Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    VOICE: Država vrati crkvi zemlju, crkva je zameni sa biznismenom, a paori ostanu bez njiva

    Poljoprivrednici u mestu Erdevik u Vojvodini ostali su bez poljoprivrednog zemljišta koje im je država godinama izdavala u zakup, jer su bezmalo sve erdevičke njive u postupku restitucije vraćene Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC), koja ih je potom „zamenila“ sa jednim od najvećih lokalnih zemljoposednika, piše danas Vojvođanski istraživačko-analitički centar (VOICE).

    Lokalni poljoprivrednici optužili su sremsku eparhiju SPC-a da je sa Agencijom za restituciju „namestila“ da u restituciji dobije baš te njive u Erdeviku, jer je to bilo u njenom interesu i u interesu „pojedinaca koji imaju velike posede u ovom ataru“.

    „Po Zakonu o vraćanju poljoprivrednog zemljišta crkva može da dobije natrag i druge njive, ako država ne može da joj da one koje traži. Ali, kako baš da crkva u Berkasovu ne dobije u restituciji njive u Berkasovu već u Erdeviku“, kažu poljoprivrednici iz Erdevika.

    Oni tvrde da i crkvi u Suseku takođe nije dato zemljište u tom selu već u Erdeviku, a isti je slučaj i sa crkvom u Višnjićevu i drugim sremskim mestima.

    „Zašto je i kako je sve te parcele Eparhija sremska uzela kod nas“, upitali su poljoprivrednici iz Erdevika.

    Oni su optužili SPC da je parcele koje je restitucijom dobila u Erdeviku izdavala bez licitacije, te da ih je menjala sa biznismenom Miletom Blagojevićem, odnosno da je Blagojević davao svoje parcele crkvi, a zauzvrat dobijao one koje su Eparhiji sremskoj vraćene u restituciji.

    „Ko bi se odricao boljih njiva i uzimao lošije da od toga nema finansijsku korist“, upitali su poljoprivrednici u razgovoru za VOICE.

    U sremskoj eparhiji SPC-a su VOICE-u odgovorili da je te godine kada je organizovana licitacija bilo trvenja i tenzija pa se stoga sada erdevičke njive u njenom vlasništvu izdaju „pouzdanim zakupcima po realnoj ceni“.

    Odgovarajući na pitanja u vezi sa vraćanjem državnog poljoprivrednog zemljišta sremskoj eparhiji, Agencija za restituciju odbacila je kao „neutemeljenu“ konstataciju VOICE-a da je u Suseku, Višnjićevu, Neštinu i drugim mestima bilo njiva za povraćaj te da nisu morali crkvi da vraćaju zemljište u Erdeviku.

    „Srpskim pravoslavnim crkvenim opštinama iz sastava Eparhije sremske vraćeno je pravo svojine na 287 hektara poljoprivrednog zemljišta u KO Erdevik. Reč je o poljoprivrednom zemljištu treće do pete klase i neznatno druge klase“, navodi se u dopisu koji je potpisao vršilac dužnosti direktora Agencije za restituciju Strahinja Sekulić.

    Dodaje se da nije samo srpskim pravoslavnim crkvenim opštinama u sastavu Eparhije sremske SPC vraćeno pravo svojine na poljoprivrednom zemljištu u KO Erdevik, već i Rimokatoličkoj crkvi – 13 hektara.

    S druge strane, opštine Bačka Palanka i Beočin dostavile su VOICE-u podatke iz kojih se vidi da je u Neštinu i Suseku bilo dovoljno državnih oranica za povraćaj crkvi.

    Novinar i publicista Branislav Gulan, autor knjige „Sudbina oduzete imovine“, koja je dobrim delom posvećene i restituciji crkvene imovine, rekao je za VOICE da je crkva najbolje prošla u vraćanju zemljišta, jer joj je najviše vraćeno.

    „Crkva je dobila više od 50.000 hektara poljoprivrednog i šumskog zemljišta. Pritom, donosile su se špekulativne odluke – kako je bilo ranije, tako je i sada. Kao na lutriji – nekome se vraća sve, i više od onoga što je imao, a nekome ništa“, rekao je Gulan.

    On je ocenio da je „skandalozno to što je crkva van sistema – poreskog, fiskalnog i bilo kog drugog, pa može da radi kako njoj odgovara“.

    „Problem je u tome što se zemljište vraća crkvi koja je van sistema, a ne vraća seljacima i zadrugama. Zadrugama je vraćen status ali nije imovina, a crkva ima povlašćeni status, a dobija i imovinu“, kazao je Gulan.

    Biznismen Mile Blagojević nije želeo da da izjavu za VOICE.

    Izvor: Beta

    Foto: Pixabay

    What's your reaction?

    Komentari

    • Novica

      Razumem kada se restitucijom vraća imovina vlasnicima ili njihovim naslednicima ali u slučaju crkve to nema ama baš nikakve logike. Sadašnji crkveni upravitelji (ne znam kako drugačije nazvati tu grupu) nemaju nikakva nasledna prava jer nisu direktni potomci nekadašnjih upravitelja takozvane crkvene imovine. Ti pređašnji upravitelji nisu ni mogli biti vlasnici imovine jer je to NARODNA imovina. Razmotrimo nastanak takozvane crkvene imovine. Pojedinci su SVOJU imovinu ustupali crkvi sa namerom da ista služi narodu. Takođe, i vlast je, u ime naroda, ustupala NARODNU imovinu crkvi. Dakle, u svakom slučaju ta imovina treba TRAJNO da ostane narodna ili društvena. Mislim da ništa nije sporno u tome što je društvena (državna) vlast nekom prilikom vratila narodu imovinu. Nemam ništa protiv da neko sada ustupi SVOJU imovinu bilo kome ali žestoko se protivim da vlast, bez izjašnjavanja građana, ustupi bilo kome, bilo koju NARODNU imovinu. Sličan društveni problem imamo u slučaju ustupanja NARODNE imovine naslednicima Karađorđevića.

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE