Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    „Borba nikada NE PRESTAJE, naročito kada ste mala agencija sa juga Srbije“

    Nenad Mladenović je jedan od osnivača i CEO kompanije Neopix iz Niša. Kao jedan od predavača na Webiz-u u Nišu, privukao nam je pažnju iz više razloga. Nenad je kompaniju osnovao u Nišu, ističe da je tim vrlo bitan, ima iskustva i kao frilenser a kaže da je još u detinjstvu otkrio čime će se baviti.

     

    – Svi slušamo priče o tome da neko otkrije „svoj životni poziv“. To je i vaša priča. Kako ste se zainteresovali za dizajn?

     

    Ja se toga ne sećam, ali mi kažu da sam još kao četvorogodišnjak imao izgrađen jasan stav o tome šta mi se dopada, a šta ne. Počev od garderobe i igračaka, preko reklama i video igara. Kasnije sve to dobija novu dimenziju kada su mi kupili prvi računar. Moja generacija je bila ta gde su retki bili pojedinci koji su imali kompjuter dok su pohađali srednju školu, te su za dalje interesovanje i usavršavanje presudnu ulogu imali roditelji koji se na ovu kupovinu, tih ranih dvehiljaditih, nisu tako lako odlučili.

    Tu kreće otkrivanje i isprobavanje raznih alata što dovodi do toga da prvi konkretniji počeci budu u programu Adobe (tadašnji Makromedija) Fleš gde sam se prvi put susreo sa osnovama interaktvnog dizajna i animacije.

    Sećam se da mi je prvi ozbiljniji projekat bio Simensovo „Join Multimedia“ takmičenje srednjih škola Evrope za najbolju interaktivnu prezentaciju i rad na temu kako treba da izgleda srednja škola budućnosti.

    S druge strane, niko se iz mog bližeg okruženja nije bavio dizajnom, ni profesionalno a ni iz hobija, tako da nisam imao od koga da učim niti sam znao da je uopšte moguće zarađivati i živeti od toga, sve dok se nisam kasnije povezao sa dizajn zajednicom preko foruma. Važno je možda napomenuti da tadašnja zajednica nije bila razvijena i pozitivna kao što je sada i dizajneri se nisu međusobno ohrabrivali i pomagali mlađim kolegama kao što je sada slučaj. Ja sam svakako bio istrajan u želji da saznam kako to može da se živi od dizajna, i tek nakon toga dolaze oni momenti gde vidiš kako nešto što te interesuje i voliš da radiš nekome puno znači i spreman je da plati za tvoj trud.

     

    – Uploviti u „preduzetničke vode“ zahteva mnogo energije i požrtvovanja. Koliko je bilo teško otvoriti agenciju u Nišu?

     

    Nije bilo teško početi, ali nije bilo lako opstati.

    Mi smo u sve ovo krenuli spontano, bili smo prepuni želje, ljubavi prema poslu i stvaranju i to nas je pokrenulo. Takođe, bili smo mladi i neiskusni i nismo znali u šta smo se upustili i sa čime ćemo sve morati da se borimo, kao i da borba gotovo nikada ne prestaje.

    Nama je Niš bio odlično mesto za početak, jer smo tu na domaćem terenu. Niš je univerzitetski grad i većina ljudi koji rade u Neopiksu je studirala ovde na Elektronskom fakultetu, a sa druge strane konkurencija kojoj treba kvalitetan kadar nije bila prevelika jer nije bilo Majkrosofta, Nordeusa i ostalih velikana industrije.

    Kada je tržište globalno, a posao takav da možete da ga radite  odakle hoćete, nije presudno u kom gradu počinjete, jer ljudi koji su spremni da autsorsuju posao ne prave razliku da li ste iz Niša, Beograda, Sofije, ili Ljubljane.

    Primetili smo razliku tek kada smo napredovali i počeli da sarađujemo sa velikim svetskim kompanijama koje su navikle da rade sa najpoznatijim agencijama iz Njujorka i San Franciska. Morali smo dosta da se borimo kako bismo pokazali da smo jednako kvalitetni kao i te renomirane agencije, što i skroz ima smisla jer iz ugla njihovog tima za risk menadžment hrabar je potez ući u saradnju sa malom agencijom sa juga Srbije kada raspolažete budžetima kojim možete da angažujete koga god poželite na svetu.

     

    – Kada ste tačno pokrenuli firmu i čime se tačno bavite? Ko su vaši klijenti?

     

    Zvanično se ime Neopix pojavilo u APR-u 17. jula 2013. godine, ali smo ozbiljno počeli  sradom, procesima, zapošljavanjem i širenjem firme u 2015. Do tada smo uspešno funkcionisali kao grupa frilensera.

    Bavimo se dizajnom i razvojem digitalnih proizvoda — mobilnih i web aplikacija koje predstavljaju osnovu nečijeg poslovanja.

    Sarađujemo sa klijentima iz celog sveta, najviše iz Sjedinjenih Američkih Država i Australije. Proteklih godina imali smo prilike da sarađujemo sa zaista raznolikim klijentima, od državnih institucija i organizacija, preko najvećih svetskih kompanija, do malih i ambiocioznih startapova.

    Primer jednog takvog klijenta i projekta na koji smo jako ponosni je booknowmed — web platforma za bukiranje medicinskih usluga koja osobama koje su na dijalizi omogućava da imaju bazu podataka o nekoliko hiljada klinika širom sveta, kao i da bukiraju tretman u roku od samo nekoliko minuta i tako na vreme isplaniraju svoje putovanje. Primera radi, za ovo je pre nastanka ove platforme bilo potrebno više dana ili čak nedelja, te sadašnji sistem donosi pozitivnu promenu na globalnom nivou. Osećaj da smo zajedno sa osnivačima kompanije deo ovako nečega je ono što pokreće ceo tim.

    Moja želja je da u budućnosti sarađujemo i sa domaćim kompanijama, pre svega da im pomognemo da unaprede svoje digitalne proizvode. Dobar deo nas iz firme koristi aplikaciju ili Banca Intese ili Telenor Banke, koristi donesi.com, i s obzirom da smo razvijali baš takve aplikacije s klijentima iz čitavog sveta vidimo koliko ovde ima prostora za napredak. Voleo bih da dobijemo priliku da unapredimo iskustvo korisnika iz Srbije — samim tim i nas samih.

     

    – Koliko se razlikuje freelance karijera i preduzetništvo, s obzirom na to da imate iskustva u oba segmenta?

     

    Postoji dosta preklapanja, pogotovo u početku. Pre svega u pogledu komunikacije s klijentima, pronalaženja projekata i konstantnog rada na unapređenju kvaliteta i procesa. Kada si frilenser na neki način i jesi sam svoja firma.

    I za frilensera i za preduzetnika je jako važna reputacija koja se gradi, što prema klijentima to prema svojim kolegama. Važni su pristup i profesionalnost, kvalitet isporučenog posla, kao i planiranje i biranje projekata.

    Najbitnija razlika u vođenju firme u odnosu na frilens je u odgovornosti koju imaš za nekog drugog osim za samog sebe. Onog trenutka kada pokrenete nešto i uključite nekog u svoj tim, vi ste preuzeli na sebe odgovornost da toj osobi obezbedite ne samo osnovu kao što su redovna i stabilna primanja, već i priliku za razvoj i napredak u karijeri. Neko vama i vašoj viziji daje trećinu svog vremena, stoga smatram da je veoma bitno odgovorno se odnositi prema tome i ne traćiti njihovo vreme.

    Kako firma raste i ima više zaposlenih, samim tim balansirate više faktora odjednom što celu situaciju čini komplikovanijom. Potrebno je sinhronizovati različite veštine, želje i potrebe i učiniti da dobro funkcionišu.

    Kada ste frilenser uvek imate jednostavan egzit, jer možete da se predomislite i zaposlite negde drugde, a kada vodite firmu takva odluka je znatno kompleksnija i utiče na mnogo više ljudi.

     

    – Bez koga ne biste uspeli da osnujete kompaniju?

     

    Bez svojih partnera i suosnivača. Pokrenuti kompaniju nije teško, ali sam potpuno siguran da ne bih mogao da ostvarim sve ovo sam. Deliti s nekim dobro i loše, znati da još neko prolazi kroz isto kroz šta ja prolazim, i moći se u kritičnom trenutku osloniti na „saborca“ je neprocenjivo.

    Oni su bili tu kada je teško, kada se na mišiće radi i treba doći do novih ljudi, a jedni druge konstatno motivišemo i savetujemo, ali i kritikujemo.

    Jako je teško opisati taj odnos ili uporediti ga sa bilo kojim drugim prijateljstvom ili kolaboracijom. Ovo je jedna od onih stvari kroz koju morate da prođete da biste u potpunosti razumeli.

     

    – Jednom prilikom ste izjavili da za vas, pored programera, rade i geografi, filolozi itd. Šta je prednost kada imate tako „raznolik“ tim, a šta nedostaci?

     

    Prednost ovako multidisciplinarnog tima i ljudi koji dolaze iz raznih sfera i struka je upravo u tom pogledu na svet iz različitih uglova, a to pozitivno utiče na kvalitet proizvoda koje praviš kao i na sam proces rada. Tajni sastojak uspešnih timova je upravo taj društveni aspekt zato što u tako dinamičnom i šarenolikom okruženju možeš da naučiš mnogo toga novog i razviješ se kao osoba, ne samo i isključivo kao profesionalac.

    Nisam primetio nedostatke. Vrlo često formalno obrazovanje ili bude nametnuto, ili se prihvata kao „logična opcija“, a ono za šta se ljudi kasnije opredele je ono kada otkriju, kako ste rekli, „svoj životni poziv“. Izbor životnog poziva je pokazatelj ozbiljnosti te odluke i činjenica je da će da se neko svojski potrudi da da sve od sebe da bi postao (naj)bolji u tome.

     

    – Na Webizu se vaše predavanje zove „Digitalni proizvodi: Pogled iza kulisa“. Iza kulisa, šta je bitnije i u kolikoj meri — tehnologija ili ljudi?

     

    Jasno je da su oba aspekta — i tehnologija i ljudi — podjednako bitni za uspeh, ali i za dugotrajnost jer čine dobru osnovu. Bez alata nema zanata, a u rukama najboljih svaka tehnologija čini čuda. Možeš da imaš najbolji tim na svetu, ali ako u kontinuitetu ne radiš na tome da taj tim bude uigran i lepo funkcioniše, šanse za uspeh vam se umanjuju.

    Treba sve to postaviti i održavati, upravo je ta dugotrajnost ono što izdvaja uspešne od onih čija se preduzetnička priča brzo završi. Uz dobro mentorstvo i predan rad, tehničko znanje se može savladati relativno lako, ali je rad sa ljudima gradivo koje je teže savladati a koje pravi razliku.

    Izvor: BIZLife

    Foto: Stefan Đaković

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE