Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Desert pre glavnog jela? Zašto da ne!

    Društvo i društveni odnosi (od kojih većina, barem u početku, potiče od dinamike ishrane u porodici) nas uče o kulturi ishrane. Iako je nemoguće da svoju decu u potpunosti zaštitite od sveta i načina na koji društvo govori o hrani, ono što možete da učinite jeste da promenite obrazac obroka kod kuće.

    U mnogim kućama sve počinje nevinim, dobronamernim zahtevom: „Pojedi povrće i onda možeš da uzmeš desert.“ Za roditelja je ovo razumna razmena, ali za dete to u stvari znači sledeće: „Mama me tera da prvo pojedem ovaj odvratni prokelj kao kaznu, a onda kao nagradu dobijam parče torte.“ Ovo može da ima kratkoročan efekat u smislu da podstakne unos vlakana kod deteta, ali ga neće navesti da poželi pun tanjir prokelja kada je van kuće i kad niko ne nadgleda ono što jede.

    Ja sam odlučila da to ne radim. Plan kod prelaska na čvrstu hranu mi je bio da ponudim raznovrsnu hranu različitih ukusa, tekstura, boja i hranljivosti i dopustim svom detetu da ga vodi intuicija. Takođe sam počela da poslužujem desert  SA graškom, slatkim krompirom i ribom, i da mu dozvoljavam da samo izabere ono što će prvo da pojede.

    Vaše dete uči da jede kao odgovor na potrebe svog tela i povezuje obrok sa zadovoljstvom (a ne pritiskom), tako da se ne treba nervirato oko toga šta jede ili koliko.

    Ovo u praksi znači da se servira porodični obrok i pustite dete da odluči šta će da jede i kojim redom. Iako su porcije salate, pirinča i pečene piletine teoretski neograničene, preporučuje se ograničavanje deserta na jednu dečju porciju kako ne bi potisnulo apetit za druge namirnice, ali eliminiše njegovu moć i moralnu vrednost.

    Postoje TRI razloga za ovaj nekonvencionalan pristup.

    1. Kao prvo, kad čuvamo desert dok dete ne pojede povrće (kao što biva u tradicionalnom rasporedu tokom obroka), mi nesvesno detetu dajemo prvu lekciju iz kulture ishrane: a to je da su namirnice bogate šećerom a siromašne hranljivim materijama povezane sa halapljivošću, požudom i krivicom, te da služe isključivo kao nagrada za unos ne tako ukusnih „dobrih“ namirnica.

    2. Kao drugo, to našu decu podstiče da brzo pojedu večeru kako bi što pre dobila desert, što smanjuje uživanje u porodičnom obroku.

    3. I kao treće, to jača spoljašnje signale koji zaglušuju dečju intuiciju, bilo da ih podstiče da ne pojedu celo glavno jelo u pokušaju da ostave mesta za desert, ili da jedu glavno jelo dok ne budu siti, a da onda pojedu desert, iako su puni. Jer i tako uvek imamo ekstra prostora za desert, zar ne?

    Izvor: BIZLife/Self.com

    Foto: Pixabay

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE