smo se prvi put susreli sa pojmom organska poljoprivreda. Svidela nam se ta ideja i odlučili smo da pokušamo. Prvo smo sadili na jednoj manjoj njivi od 22 ara. Prvih godina bavili smo se organskom proizvonjom uz poslove koje smo radili“.

    Međutim, 2011. godine  ona je shvatila  da se obim proizvodnje povećava, da je sve više posla te da će morati da odluči da li da napusti posao u sudu ili ne.

    „Više nisam mogla i jedno i drugo. Svake godine smo povećavali zasejane površine pa se i obim posla povećavao. Tada sam napravila rez u svom životu. Ostvila sam sigurnu platu i siguran posao i krenula u nešto potpuno nepoznato i neizvesno, bez ikakve sigurnosti i sigurnog tržišta. Hrabro sam donela tu odluku i porodica me je podržala. Kasnije se ispostavilo da sam napravila pravi potez“, priča Gordana.

    Prema njenim rečima, i suprug Vojislav je godinu kasnije ostao bez posla kao tehnološki višak pa su oboje krenuli da se bave isključivo organskom proizvodnjom. Na pitanje koji su bili ključni problemi na početku, Gordana odgovara:

    „Najteže mi je bilo kada se biljka razboli i treba da je sačuvam. Nisam znala kako. Nismo imali savetodavnu službu za organsku proizvodnju, a pri tom moraš brzo da reaguješ ako biljka oboli. Vremenom sam sve to savladala i mnogo toga naučila, uglavnom od kolega. Učili smo jedni od drugih. Godinama smo prodavali na pijaci na Novom Beogradu i razmenjivali iskustva“, priča Gordana.

    „Taj period je bio baš lep. Bilo je sajmova, festivala, družili smo se i bilo je nekako lagodnije. Sada radimo sa trgovinskim lancima i to je jedna mašina.Trgovinski lanci su vrlo surovi. To je teški kapitalizam i još uvek ne mogu da se naviknem na to. Sada više ne prodajem na pijaci jer je posao sa velikim trgovinama zahtevan, imamo daleko više radnika, povrće sada mora da se pakuje….Trudili smo se na sve načine da nađemo tržište i zadovoljna sam što smo u tome uspeli“.

    Ona kaže da nema velike planove i da je zadovoljna ovim što su do sada postigli. Ono u šta će ulagati u narednom periodu je novo skladište. Njena farma je za tu namenu nedavno dobila i novčanu nagradu od NLB banke u iznosu od 500.000 dinara pa će taj novac upotrebiti za mini hladnjaču.

    Gordana smatra da je poljoprivreda, iako težak, istovremeno i vrlo lep posao. Veruje da će se u budućnosti daleko više ljudi baviti organskom proizvodnjom.

    „Ljudi su kod nas još nepoverljivi i imaju strah od nepoznatog. Međutim kada se obrazujete za ovaj posao, shvatite i da itekako postoji tržite i prostor za razvoj.Mi smo napravili pravu odluku, uspeli smo da sačuvamo svoje mentalno zdravlje i ostanemo na okupu kao porodica. Od ovog posla može pristojno da se živi. Svi mi živimo od ovog posla, drugih prihoda nemamo“, zaključuje Gordana.

    Izvor: Bizlife

    Foto: Bio farma Šokšić

    Piše: Tanja Njegomir

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE