Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Oduvek je znala da će biti pisac, ali ne i da će od toga napraviti biznis

    Ona je pisac, pedagog, izdavač, predsednik bokserskog kluba i majka troje dece. Sve to je Biljana Alavanja, vlasnica izdavačke kuće Samo korak i  autorka romana „Marioneta“ i „Lavirint života“. Slušajući priču svoje bake o položaju žena na ovim prostorima, od detinjstva je znala da će napisati roman o tome. Veruje da je i u životu i u poslu najvažnija hrabrost.

    „Oduvek sam maštala da ću biti pisac i da ću napisati Marionetu. Slušajući bakinu priču, fascinirao me je položaj žena u našem društvu, koliko smo brzo došli do emacipacije i da li je to bio dobar ili loš način.“, kaže Biljana.

    Kroz pisanje je došla na ideju da sama objavi svoj roman i otvori izdavačku kuću, jer je shvatila da je to posao koji je interesuje. Prethodno je radila kao profesor na Učiteljskom fakultetu i njena bazična profesija je pedagog.

    „Došla sam na ideju da otvorim izdavačku kuću da bih ja pisala, a onda se taj posao razvio. Postoje mnogi autori koji pišu odlična dela ali to neće niko da objavi. Veliki izdavači ne žele da objave knjigu ako nisi poznat, ukoliko nisi neko zvučno i prepoznatljivo ime. Ja upravo takve autore i takve dela želim da pročitam i objavim u svojoj izdavačkoj kući. Zašto neko ko nije poznat ne bi mogao da napiše nešto što je dobro i kvalitetno. Meni je najvažnije da objavljujem dela koja su životne priče, nešto što je svakom blisko, nešto što je doživljeno. Mislim da to ljudi najviše vole da čitaju jer se prosto identifikuju sa istinitim životnim pričama ili prepoznaju nekog sebi bliskog ili su čuli nečiju sličnu priču“.

    Pre nego što je napisala prvi roman, otvorila je izdavačku kuću ali ništa o tom poslu nije znala. Uz pomoć prijatelja i poznanika posao se polako razvijao. Pored romana, ona izdaje i piše savremene bajke za decu, a posebno je ponosna na knjigu bajki koja se bavi slovenskom mitologijom.

    „Najlakše je otići u APR i registrovati firmu. Svoju sam otvorila 2014. ali sam intezivno počela da radim tri godine kasnije, kada sam objavila prvi roman. Imala sam sreću da upoznam one koji su zaista dobri u tom poslu. Učila sam od ljudi iz okruženja – od Petra Arbutine iz Službenog glasnika, od Žike Ajdačić, od novinara, pisaca…i mnogo mi je to značilo“.

    Biljana smatra da najveći problem koji može da ima jedna izdavačka kuća su ljudi – saradnici. Morate pronaći pravi tim da bi posao mogao da funkcioniše. Kaže, da tek sada, posle godinu i po dana intezivnog rada, može da kaže da je pronašla pravi tim.
    „Distribucija je, takođe, problem. Mi napravimo dobar proizvod, ali kako stići do ljudi. Marketing i distribucija su veliki problem. Kako da neko čuje za delo i autora. Potrebno je ogromno strpljenje da sve dođe na svoje“, smatra ona.

    Druge izdavačke kuće ne doživljava kao konkurenciju jer veruje da svaka roba ima svog kupca i svako delo svog čitaoca.

    „Ono što je kvalitetno će opstati. Trenutno je najbolja vrsta reklame – preporuka, od usta do usta. Na osnovu preporuke delo traje a ono što je kvalitetno opstaje. Meni je uvek bitnije kakav je neko čovek i stručnjak, nego da li je poznato ime. Imala sam sreću da upoznam odličnog lektora i devojke koje vode marketing“.

    Biljana je dobitnica priznanja „Zlatna značka“ koju dodeljuje Kulturno-prosvetna zajednica Srbije za 2018. godinu za doprinos kulturi i obrazovanju. Ona je borac za očuvanja ćiriličnog pisma i standardizaciju u IT tehnologiji. Ali otkud u boksu?

    „Da nisam počela da se bavim izdavačkom delatnošču verovatno ne bih došla ni do toga. Objavila sam roman „Teškaš“, Nikole Apostolovića i tako sam ušla u taj krug ljudi. Nikola je bivši bokser a sa 17 godina je dobio Oktobarsku nagradu za književnost. Inače sam v.d. predsednika bokserskog kluba Radnički. To sportsko društvo ove godine slavi 100 godina postojanja, a ja sam izdala njihovu monografiju. Ponosna sam na to što u svojoj izdavačkoj kući imam jedno takvo kapitalno delo. Da bi mi se odužili, ponudili su mi počasno meseto a ja sam to sa zadovljstvom prihvatila“, priča Biljana.

    Veruje da je i u životu i u poslu najvažnija hrabrost, upornost i volja. Ne manje važna je i unutrašnja motivacija i zadovoljstvo dok obavlja svoj posao.

    Izvor: BIZLife

    Foto: Promo

    Piše: Tanja Njegomir

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE