Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    PREDUZETNIČKA PRIČA: Mučenje je raditi nešto što ne voliš

    Tražili su imanje nekoliko godina i pronašli ga na sat vožnje od Beograda i nešto manje od Novog Sada, na Fruškoj gori. Ana i Mile Davidović u svetu umetnosti poznati su po delima naivnog slikarstva. Sada su uplovili u još jedan biznis – turizam. Stvorili su mesto za odmor u prirodi “Vilu Davidović”.

    “Eko centar za turizam i kulturu ‘Vila Davidović’ nastao je kao rezultat naših dugogodišnjih težnji i namera da u prirodnom ambijentu objedinimo način našeg razmišljanja, rada i života. Vodili smo se isključivo svojim željama i ukusom kako bismo napravili mesto po sopstvenom kriterijumu koje bi okupljalo ljude sličnog senzibiliteta. Obzirom na činjenicu da se moj suprug i ja već dugo godina bavimo slikarstvom, svako na svoj način, inspiracija je išla upravo na toj relaciji. Priroda ispiriše slikarstvo, dok slikarstvo hrani želju za boravkom na nenaseljenom mestu, van urbane sredine. Ako tome dodamo i brojna putovanja na koja smo išli i na kojima smo počeli da maštamo o stvaranju našeg kutka, mislim da postaje jasnija geneza samog motiva za kretanje u vode privatnog biznisa”, kaže Ana.

    U turističkom biznisu oni su novi . Nikoga nisu lično poznavali ko se bavi tim poslom a ko bi mogao da ih posavetuje. Odlučili su da objedine slikarstvo, turizam i ugostiteljstvo i od svojih hobija naprave biznis.

    “Mnogi nas pitaju zašto smo pored kulture, koja je bila logičan sled, pomešali i turizam i ugostiteljstvo. Objašnjenje je zapravo vrlo jednostavno, kultura i umetnost kao vrlo neprofitabilne delatnosti moraju se finansirati iz nečega. Uostalom, zašto ne omogućiti i drugima, koji možda nisu imali tu nameru, da udahnu bar jedan njen delić”, smatra ona.

    Kaže da nisu želeli da svoj biznis pretvore u klasičan etno turizam, već da naprave mesto za boravak u prirodi, gde će moći da pobegnu od gradske vreve. To je nešto što ljudima koji žive u gradovima nedostaje, oni su željni prirode. Njihovi gosti uglavnom su iz velikih gradova, u najvećem broju iz Beograda i Novog Sada. Turiste za sada primaju samo vikendom  jer je smeštaj za goste u izgradnji.  Na meniju je sremska kuhinja pripremljena od domaćih namirnica.

    “Ove godine smo praktično u eksperimentu i pokušavamo da osetimo šta je to na čemu bi trebalo dalje da radimo.  Reakcije su za sada vrlo pozitivne što nas ohrabruje da istrajemo u ovom pionirskom poslu. Bilo je potrebno tri  i po godine ogromnog truda, energije i sredstava uložiti da mesto dobije trenutni izgled. Svesni smo činjenice da je bar još toliko, a verovatno i više potrebno da ostvarimo sve što smo zamislili. Jasno je da bi sve to bilo mnogo brže kada bismo imali podršku, ali obzirom da smo sve osmislili i finansirali sami moramo pratiti sopstveni ritam”.

    Na imanju, koje se prostire na površini od 1,5 hektara, nalazi se izvor vode i malo jezero, igraonica za decu i sportska igrališta, atelje, voćnjak.

    Vila_Davidovic1

    “Mi na tom imanju radimo preko nedelje a vikendom dočekujemo goste. To je ovogodišnji koncept. Sledeće godine planiramo da završimo smeštaj. U vili postoje tri sobe sa kupatilom i u njima će moći da se smesti najviše 12 ljudi. U nekom daljem planu je izgradnja bungalova  a za to već imamo projekat. Do sada smo sredstva crpeli iz posla vezanog za slikarstvo. Sada želimo da pustimo da se ovaj projekat razvija prirodnim putem. Važno mi je da se troškovi imanja mogu pokrivati od tog posla . Da ovo bude održiva priča koja će opstati”.

    Ana navodi da i slikarstvo i turizam doživljava kao hobi- biznise. Njihova ideja je bila da ljudi koji dođu  na  imanje zbog turističke ponude istovremeno budu u prilici da se upoznaju sa slikarskim delima, jer su to ljudi do kojih ne bi mogli da dopru samo kao umetnici.

    “U vili se nalazi postavka naših odabranih radova koju gosti mogu da vide. Zadovoljna sam kako reaguju i komentarišu. To je uglavnom odabir naših najboljih radova. U pitanju su reprodukcije jer su ti radovi davno prodati. Takođe, nije sigurno da u vili držimo originale jer nismo tu preko cele godine. Planiramo da napravimo i jedan veliki atelje gde bismo preko leta radili”.

    U turističkom biznisu su početnici ali u umetničkom nisu. Ana godinama radi kao menadžer – bavi se prodajom njihovih slika, organizacijom izložbi i putovanja u inostranstvo.

    “Nama se i u poslu koji je vezan za slikarstvo mnogo puta menjala klima na tržištu. Morali smo da napravimo nekoliko iskoraka da bismo potpuno promenili način poslovanja. Menjaju se okolnosti u svemu pa i u tom poslu. Godine 2002. prvi put smo dobili poziv za izložbu u inostranstvu. Mile je bio skeptičan i smatrao je da mi to ne možemo, da je to komplikovano….Međutim, ja sam odlučila da ipak krenemo u taj posao i kasnije se ispostavilo da je to bilo potpuno ispravno. Posle te izložbe počeli smo da dobijamo mnogo poziva tako da smo oko 10 godina izlagali samo u inostranstvu”, kaže Ana.

    Svima koji razmišljaju da krenu u privatan biznis ona poručuje da slušaju svoje srce i da ne ulaze u poslove koji im se na bilo koji način učine odbojnim, ma kako da su isplativi.

    “Mislim da je poenta isključivo u tome da čovek radi ono što voli. Lubav prema nekom poslu je presudna jer je mučenje raditi nešto što ne volite”, poručila je Ana.

    Izvor: BIZLife

    Piše: Tanja Njegomir

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE