Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    PREDUZETNIČKA PRIČA: Mogao je do penzije da radi u državnoj upravi, ali…

    Firmu je osnovao 2010. godine sa početnim kapitalom od pet hiljada evra i odlučio da se bavi prodajom proizvoda malih proizvođača sa područja Vojodine. U poslu mu smetaju veliki državni nameti, nedostatak poreskih olakšica i mala platežna moć kupaca, a nedostaje predvidivost poslovnog ambijenta. Stevan Stakić vlasnik je Vojvođanskog dućana u kome prodaje isključivo proizvode manufakture. Veruje u fer plej, insistira na kvalitetu i zadovoljnom kupcu i poštuje konkurenciju.

    „Na ideju da započnem privatan posao došao sam tako što sam nekoliko godina radio na promociji projekata ruralnog i regionalnog razvoja finansiranih od različitih donatora, koji su imali za cilj razvoj ruralnih sredina. Zapitao sam se – šta bih ja voleo da kupujem od domaćih proizvoda, a da nisu u pitanju industrijski proizvodi? Shvatio sam da su mali proizvođači imali problem da obezbede veću ’vidljivost’ na tržištu i put do potrošača. Ovakav kanal prodaje i saradnje uspeli smo da izgradimo kroz osnivanje klastera ’Vojvođanski dućan’ –  institucionalni okvir u kome se krećemo i radimo“, kaže Stevan.

    Sve je krenulo od projekata regionalnog i ruralnog razvoja na kojima je radio sa Razvojnom agencijom Bačke i Pokrajinskom vladom. Došao je na ideju da otvori prodavnicu namenjenu malim proizvođima.

    „Firma je osnovana 2010. godine i prvo se bavila promotivnim aktivnostima i marketingom. Kasnije sam počeo da se bavim promocijom i prodajom proizvoda malih proizvođača sa područja Vojvodine. Na početku je pomoć bila neopodna i zahvalan sam prijateljima koji su bili uz mene. Danas je tu i porodica koja neizmerno pomaže u svakodnevnim aktivnostima“.

    Stevan kaže da je počeo sa kapitalom od oko pet hiljada evra, a taj novac utrošen je na uređenje prostora, nabavku robe i plaćanje taksi koje država propisuje. Na početku rada najveći izazov je bio kako da približi proizvode kupcima, da ih zainteresuje i objasni zašto su takvi proizvodi bolji od industrijskih.

    „Kada nam je to uspelo, ostalo nije bio problem. Da bi se ova roba kupovala, mora da se proba, prezentuje i da se nudi svakom kupcu koji kod nas uđe.  Za prodaju ovakvih proizvoda neophodno je više truda i svakodnevno održavanje mini prezentacija. Trenutni problem je ekonomska situacija u zemlji jer ljudi gledaju na svaki dinar. Verujem da će se to promeniti i da će prozvode moći da priušti mnogo više kupaca. Ovi proizvodi nisu skupi, kada se uzme u obzir odnos cene i kvaliteta, ali za standard u Srbiji, cene su možda nešto više od proseka“, kaže Stevan.

    Principi poslovanja kojima se rukovodi su fer igra, ispunjenje standarda kvaliteta, zadovoljstvo kupaca i poštovanje konkurencije. Uslovi na tržištu nisu povoljni za male proizvođače, ali ni za trgovce. Sa jedne strane su previsoki nameti koje država propisuje, ne postoji podrška u vidu poreskih olakšica za preduzetnike, a sa druge strane je platežna moć kupaca mala. U poslu mu najviše nedostaje predvidivost poslovnog ambijenta.

    „Sa prijateljima sam osnovao još jednu firmu – United Crafts, koja se na tržištu pojavljuje sa domaćim senfom u pet različitih ukusa i sa tri likera, od maline, višnje i kafe. Planovi za budućnost obuhvataju i stvaranje sopstvene robne marke koju će nositi isključivo kvalitetni proizvodi malih gazdinstava sa područja cele Srbije, kao i širenje tržišta na region“.

    Stevan je inicirao osnivanje klastera malih proizvođača koji je do sada okupio 50 članica. Osnovni uslov za članstvo je da proizvođač nije počeo industrijsku proizvodnju, već se bavi manufakturom. Pored proizvođača, klaster okuplja stručnjake i firme za pisanje evropskih projekata, štamparije, dizajnere, vlasnike smeštajnih kapaciteta, trgovine. Oni čine tim koji je na usluzi svakoj članici klastera po mnogo nižim cenama od tržišnih.

    „Ideja je da se članicama pomogne u razvoju poslovanja, nabavkama mašina, edukaciji ili stručnim putovanjima. Pored toga, želimo da utičemo na institucije da promene regulative kako bi se unapredilo poslovanje malih preduzeća. Troškovi poslovanja su izuzetno visoki. Legalan proizvođač mora da obezbedi zadovoljavajući prostor, unajmi tehnologa, plaća doprinose, kupuje ambalažu, etikete, uradi sve analize. Za njih su izdaci u prvoj godini poslovanja visoki i sasvim je očekivano što mnogi ostaju u ’crnoj zoni’. Zar nije bolje da država smanji namete ili subvencioniše analize ili neke druge troškove kako bi pomogli malog privredniku? Kroz godinu dana u svakoj opštini bi bilo stotinu novih proizvođača koji plaćaju porez i koji mogu da zaposle još radnika. Hoćemo da se izborimo da se privreda zaista zasniva na malim i srednjim preduzećima i proizvodnji, jer je to ključ ekonomskog razvoja jedne zemlje“.

    Stevan kaže da je prilikom pokretanja privatnog posla sebi bio najveća prepreka. Danas je sebi najveća podrška.

    „Ne plašite se posla, pokrenite se i krenite za svojim snovima. Sam sam odabrao teži put. Mogao sam do penzije da radim u državnoj upravi, ali u ovome što radim našao sam sreću“, poručio je on.

    Izvor: BIZLife

    Piše: Tanja Njegomir

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE