Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Zašto je koncept “Samo domaće” budućnost u proizvodnji hrane

    Dejan, Zorana, Uroš i Đorđe su skladna porodica koja živi u zelenoj oazi na obodu prestonice u Surčinu. Oni rade na svojoj farmi i čine Poljoprivredno gazdinstvo Stakić. Dejan je po struci agronom, Zorana novinar i sportski trener, Uroš je student, a Đorđe učenik srednje škole. Na 70 ari izgradili su svoj mali svet – kuću, zelenu okućnicu, farmu tovnih pilića i svinja, imaju pet plastenika sa poljoprivrednim kulturama, mali vinograd i voćnjak.

    “Dejan je zadužen za proizvodnju, ja za marketing, Uroš za nabavku, razvoz i isporuku robe, Đorđe je zbog toga što ide u školu ‘spoljni momak’. Motiv da započnemo privatan posao bila je ljubav. Pre svega ljubav mog supruga prema poljoprivedi, prirodi, selu, životinjama, a onda i naša uzajamna ljubav. Suprug je rođeni Zemunac, odrastao u novobeogradskim blokovima, ja rođena Vrščanka, odrasla u kući i zaljubljenik u prirodu. Imali smo tek 24 godine, još uvek na studijama, kada smo odlučili da iz urbane sredine odemo da živomo na selo – u Surčin, na dedovini koju je moj muž nasledio od svoje majke”, priča Zorana.

    Dejan je poljoprivrednom i stočarskom proizvodnjom počeo da se bavi još za vreme studentskih dana. Kao student Poljoprivredog fakulteta u Beogradu, pokrenuo je svoj „mali biznis“ već na prvoj godini fakulteta, motivisan pre svega ljubavi prema ratarskoj proizvodnji, a onda i potrebom da sebi omogući dodatni izvor prihoda tokom studija.

    „Početkom 90. godina u Srbiji nije bio pogodan ni ekonomski ni politički ambijent za ovakve poduhvate, ali podstaknuti željom da stvaramo i obezbedimo dodatu vrednost svojim proizvodima, počeli smo da komercijalizujemo to što se proizvede na gazdinstvu. To nam je postao glavni izvor prihoda i način ne samo da se prehranimo, što bi naš narod rekao, već i da napravimo kuću, počnemo sa izgradnjom farme i kupovinom neophodne opreme“.

    To je bio početak njihove priče. Devedesete godine prošlog veka donele su turbulentna vremena u kojima nisu mogli mnogo  da se oslanjaju na državu i bilo kakve podsticaje. Stakići su se zato oslanjali na sopstvene snage. Sa Novog Beograda preselili su se u Surčin 1995. godine, napravili kuću, počeli da ulažu u objekte za stočarsku proizvodnju i za skladištenje poljoprivrednih kultura.

    “Počinjali smo sami, uz pomoć roditelja koji su i sami imali svoja zaposlenja pa je to bilo sve po sistemu “radnih akcija”. Okupimo se, “zapnemo” svi i uradimo velike poslove. Od države nismo mogli da očekujemo nikakvu pomoć jer je za rad i život na selu uvek bilo jako malo sluha u našem društvu”, priča Zorana.

    Mnogi ih tada nisu razumeli. Osuđivali su ih zato što su napustili komfor koji su imali u stanu na Novom Beogradu i došli na praznu parcelu, na 50 ari čistine, na kojoj je nekad bio vinograd.

    “Na korenima dedinog vinograda izgradili smo kuću i više od 1000 kvadrata objekata za proizvodnju i skladištenje, podigli pet plastenika, zasadili mali vinograd iza kuće. Oboje smo završili fakultete i podigli dvojicu sinova, Uroša (21) i Đorđa (17), koji su se aktivno uključili u podizanje imanja“.

    Bilo je i problema. Veliki požar 2008. godine uništio im je dve trećine farme, kompletnu opremu i više hiljada grla stoke.

    „Zbog epidemije ptičijeg gripa morali smo da uništimo ceo turnus od 5.000 pilića, iako naša farma nije bila zaražena. Cenovna politika u poljoprivredi je bila a i sada je nestabilna pa ne možeš da planiraš proizvodnju jer nikad nisi siguran koja će cena biti na tržištu. Bilo je tu čestih podmetanja klipa u zamajac napretka domaćim poljoprivrednim proizvođačima uvozom mesa sumnjivog kvaliteta, damping cene poljoprivrednih proizvoda „velikih“ kompanija. Država nije imala sluha za pomoć mladim porodicama koje su se odlučivale za ovaj vid privredjivanja i život na selu. Morali smo sami da se borimo za parče kolača u pretežno sivoj ekonomiji i vrlo neuređenom socijalnom miljeu“.

    Tek 2005. godine, kada su se stvorili uslovi, osnovali su Poljoprivredno gazdinstvo Stakić i krenuli korak po korak da kreiraju koncept „Samo domaće“ koji poslednjih godina uspešno razvijaju i primenjuju.

    „Radi se o „ideji“ da ono što proizvedemo na našem gazdinstvu, ponudimo ljudima iz grada. Tehnologija proizvodnje je strogo kontrolisana i rukovođena od strane Dejana, kao diplomiranog agronoma. Zemlja, rasadi, izbor zaštita biljne proizvodnje, kontrola uzoraka, kao i uzgoj grla u stočarskoj proizvodnji, sve to se planira i realizuje uz primenu organskih i bioloških metoda kad god je to moguće u biljnoj proizvodnji, a stroga veterinarska kontrola sprovodi se kod stočarske proizvodnje. Sa druge strane priprema proizvoda voća i povrća, kao i obrada mesa je potpuno tradicionalna“, kaže Zorana.

    Paprike se peku na „smederevcu“, ljušte, cede, ručno melju i pravi se domaći ajvar. Od svinja, koje su  potekle od njihovih tzv. umatičenih grla (sa pedigreom) prave se domaći suvomesnati proizvodi (kobasice, kulen, slanina, suvi vrat i pečenica) koje suše u svojoj pušnici prema starinskom dedinom receptu.  Od jagoda koje uzgajaju na prirodan način prave džem…

    „Naši kupci, od nas naručuju piletinu, domaća jaja, suvomesnate specijalitete, ljute papričice i sve ono što proizvedemo na gazdinstvu, a mi im to upakujemo u ambalažu i isporučimo na kućnu adresu. Poslednjih godina odbijamo narudžbine jer imamo ograničene kapacitete a ne želimo da na račun kvantiteta ugrožavamo kvalitet“.

    Planova je mnogo. Stakići nameravaju da postave nekoliko košnica kako bi svom asortimanu dodali med. Želja im je da koncept „Samo domaće“ razvijaju u pravcu poručivanja proizvoda preko interneta. Razmišljaju da otvore i svoj restoran u kome će se služiti samo ono što su proizveli na imanju i jela koja su napravljena od njihovih proizvoda. Nema razloga da im ne uspe.

    Izvor: BIZLife

    Foto: Lična arhiva

    Piše: Tanja Njegomir

    What's your reaction?

    Komentari

    • Tamara

      Sjajni ljudi i sjajni proizvodi!!!

    • Sandra

      Bravo za Stakiće! Hrabro, požrtvovano, dalekovido... Država mora da shvati da je ovo budućnost Srbije, da je ovo recept za uspeh domaće privrede i podrži porodice poput njihove, a ne samo strani kapital i velike kompanije...

    • Milenko

      Sjajna porodica. Slozni, vredni, posteni i pre svega divni ljudi.

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE