Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    „Reality Check”

    Piše: Tibor Jona

    Zašto bi u eri interneta i servisâ poput „Netfliksa” i „Jutjuba”, pa čak i „Instagrama”, bilo koga nerviralo kakav program imaju domaće televizije – meni nije najjasnije. Na primer, na „Jutjub” kanalu „Moskva filma” možete naći sve što je ikada snimljeno u ovom studiju, sve sa srpskim titlom. Sa te strane, baš me briga šta Radoš Bajić snima, jer izbor i alternativa postoje. Briga me iz ugla korupcije i moralne devalvacije javnog servisa, ali to je druga priča. Na kraju, nisam ni ja arbitar elegancije, ima i ko voli te „radošijade”, pa eto mu ih, neka je bar neko veseo u ovoj zemlji.

    Istina je i da nisu svi uspeli da se naviknu na internet i nemaju svi nivo digitalne pismenosti koji im omogućuje da se snalaze po bespućima interneta. Njima saučešće i sva moguća empatija zbog užasa, vređanja, bestidnosti, ponižavanja i polupornografije, kojima su izloženi na dnevnom nivou. Dužnost svakog svesnog građanina je da spasava ove ljude od pošasti klasične televizije. „Jutjuba” i „Netfliksa”, braćo, a ne zvona, praporci i domaća televizija!

    Klasične televizije u Srbiji zapravo su prestale da budu svedok vremena i pretvorile se u svedočanstvo o vremenu. A ako bi im trebao svetac zaštitnik, grof Potemkin Katarine Velike bi im bio savršen izbor. Naše televizije se, zapravo, bave istim poslom kao i poznati Rus – slikaju realnost koja ne postoji ali je lepa, izbegavajući onu koja postoji ali je ružna. Naše domaće Potemkinovo TV selo tako i bukvalno zasenjuje – što stvarnost, što prostotu. Nakon gledanja naše televizije, vi niste informisani, nego slepi od sjaja koji vam je prikazan, a građaninu se stvara utisak da sve zna – iako realno zna malo ili ne zna ništa.

    Umesto da život nameće teme televiziji, televizija ovde nameće teme životu. Od nikad nerealizovanih paklenih planova i državnih udara, preko ekonomskih bajki, sve do basni o političkim protivnicima koje god vlasti, jako se malo toga što mediji prenose zapravo tiče realnog života građana. Izgleda kao da televizije i ne prave svoj program da zadovolje potrebe građana, već program političko-ekonomskih i kriminalnih elita u ovom društvu.

    Jako je interesantno da od interesa ovih grupa nema bitnijih tema i da se njima žrtvuju čak i naizgled svete krave našeg narativa – na primer, najskuplja srpska reč: Kosovo. Imajući u vidu patriotski hiperpatos sa kojim naše TV stanice decenijama izveštavaju o ovoj temi, čovek bi pomislio – evo nečeg svetog i važnog ovom društvu. Na ovoj temi se, takođe, decenijama legitimišu patriote i žigošu izdajnici ovog društva i, zbilja, da se informišete samo sa naših televizija, mislili biste da svi građani ustaju i ležu brinući o sudbini Kosova. Kad ono!

    Pre nekoliko nedelja na programu jedne od naših veoma popularnih televizija dogodilo to da najave o novoj sezoni rijaliti programa potisnu čak i neprikosnovenu prvu vest svih televizija – aktivnosti predsednika, i to o pitanju teme svih tema ovog društva (kako nas sa TV-a ubeđuju) – Kosova. Saznali smo tako u udarnom dnevniku prvo koliko kvadrata ima rijaliti, pa tek kasnije kakva je sudbina dela naše teritorije – onog istog zbog kojeg se decenijama žrtvuje budućnost ove zemlje i ovog društva i na kojem su paralelno zgrnuta krezovska bogatstva.

    To je, možda, bio i najiskreniji momenat u novijoj istoriji ove TV postaje – to jest, bile su to možda i prve realno ili realnije postavljene vesti nakon dugo vremena. Osnovano sumnjam, naime, da našeg građanina i zaista mnogo više zanima rijaliti nego li Kosovo, najviše zbog toga što o rijalitiju ima mnogo više informacija nego o Kosovu. Što je isto cakano.

    Čudno je bilo dobiti ovu malu potvrdu teze da kod nas finansijski interes i zaista stoji ispred sudbine države. Jer nije da to nismo naslućivali svih ovih godina gledajući kako nam društvo propada, a „nuvo-riš” klasa polit-biznismena izranja na površinu kao suveren gospodar naše zbilje. I tako je jedan rijaliti program ispunio obećanje iz svog imena i pokazao nam „rijaliti”, tj. stvarnost, doduše nevoljno, ali šta je tu je – nismo u prilici da biramo. Baš divan „riality check”! A sad nazad na „rijaliti” i Miku i Gibu!

    Izvor: BIZLife magazin

    Foto: Privatna arhiva

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE