Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Recept za uspeh: „Ako makar malo naučimo iz grešaka, onda nisu uzaludne“ (VIDEO)

    Biti iskren prema sebi i svojim saradnicima neprocenjivo je iskustvo, koje, kada usvojiš kao vrednost koju primenjuješ, deluje terapeutski i oslobađajuće, priča za BIZLife Miloš Đogić, menadžer, Bageterija.

    • Šta je presudno za uspeh: naporan rad ili strast?

    Smatram da je podjednako važno imati upornost i istrajnost. U poslu kao što je moj svakodnevno dolazi do neplaniranih situacija koje zahtevaju brza rešenja i donošenje odluka u trenutku. Za takve stvari treba biti spreman svaki put kada ustaneš i kreneš u novi dan. U suprotnom, od uspeha nema ništa. Takođe, mislim da je i strast prema poslu koji radiš vrlo važan deo cele priče, jer bez strasti nema ni motivacije, a onda ni uspeha.

    • Koje je najvažnije pitanje koje morate da postavite sebi kada započinjete neki zadatak ili novi posao?

    Šta želim, koji je moj cilj? Kako da ga ostvarim? Ne samo kada počinješ novi posao – potrebno je da se konstantno preispituješ. Šta još mogu da uradim? Šta sam uradio a možda sam mogao bolje? I greške. One su dragocene. Svi ih pravimo, tu su. Ali ako makar malo naučimo iz svake greške, onda ona nije bila uzaludna.

    • Kojim vrednostima ste se vodili na svom putu ka uspehu?

    Ako bi trebalo da izdvojim jednu vrednost, to bi bila iskrenost. To je nešto što promovišemo u okviru funkcionisanja našeg tima. Istina je uvek dobra, možda ne i uvek prijatna, ali je potrebna kako bi se ostvarivali ciljevi. Biti iskren prema sebi i svojim saradnicima neprocenjivo je iskustvo, koje, kada usvojiš kao vrednost koju primenjuješ, deluje terapeutski i oslobađajuće. Kada smo svi rekli jedni drugima ono što imamo (u granicama posla i pristojnosti, naravno), napravili smo veliki korak ka boljim odnosima. Kao mlađi sam često bežao od toga da iznesem svoj stav kako ne bih ulazio u konfrontaciju. Sada, međutim, smatram da je to neophodno i dobro za posao.

    • Šta vam je najviše pomoglo u izgradnji poslovnog kredibiliteta?

    Uvek pokušavam da se postavim u ulogu klijenta. Mislim da je taj način gledanja iz perspektive osobe koja očekuje od vas neku vrstu usluge ili servisa presudan za dalji uspeh – i u konkretnom slučaju i uopšte. Možete da platite marketinškim stručnjacima da šire priču o tome kako je vaš biftek baš taj koji je najbolji u gradu, ali je za kredibilitet jedino važno šta kaže gost kada ode, kao i to da li se vrati. I nije važno šta kaže vama, već svojim prijateljima, kolegama.

    • Na koji uspeh svoje kompanije ste najponosniji? Šta je vaš najveći lični uspeh?

    Učešće u organizaciji događaja „Mercedes Benz – S class premiere”. Sam događaj, scenografija, hrana i piće bili su na drugačijem nivou od bilo kog dešavanja koje sam posetio do tada i to me je poguralo da počnem da razmišljam na drugi način. Kada vidiš kakva je celokupna produkcija jednog takvog događaja za možda i najbolji automobilski brend na svetu, to mora da te natera da pokušaš da izvučeš iz sebe najbolje kako bi usvojio bar deo toga. Počeo sam bolje da planiram, da se trudim da što više predviđam situacije. 

    • Ima li uspeh cenu?

    Svaki uspeh ima svoju cenu – u suprotnom ga ne možemo smatrati uspehom, već sticajem srećnih okolnosti. Nekada sam odsutan previše od kuće i nemam vremena za prijatelje, ali smatram da su to opšta mesta kod svih nas koji živimo ovaj moderan, brz život. Sa druge strane, ljudi sa kojima radiš vremenom postaju prijatelji, tako da i to može da bude nagrada za taj uspeh. 


    • Koji način razmišljanja vas je doveo tu gde ste sad?

    Mislim da je u mom poslu neophodno biti potpuno na usluzi klijentima/gostima. To je način razmišljanja koji sam naučio kroz rad sa svojim dugogodišnjim saradnikom i mentorom Goranom Jevićem (Iguana, Comunale). Jednostavno, kao ugostitelj, ti si tu da saslušaš želje klijenta i da ih uobličiš u nešto opipljivo, da iz njihove ideje izvučeš maksimum ostvarivog. Tako se desi da radiš, recimo, neki korporativni događaj – sa osmehom na licu i dok kuhinja, koja je inače zatrpana redovnim poslom, kasni sa hranom, dobavljač pića nije dostupan na telefon, u sebi razmišljaš: „Šta ovo sve meni treba!” A oko sebe, zapravo, vidiš ekipu koja se vrhunski zabavlja. Rekao bih da je taj momenat na kraju rezultat tog načina razmišljanja.


     

    Izvor: BIZLife magazin

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE