Pridružite se poslovnoj zajednici od 20000 najuspešnijih i čitajte nas prvi

    Liderstvo za sve

    Piše: Darko SOKOVIĆ, Izvršni partner za strategiju i razvoj, „Propulsion”

    Liderstvo nije opciono, ono je obaveza svakog mladog čoveka

    Ako ste imalo putovali po zemljama naslednicama bivše države, znate da razgovor s ljudima ne ide tako teško kao što bi se na prvu loptu moglo pomisliti. U tim ćaskanjima, podela na „nas” i „njih” uživo nije toliko snažna kao u medijima, ili kad nismo zajedno. Često nehotično pravimo ustupke da ne bismo „drugu stranu” možda uvredili. Koliko ste samo puta svoj jezik nazvali „našim” iz ovog razloga? I mada, svesno ili nesvesno, znamo ko je odgovoran za sve što je bilo, ti razgovori najčešće završe nekom varijantom: „Ko nas, bre, zavadi!” Nakon što se izgrlimo, obično dođemo do laičkog konsenzusa: ako nas išta spase sve skupa, biće to mladi, ekonomija i znanje.

    U ovakvom posleratnom rezonu nismo prvi. Nakon Drugog svetskog rata, 1948, mladi iz sedam zemalja Evrope okupili su se i odlučili da učine sve što je moguće kako se ovakvi konflikti više ne bi događali. Nadali su se, naime, da mogu da promene svet, osobu po osobu. Stvoreno je, tako, međunarodno udruženje studenata ekonomije i srodnih oblasti – Association internationale des étudiants en sciences économiques et commerciales. Danas su nam ovi sjajni mladi ljudi poznatiji pod imenom AIESEC i najveća su svetska organizacija za mlade koju sami mladi ljudi i vode, prisutni u 126 zemalja. U njihovom je članstvu gotovo 40.000 ljudi, a svake godine kroz programe koje osmišljavaju, organizuju i sprovode prođe bar još isto toliko njih.

    Impresivno. Žele da spreče ratove, jasno, ali šta se tamo radi? Učlaniš se, i?

    Priča o AIESEC-u zapravo je priča o liderstvu. Jednostavno, teška vremena zahtevaju poseban skup umeća od mladih ljudi kako bi bili u stanju da se snađu u komplikovanom svetu koji se stalno menja. Tako je bilo sredinom XX veka, a tako je posebno danas. Bez tih znanja nije moguće biti relevantan na bilo kom polju. Govorimo tu, recimo, o veštinama timskog rada gde umete biti i vođa i onaj koji sledi, a znate i da prepoznate kako tim kao celina može doprineti postavljenom cilju. Sámo postavljanje ciljeva takođe je veština od presudnog značaja: koji resursi su potrebni da bi se neki zadatak obavio, ko to može, u kom vremenskom periodu, i kako razlikovati sopstveni interes od interesa projekta – sve su to znanja korisna za izazove s kojima se svi susreću. Tu su i komunikacijske veštine: ko je sposoban da jasno, nedvosmisleno i fokusirano artikuliše misli i rečima podstakne druge na akciju zaista se može nadati da će promeniti svet. Konačno, lični integritet, poznavanje i poštovanje sebe, a posledično i drugih, te s time usko skopčani profesionalizam, lična odgovornost i razumevanje poslovnog konteksta – zaokružuju sliku uspešnog mladog lidera. Ova su znanja, verujem, bila bitna za globalnu elitu nastalu iz AIESEC-a i drugih pokreta u posleratnoj Evropi. Danas, međutim, članovi i članice AIESEC-a kažu da liderstvo nije opciono, ono je obaveza svakog mladog čoveka. Stoga, njihovi volonterski, preduzetnički međunarodni programi i programi praksi za talente podrazumevaju usvajanje upravo ovakvih veština, kroz strukturirani višemesečni pristup i saradnju s najuglednijim kompanijama. AIESEC Srbija poznat je i izvan poslovnih krugova po barem dva svoja projekta veća i od njih samih: koji još ambiciozni mladi čovek u Srbiji nije čuo za „Career Days” i na njima učestvovao, ko još ko ima šta da kaže i zna da mlade ljude inspiriše nije govorio na redovnoj godišnjoj konferenciji „New Leaders”, ili bar poželeo da se tamo nađe!

    Beogradska kancelarija AIESEC-a osnovana je na Ekonomskom fakultetu još 1953. i odavno više nije namenjena samo onima s ekonomije. Aktivni su i u Nišu, Novom Sadu, Kragujevcu, na svim fakultetima, a tek planiraju velike stvari u Srbiji. I pored ovog impresivnog istorijata, „ajsekovci” su danas sveprisutni: na čelu ključnih departmana po kompanijama, pa i na rukovodećim pozicijama, lideri su u državnoj upravi ili već vode nešto svoje. To je i iskustvo mnogih HR menadžera: pomen ove organizacije u nečijem CV-ju vredna je i važna preporuka, koja ozbiljno ukazuje na to da je reč o najozbiljnijem mogućem kandidatu. Ovi mladi ljudi, u to sam se više puta i lično uverio, vape za znanjem i postignućem. Kada im, kao poslodavci, tu šansu i pružimo, vrate višestruko i sebi i nama, i kompaniji i zajednici.

    Izvor: BIZLife magazin

    What's your reaction?

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    developed by Premium Factory. | Copyright © 2020 bizlife.rs | Sva prava zadržana.

    MAGAZINE ONLINE