Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Šta je potrebno da mali biznis opstane a šta nikako ne smete da radite

    Ona se bavi i uslugama i proizvodnjom. Naizgled dva nespojiva  posla ali u njenom slučaju itekako povezana. Godinama je radila u marketingu i svoje znanje pretočila u posao konslatinga. Po obrazovanju je kostimograf, pa je , sa druge strane, svoje ideje ugradila u svoj brend asesoara za poslovne ljude. Jelena Đaković danas podjednako razvija oba posla a njena firma i brend nose jedno ime – Libra.

    „Suštinski postoje dve komponente posla kojim se bavim. Jedna je marketing i konsalting, imam agenciju u kojoj radi četvoro ljudi. Druga strana priče je kožna proizvodnja. Ovo je proizvod koji sam napravila za svoje potrebe.  Kada idem na sastanak a nosim telefon, rokovnik, vizitkarte, ključeve , blokčić…da sve može da mi bude na jednom mestu, uredno složeno, i zgodno da stavim u tašnu. Kasnije sam počela da pravim i za druge, pa se polako taj hobi pretvorio u posao“, priča Jelena.

    Završila je kostimografiju i svoje znanje primenila na dizajnu kožnih proizvoda. Iskustvo u marketingu koristila je u izgradnji brenda a kasnije i u proizvodnju.

    „Prvo sam se zaposlila u marketing agenciji a kasnije sam radila u hotelskoj industriji kao direktor marketinga i prodaje. Upoznala sam dosta klijenata iz ugostiteljstva i oni su i danas moji najbrojniji klijenti.  U nekom trenutku sam odlučila da osnujem svoju agenciju i nastavim da se bavim poslom kojim volim. Ideju da pravim kožne stvari dobila sam dok sam radila u hotelu „Square Nine“. Kolege su primetile proizvod koji sam napravila za sebe pa su naručili svi menadžeri hotela da napravim i za njih. Tako je sve počelo. Kasnije sam dobijala sve više porudžbina i shvatila da bi to mogao da bude posao. Svoj prvi proizvod nazvala sam ’Libra’ po kome je i moja agencija kasnije dobila ime“, objašnjava Jelana.

    Na pitanje da li je cilj da razvija posao marketinga i konsaltinga ili proizvodnje, ona odgovara da se ne bi odrekla ni jednog ni drugog.

    „Posao sa proizvodnjom objektivno ima veći potencijal zato što ja tu razvijam dizajn a distribucija i proizvodnja može da raste neograničeno. Problem nam je da nađemo ljude koji bi radili sa kožom. To je zanat koji izumire. Naći dobre i kvalitetne zanatlije je najveći problem. Novčana ulaganja nisu toliko velika ali pronaći adekvatne ljude je najteže.  Kada je u pitanju konsalting, volela bih da nekada možemo da biramo projekte, da neke poslove možemo da odbijemo. Ali od toga se živi pa je teško odbiti bilo kakav projekat“.

    Kada je počinjala da radi ovaj posao prvi cilj joj je bio da ne mora više da radi 15 sati dnevno kao što je do tada radila.

    „Zvanično radno vreme mojih zaposlenih je od 10h do 16h. To je tako jer smatram da su produktivniji kada rade kraće ali su tada baš skoncentrisani. Više ne radim 15 sati dnevno, što je veliki uspeh. Mogu negde da otputujem i da nikome ne moram da tražim godišnji odmor a da istovremeno klijentima i dalje budem na raspolaganju. Ogromna je promena bila kada sam počela da radim za sebe. Radila sam i dalje puno ali je ipak sve bilo drugačije“.

    Najčešći problemi sa kojima se susretala u poslu su iznenadni troškovi, na koje uvek morate da računate, naplata potraživanja i zapošljavanje novih ljudi.

    „Kada sam počinjala da radim napravila sam kalkulaciju šta mi je sve potrebno i  koliko to košta. Ali sam zanemarila kalkulaciju koji su sve potencijalni troškovi. Jer, kada vam se pokvari kompjuter nemate nikakvog direktora nabavke da zovete i da sutra dobijete novi. Ne, nego morate sami da ga kupite. Isto je i sa telefonom, automobilom…za svaku stvar sam moraš da platiš. Naplata je, takođe, ovde uvek problem. Biramo sa kim ćemo da radimo ali se ipak tu dešavaju problemi sa naplatom jer se ponekad potraživanja čekaju duže od planiranog. Svi kasne i svi svima nešto duguju. Klijent često hoće da plati ali i prema njemu postoje razna dugovanja, tako da je to začarani krug.  Zapošljavanje novih ljudi nekada predstavlja veliki posao a to je nešto o čemu ranije, dok sam radila za druge, nisam mnogo razmišljala“.

    Onima  koji imaju nameru da pokrenu privatan posao, Jelena  poručuje da je važno da budu svesni sebe – šta su njihove jake strane a šta loše.

    „Za samostalni biznis čovek mora da poseduje ličnu motivaciju i ambiciju. Zato što ima dana kada će svako od nas da se probudi i kaže – danas baš ne bih ništa. Tada morate sami sebe da motivišete. U malom biznisu trebalo bi uvek imati na umu da ako stagnirate to vam je znak da propadate. Morate stalo da se razvijate , mora obim posla da raste, ne može da ostane na istom nivou. Mislim da mnogo malih biznisa propadne upravo zbog toga što se uljuljkaju. Zato uvek mora iz sebe da se izvlači dodatna motivacija“, smatra Jelena.

    Izvor: BIZLife

    Foto: Libra

    Piše: Tanja Njegomir

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE