Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Glumac i preduzetnik Aleksandar Radojičić: Preduzetništvo kao avantura u nešto nepoznato

    Aleksandra Radojičića publika je bolje upoznala kroz seriju „Montevideo, bog te video“. U poslednjih deset godina snimio je dvadesetak serija i filmova, a uz to član je i pozorišta „Boško Buha“ u Beogradu. Nedavno je ušao i u preduzetničke vode.  

     

    Mnogo glumaca nije radilo u prethodnom periodu jer su pozorišta bila zatvorena, a sa druge strane, serije i filmovi snimali su se više nego ikad. Kako je vama profesionalno proteklo ovih nekoliko meseci?

    Od početka vanrednog stanja i policijskog časa svi smo se nekako koncentrisali na mere opreza, širenje svesti o opasnosti koju virus nosi i jednostavno smo prihvatili trenutnu situaciju – da je najvažnije ostati u svojim domovima, posao nije bio u prvom planu. To nametnuto usporavanje životnog tempa i distanciranje od porodice i prijatelja pomoglo mi je da osvestim zaista bitne stvari u životu i da svaki novi dan, svaki novi izazov, svaki momenat sa najbližima gledam kao na blagoslov i da više cenim stvari koje sam podrazumevao. Između ostalih, i svoj posao. Nije bilo važno koja je predstava, da li je dnevno ili noćno snimanje, na plus ili minus 40 – dosta mi je bilo odmora. Snimanja su počela, čak intenzivnije nego pre vanrednog stanja. Publika se bojažljivo, uz sve mere opreza, vraća u pozorišta. Preko maski, prepolovljenih kapaciteta i distance u gledalištu, ali opet komuniciramo sa publikom. Svima nam je to falilo, čini mi se.

    Vas je šira javnost upoznala kroz seriju „Montevideo, bog te video”. Koliko je važno da još kao mlad glumac dobijete takvu pažnju kroz tako veliki projekat?

    Zahvalan sam što sam četiri i po godine bio deo te predivne priče i to je početak kakav nisam mogao ni da sanjam. Međutim, projekti kao što je „Montevideo” retko se dešavaju, pogotovo s obzirom na novac kojim raspolažu produkcije u Srbiji, tako da mislim da ne samo da nije neophodno za jednog glumca da na početku karijere bude deo takvog projekta već je mali broj njih imao takvu odskočnu dasku, pa opet imamo veliki broj fenomenalnih glumaca. Neophodno je iskoristiti svaku ukazanu priliku i ne potcenjivati projekat i ulogu. Verujem da, ako vredite, neko će to već primetiti.

    Od kog kolege ste do sada najviše naučili o stvarima u vezi s poslom, ali i o životu generalno?

    Zaista ne bih mogao da izdvojim jednu osobu. Mnoge kolege su kroz savete, dobronamerne kritike, kroz svoje postupke i odnos prema poslu i kolegama doprinele da se izgradim i kao glumac, ali i kao čovek. Najviše stvari naučio sam od kolega sa kojima se intenzivno družim godinama (Viktor Savić, Radovan Vujović, Ivan Zekić, Andrija Milošević itd.), ali naravno da su na početku karijere najviše uticali neki od mojih uzora iz detinjstva sa kojima sam imao tu čast i da sarađujem.

    Aktivni ste na društvenim mrežama, vaš Instagram nalog ima preko 150.000 pratilaca. Da li je u današnje vreme za glumce, umetnike jak i aktivan profil na društvenim mrežama nešto što se mora imati?

    Ubedili su me pre pet-šest godina da otvorim Instagram „zbog posla”. Nije mi padalo na pamet da će društvene mreže jednog dana biti sastavni deo svakog javnog posla, pa i glume. Mislim da je dobro imati jak profil sa komercijalnog aspekta, ali mislim da to ne može (ne sme) biti ikakvo merilo kada je umetnost u pitanju.

    Na kakvom projektu biste voleli da radite u budućnosti?

    Na svom. Tačnije, voleo bih da se sa svojim prijateljima, kolegama, kvalitetnim, talentovanim ljudima oprobam u stvaranju projekta „od nule”, od prvog slova u scenariju. Voleo bih da u tom smislu izađem iz svoje zone komfora i da preuzmem inicijativu za tako nešto. Smatram da možemo da ponudimo nešto novo, drugačije, imamo šta da kažemo, a mislim da ćemo najkonkretniji biti kroz naš posao. To je, eto, jedna želja koja je prerasla u cilj.

    Možemo videti da ima sve više glumaca koji ulaze u vode preduzetništva. I vi ste sada praktično u tome. Kako ste se na to odlučili?

    Razloga ima više. To se dugo krčkalo u meni, ali sam bio strpljiv, čekao sam da se poklopi dosta stvari. Jedan od pokretača je želja za nekom vrstom samostalnosti i sigurnosti. Iako je preduzetništvo sve osim sigurno, smatram da je dobro imati i opciju B, kao i C. Ne znam da li ću imati tu sreću da se celog života bavim glumom i da od nje živim. Voleo bih da skinem određenu vrstu pritiska koja vas u nekim momentima onemogućava da odbijete ulogu ili projekat koji vam se ne radi. Sa druge strane sam znatiželjan. Kroz posao sam upoznao bezbroj uspešnih ljudi raznih zanimanja, slušao njihova iskustva, savete, probleme. Mislim da to iskustvo i znanje koje sam stekao (koje je još uvek na nezavidnom nivou) mogu da iskoristim i da pokrenem nešto svoje. Na to gledam kao na avanturu u nešto nepoznato, ili nedovoljno poznato, i testiram sebe i svoje sposobnosti i na nekom drugom polju.

    Zašto ste odabrali baš akai bobice i u čemu je njihova tajna?

    Kada sam rekao da sam čekao da se poklopi dosta stvari, jedna od najbitnijih je ta da moram da stojim imenom i prezimenom iza tog posla/proizvoda. Da budem iskren, akai je pronašao mene. Prijatelj Goran Dželatović mi je predložio da dovedem brend iz Londona u Beograd. Tada nisam znao mnogo o tom brazilskom voću, kao ni dobar deo ljudi u Srbiji. Počeo sam malo da istražujem i upoznao sam se sa prednostima koje akai ima po zdravlje čoveka (jačanje imuniteta, gubitak težine, brži oporavak mišića, usporavanje procesa starenja itd.). Pored toga, ono što je jako bitno – em su zdrave, em preukusne. S obzirom na to da ceo život treniram, a poslednjih 10-ak godina se, za svoju dušu, bavim ishranom, dijetama, istražujem zdrave namirnice, znam koliko je teško naći zdrav, ukusan, a brz obrok. Sve to sam našao u akaiju i želeo sam to da podelim i sa ljudima u Srbiji.

    Da li ste, pre nego što ste krenuli, napravili biznis plan i šta je u tom prvobitnom planu bilo sadržano?

    To se sve odigralo toliko brzo da sam na teži način naučio koliko je važno od početka imati biznis plan. J Međutim, na mišiće, volju, ali i sposobnost snalaženja u novim okolnostima, postavili smo brend na noge. Sve je otežao prerani gubitak jednog od mojih partnera, saradnika, ali i velikog prijatelja, koji je bio važan deo tog projekta. Naravno, kao i cela situacija oko kovida. Međutim, takve okolnosti, ukoliko imate jasan cilj, morate preokrenuti u motivaciju i nastaviti još jače, sa još više žara i vere. A šta stoji u biznis planu – ne bih da otkrivam, nadam se da ćete imati prilike da vidite na delu.

    Šta je vaš krajnji cilj? Kada razmišljate o vašem proizvodu, gde mislite gde je „plafon” kada su snovi u pitanju?

    Što se samog akaija tiče, cilj je da, za početak, ljude u Srbiji i regionu upoznamo sa ovom superhranom i njenim benefitima, a zatim i da što više ljudi ima prilike da je proba. Ukoliko imamo sličan ukus, zaista je nebo granica.

    Izvor: BIZLife magazin

    Foto: Nebojša Babić

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE